Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-688/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Amalije Švegović, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te mr.sc. Bojane Skenderović, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu protiv ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada u Općoj bolnici Varaždin, Odjel za psihijatriju, zastupanog po punomoćnici Jeleni Tkalec, odvjetnici u Varaždinu, radi prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, povodom žalbe ĆĆ izjavljene protiv rješenja suca pojedinca Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: R1-20/2025-6 od 9. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ĆĆ kao neosnovana i potvrđuje rješenje suca pojedinca Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: R1-20/2025-6 od 9. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem ĆĆ je prisilno smješten u Opću bolnicu Varaždin, Odjel za psihijatriju (dalje: psihijatrijska ustanova) u trajanju do najduže 30 dana računajući od 3. lipnja 2025. (kao dana donošenja odluke o prisilnom zadržavanju) do zaključno 2. srpnja 2025.
1.1. Nakon ocjene provedenih dokaza, prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica koje proizlaze iz priložene medicinske dokumentacije i izjava odjelne liječnice Maje Vincek, dr. med. spec. psihijatar u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr. sc. Marije Vinković Grabarić, dr. med. spec. psihijatar iz kojeg proizlazi da se kod ĆĆ radi o težoj duševnoj bolesti zbog koje je kod njega prisutna opasnost da ozbiljno i izravno ugrozi vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, slijedom čega sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj ĆĆ u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbi čl. 27. i čl. 39. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN br. 76/14; dalje: ZZODS) u trajanju do najduže 30 dana računajući od kada je donesena odluka o njegovom prisilnom zadržavanju (3. lipnja 2025.) do zaključno 2. srpnja 2025.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ĆĆ (dalje: žalitelj) pobija navedeno rješenje u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da vijeće Županijskog suda u Varaždinu usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi čl. 34. st. 8. ZZODS-a u postupku prisilnog smještaja, ako pojedina pitanja nije moguće riješiti prema pravilima izvanparničnog postupka odgovarajuće se primjenjuju odredbe zakona kojim se određuje parnični postupak.
4.1. Prema odredbi čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku (NN br. 59/23) na pitanja koja nisu uređena tim Zakonom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, ako tim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno.
5. Imajući u vidu da je žalba podnesena isključivo iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pobijano rješenje je najprije ispitano u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08- odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u odnosu na one bitne povrede izvanparničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.
6. Nisu ostvareni niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Žalitelj u žalbi tvrdi da je odredbama ZZODS-a propisano da ugroza, u konkretnom slučaju njegova zdravlja, mora biti ozbiljna ili izravna, ali da tijekom ovog postupka nije dokazano da bi on ozbiljno i izravno ugrožavao vlastiti ili tuđi život, zdravlje i sigurnost, sve „uz uvažavanje činjenice da redovno i dobrovoljno pije terapiju“.
6.2. Opisani žalbeni navodi nemaju činjeničnu podlogu u sadržaju prvostupanjskog spisa te u konkretnim postupcima žalitelja. Naime, žalitelj navodima žalbe nije doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda iz toč. 2. obrazloženja da se tijekom postupka protivio prisilnom zadržavanju ističući „da ne pristaje na trovanje lijekovima, jer će ga unakaziti još više“. Zbog navedenog, neuvjerljiva je žalbena tvrdnja žalitelja da „redovno i dobrovoljno pije terapiju“. Posljedično, prihvaća se zaključak da žalitelj svojim neliječenjem ugrožava prvenstveno svoje psihičko stanje, koje može biti poremećeno u tom opsegu da može utjecati na život i zdravlje ljudi u okolini i na ugrožavanje imovine.
7. Prema odredbi čl. 27. ZZODS-a osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje i sigurnost, smjestiti će se u psihijatrijsku ustanovu po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisan tim Zakonom.
7.1. Kako navodima žalbe nije doveden u sumnju zaključak suca pojedinca ovog suda da je žalitelj osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti i tuđi život, zdravlje i sigurnost, to je uz pravilnu primjenu materijalnog prava sud donio rješenje o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu te je primjenom čl. 39. st. 3. ZZODS-a odredio prisilni smještaj u trajanju od 30 dana (od 3. lipnja 2025. do zaključno 2. srpnja 2025.), računajući od dana kada je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju žalitelja kao osobe s težim duševnim smetnjama.
8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS-a odbijena je žalba žalitelja kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje.
U Varaždinu 12. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Amalija Švegović