P-2342/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku iz Solina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupana po pun. Goranu Gložiniću, odvj. u Varaždinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2025. u nazočnosti pun. tužitelja i zam. pun. tuženika Tadijane Čulav, odvj. u Splitu, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 418-50-3022407 od 31. kolovoza 2005.g. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 5.391,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br. 418-50-3022407 od 31. kolovoza 2005.g. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. Ugovora o kreditu br. 418-50-3022407 od 31. kolovoza 2005.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da se naplaćuje naknada u visini od 3.30 % od iznosa kredita.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 68,76 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od :

0.70 eura od 31.10.2008.

1.62 eura od 31.12.2008.

2.28 eura od 31.01.2009.

2.58 eura od 28.02.2009.

1.77 eura od 31.03.2009.

1.93 eura od 30.04.2009.

0.65 eura od 31.05.2009.

0.46 eura od 31.08.2009.

0.42 eura od 30.09.2009.

0.85 eura od 30.11.2009.

1.61 eura od 31.12.2009.

2.68 eura od 31.01.2010.

2.43 eura od 28.02.2010.

3.88 eura od 31.03.2010.

3.61 eura od 30.04.2010.

4.15 eura od 31.05.2010.

8.79 eura od 30.06.2010.

7.84 eura od 31.07.2010.

10.76 eura od 31.08.2010.

9.75 eura od 30.09.2010.

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 130,78 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od: 113.21 € od 02.09.2005.

0.52 € od 31.10.2005.

0.51 € od 30.11.2005.

0.50 € od 31.12.2005.

0.49 € od 31.01.2006.

0.48 € od 28.02.2006.

0.47 € od 31.03.2006.

0.46 € od 30.04.2006.

0.45 € od 31.05.2006.

0.44 € od 30.06.2006.

0.43 € od 31.07.2006.

0.43 € od 31.08.2006.

0.42 € od 30.09.2006.

0.41 € od 31.10.2006.

0.40 € od 30.11.2006.

0.39 € od 31.12.2006.

0.38 € od 31.01.2007.

0.37 € od 28.02.2007.

0.37 € od 31.03.2007.

0.35 € od 30.04.2007.

0.34 € od 31.05.2007.

0.33 € od 30.06.2007.

0.33 € od 31.07.2007.

0.32 € od 31.08.2007.

0.31 € od 30.09.2007.

0.30 € od 31.10.2007.

0.35 € od 30.11.2007.

0.34 € od 31.12.2007.

0.33 € od 31.01.2008.

0.33 € od 29.02.2008.

0.32 € od 31.03.2008.

0.31 € od 30.04.2008.

0.31 € od 31.05.2008.

0.30 € od 30.06.2008.

0.29 € od 31.07.2008.

0.28 € od 31.08.2008.

0.27 € od 30.09.2008.

0.28 € od 31.10.2008.

0.26 € od 30.11.2008.

0.26 € od 31.12.2008.

0.25 € od 31.01.2009.

0.24 € od 28.02.2009.

0.26 € od 31.03.2009.

0.25 € od 30.04.2009.

0.23 € od 31.05.2009.

0.22 € od 30.06.2009.

0.20 € od 31.07.2009.

0.19 € od 31.08.2009.

0.18 € od 30.09.2009.

0.16 € od 31.10.2009.

0.15 € od 30.11.2009.

0.14 € od 31.12.2009.

0.13 € od 31.01.2010.

0.12 € od 28.02.2010.

0.10 € od 31.03.2010.

0.09 € od 30.04.2010.

0.07 € od 31.05.2010.

0.06 € od 30.06.2010.

0.05 € od 31.07.2010.

0.03 € od 31.08.2010.

0.02 € od 30.09.2010.

po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 907,42 eura sa zateznom kamatom koja teče od 12. lipnja 2025., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su stranke 31.8.2005. zaključile ugovor o kreditu broj 418-50-3022407 temeljem kojeg je tužitelju odobren kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 5.391,00 CHF isplaćen u kunama po srednjem tečaju na dan isplate. Tuženik da je u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru onemogućio tužitelju bilo kakvo pregovaranje, odnosno da je ugradio ništetne i nepoštene odredbe u pogledu valutne klauzule, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Tužitelj se poziva na presudu VSRH u kolektivnoj tužbi potrošača P-1401/2012 i odluku VTSRH Pž-6632/17, te odluku VSRH Rev-222/2018 od 3. 9. 2019. Smatra kako je tuženik s osnova isplaćenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli stekao nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 71,14 eura, koji iznos tužbom potražuje, s time da pridržava pravo urediti tužbeni zahtjev nakon provođenja dokaza knjigovodstvenim vještačenjem. Također, potražuje i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 113,21 eura, na koju je tuženik naplaćivao kamatu. Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove presude podneskom od 23.07.2024.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni, odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne , lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo , odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u valutnoj klauzuli u CHF ili EUR, ili bez valutne klauzule. Jednako tako, tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih Libor-a za CHF, tri godišnje premije rizika za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu broj 418-50- 3022407 od 31.8.2005., otplatnog plana, potvrde tuženika od 23.5.2023., izračuna tečajnih razlika po kreditu sudskog vještaka za financije Jurice Dobrinića, dipl. oec ( privatno vještvo tužitelja), zahtjeva za kredit od 24.12.2003., vještačenjem po vještaku financijske struke Marijana Joviću te saslušanjem tužitelja kao stranke.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Među strankama nije sporno da su 31.8.2005. zaključile ugovor o kreditu broj 418-50-3022407 za kupnju vozila s valutnom klauzulom u CHF prema kojemu je tužitelju kao korisniku kredita isplaćen iznos od 5.391,00 CHF. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 5,50% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 60 mjeseci. Također, nije sporno da je prilikom isplate kredita tužitelj platio naknadu za obradu kredita u iznosu od 852.99 HRK (3,30% od iznosa kredita).

6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom preplate s osnove promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule i naknade za obradu kredita.

7.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

8.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

10.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

11.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

12.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

13.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga, kako naprijed slijedi.

14.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

15.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

16.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

17.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

18.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

19.Respektirajući pravno stajalište Ustavnog suda RH broj U-III-4372/21 od 30. 6. 2022., prema kojoj, ako se odluka o nepoštenosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja i kolektivnom sporu, banke su u pojedinačnim potrošačkim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na utvrđenja njegove novčane obveze i da je potrošač svjesno pristao na sklapanje takvog ugovora. Stoga je sud u dokazne svrhe odlučio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja. Iz njegovog iskaza proizlazi da je u namjeri kupnje automobila otišao u banku tuženika radi realizacije kredita. U banci da nije bilo nikakvih pregovora o uvjetima kreditiranja, kako o kamatnoj stopi tako ni ponuđenoj valuti i valutnoj klauzuli. Navodi da mu je ponuđen tipski fiksni ugovor kojeg je samo potpisao, da je razumio osnovne stavke koje se odnose na iznos kredita i mjesečne rate. Na rizik ugovaranja kredita u valuti CHF da nije upozoren, niti mu je rečeno na što se odnose troškovi ulazne naknade.Sud nema razloga posumnjati u istinitost iskaza tužitelja, a posebno cijeni činjenicu da sam tuženik nije predložio dokaze kojima bi opovrgao činjenice koje tužitelj iznosi u tužbi i svom iskazu, da bi korisnici kredita od strane banke bili informirani o svim relevantnim činjenicama prije potpisivanja samog ugovora. Dakle, iz personalnih dokaza koje je sud cijenio proizlazi da banka s tužiteljem kao korisnikom kredita prije sklapanja ugovora nije pregovarala na način da bi bio obaviješten i razumio ugovorne odredbe koje se odnose na promjenu kamatne stope i valutne klauzule, odnosno temeljem kojih točnih, jasnih i provjerljivih parametara će se one mijenjati.

20.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

21.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome sugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu iz istih razloga kao i za kamatnu stopu, ostvario korist u vidu više plaćene naknade za kredit nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno da je kredit ugovoren u nekoj drugoj valuti, pa je stoga u obvezi platiti tužitelju preplaćeno u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO.

22.Što se same valutne klauzule tiče, tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudi Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

23.Radi utvrđenja pretplate temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije dipl. oec. Marijanu Joviću.

24.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 15.7.2024., proizlazi kako je predmetni kredit isplaćen 2.9.2005. prema srednjem tečaju kreditora, dok je naplata mjesečnih anuiteta vršena po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća anuiteta. Početno ugovorena promjenjiv kamatna stopa da je iznosila 5,50% postotnih poena godišnje, a početni anuitet 102,97 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća. Kamatna stopa da se mijenjala kroz otplatno razdoblje i da je kredit otplaćen u redovnom roku. Prilikom isplate tuženik da je naplatio naknadu za obradu kredita u visinu od 3,30 % glavnice, odnosno 113,21 Eur. Tužitelj je zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu platio pojedinačne veće iznose anuiteta od onih koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu važeći na dan korištenja kredita u ukupnom iznosu od 68,76 Eur-a. Kroz redovnu otplatu kredita tuženik je na iznos od 113,21 eura naknade za obradu kredita obračunao i naplatio ugovornu kamatu u ukupnom iznosu od 17,57 Eur-a, što je sve prikazano tabelarno, te je temeljem takvog nalaza i mišljenja tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev.

25.Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, no tvrdi kako je vještak koristio fiksni tečaj za cjelokupno razdoblje otplate kredita iako ugovoren srednji tečaj kreditora za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Vještak se u odnosu na ovaj prigovor usmeno očitovao na ročištu od 26.11.2024. navodeći kako se radi o prigovoru pravne prirode, te da je nalaz dao koristeći početni tečaj u skladu s tužbenih zahtjevom i ustaljenom sudskom praksom.

26.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dipl. oec. Marijana Jovića, budući je isti brižljivo analizirao priležeću dokaznu građu te izračun pretplate s osnova ništetne valutne klauzule za vrijeme trajanja kredita, izvršio sukladno pravilima struke. Tumačenje ugovornih odredbi i njihov utjecaj na dinamiku i način isplate nije zadatak vještaka već suda, dok je vještak temeljem podataka dostavljenih od strane tuženika izvršio matematički izračun, te tabelarno prikazao iznose koje je tužitelj po oba utužena osnova više platio tuženiku.

27.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, zahtjev za isplatom preplaćenih kamata i više preplaćenog s osnove ništetne valutne klauzule, koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).

28.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

29.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.

30.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Stoga, što se tiče zastarijevanja zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 14.6.2023., a predmetna tužba podnesena je 31.05.2023., pa je evidentno kako se ne radi o zastarjelom potraživanju.

31.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

32.Glede tzv. ulazne naknade, odnosno naknade za obradu kredita, iz iskaza tužitelja proizlazi da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije pojedinačno pregovaralo o niti jednoj ugovornoj odredbi, pa tako ni o ovoj naknadi, koja je ugovorena u visini od 3,30% od iznosa kredita. Iz potvrde tuženika i nalaza vještaka proizlazi da je tuženik naplatio tu naknadu u iznosu od 113,21 eura te da je kroz redovnu otplatu kredita na taj iznos obračunao i naplatio ugovorenu kamatu u iznosu od 17,57 eura. Stoga, kako je utvrđeno da se nije pregovaralo o ostalim ugovornim odredbama, da se radi o standardnoj tipskoj ugovornoj odredbi, da nije navedeno od čega se sastoji ulazna naknada, odnosno na što se odnosi struktura tih troškova, radi čega sud smatra da je ništena i ugovorna odredba koja se odnosi na troškove obrade kredita, radi čega tužitelj ima pravo na isplatu iznosa kojega je na ime tih troškova platio tužitelju pozivom na odredbu čl. 1111. i 1115. ZOO-a.

34.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

35.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, sastavljanje podnesaka od 25.10. 2023.i 22.7.2024. te zastupanje na ročištima od 22.4.2024., 3.10.2024., 26.11.2024., 7.4.2024., po 50,00 eura te za pristup na ročište od 12.6.2025. 30,00 eura, što ukupno iznosi 380,00 eura uvećano za 95,00 eura PDV-a, tako da trošak zastupanja iznosi 475,00 Eur-a. Tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 299,70 eura, te trošak privatnog financijskog vještačenja u iznos od 132,72 eura, s obzirom da se radi o trošku koji je bio potreban kako bi tužitelj mogao postaviti precizni tužbeni zahtjev, sve sukladno odredbi čl. 186. i 151. ZPP-a, tako da ukupni trošak iznosi 907,42 eura.

U Splitu, 12. lipnja 2025.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis