Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-328/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Vedrani Barbalić Biasiol kao pojedincu, uz sudjelovanje Maje Šakić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UK zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – KZ/97) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Rijeci broj: KO-DO- 261/2022 od 13. travnja 2022., nakon održane javne rasprave 11. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice ODO Rijeka UKU, okrivljenika UK i branitelja okrivljenika Samira Ilijazija, odvjetnika iz [adresa], izrekao je i 12. lipnja 2025. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-328/2022-2 od 28. travnja 2022., kojom je okrivljenik UK kaznenim nalogom oglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4. KZ/97, stavlja se izvan snage pa ista sada glasi:

okrivljenik UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i pokojne Ć r. UK, rođen **.**.1960. u [adresa], državljanin RH, sa završenim Tehničkim fakultetom, po zanimanju inženjer strojarstva, nezaposlen i bez primanja, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, neosuđivan, s prebivalištem u [adresa],

k r i v  j e

što je

u vremenskom razdoblju od 07. listopada 2011.g. do 11. studenog 2012.g. u Jušićima, s nakanom da se nepripadno materijalno okoristi u velikom iznosu, a nakon što je ĆK predložio da započnu poslovnu suradnju zatražio od istog novčani iznos od 10.000,00 EUR-a lažno mu predočavajući da mu je taj iznos potreban kako bi započeli zajednički posao, te je u tu svrhu dana **.**.2011. sa ĆK i zaključio Ugovor o poslovnoj suradnji, a što sukladno ranije stvorenoj prijevarnoj namjeri nije imao nakanu učiniti već je od AK zatražio još novaca pa mu je isti uvjeren u njegove navode da će započeti s radovima predao i iznos od 5.000,00 EUR-a čime je imenovanog oštetio za iznos od ukupno

15.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97.

I. Temeljem članka 224. stavka 4. KZ/97 okrivljenik UK se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Temeljem članka 67. stavka 1., 2. i 3. KZ/97, prema okrivljeniku se

primjenjuje UVJETNA OSUDA, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko sukladno članku 68. stavku 1. KZ/97 oštećeniku AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], uplati iznos od 15.000,00 eura (petnaest tisuća eura), u roku od 6 (šest) mjeseci.

III. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura).

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom, ODO Rijeka tereti okrivljenika UK zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97. Presudom o izdavanju kaznenog naloga poslovni broj K-328/2022 od 28. travnja 2022., okrivljenik UK oglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4. KZ/97, na temelju članka 224. stavka 4. KZ/97 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a temeljem članka 67. stavka 1., 2. i 3. KZ/97, prema okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda i izvršenje izrečene kazne odgođeno je za vrijeme od 2 godine, ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Na citiranu presudu okrivljenik je putem branitelja uložio prigovor.

2. Na početku rasprave ispitan kakav stav zauzima u odnosu na optužbu, okrivljenik se izjasnio da se ne smatra krivim.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze saslušanjem oštećenika AK (list 57-58 spisa), svjedokinja ĆKU (list 65-66 spisa) i SK (list 68-69 spisa), pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija: ugovor o poslovnoj suradnji (list 4 spisa) i izvadak iz KE (list 70 spisa). Sud je odbio prijedlog obrane da se provede očevid obzirom na protek vremena te je upitno da li materijal za koji se tvrdi da se nalazi u radioni datira iz 2011./2012.

4. Okrivljenik je u obrani porekao učin djela negirajući bilo kakvo dugovanje prema oštećeniku, navodeći da se radilo o poslovnoj suradnji i da oštećenik nije njemu predao nikakve novce, novac je uložen za posao, novac je trebalo vratiti samo u slučaju neuspjeha, krivnja je bila na oštećeniku jer nije želio sudjelovati u projektu. Oštećenik je bio njegov prijatelj i bio je upoznat da on radi na proizvodnom programu za proizvodnju okvira za registarske pločice. Vidio je njegove nacrte za taj novi proizvod i sam se ponudio da mu novčano pomogne iz razloga jer je njemu propala firma, time da je on inzistirao da sačine pisani ugovor, oštećenik se čak naljutio jer je smatrao da to nije potrebno obzirom na njihovo prijateljstvo. Oštećeniku je rekao da mu treba 10.000,00 eura za početak koji iznos mu je oštećenik i predao, a poslije još dodatnih 5.000,00 eura koji novac sveukupno u iznosu od 15.000,00 eura je utrošio u materijal s time da se obavezao da za svoj rad neće tražiti novčanu naknadu, potrošio je prema njegovoj računici daleko više, 28.000,00 eura. Iznos od 15.000,00 eura odnosio se na osnovni materijal koji je neophodan da bi se započelo sa proizvodnjom, ostalih 13.000,00 eura koje je on uložio odnosi se na dodatni materijal koji se koristi u izradi okvira za registarske pločice jer cjelokupna proizvodnja okvira za registarske pločice podrazumijeva četiri faze. U ovom slučaju završena je samo prva faza nakon čega je oštećenik rekao da nema više novaca za daljnja ulaganja. Oštećenik ga nikada nije pitao u šta je njegov novac potrošen i koliko bi još trebalo novaca da se završi kompletna proizvodnja. Oštećenik nikada nije tražio da mu vrati iznos od 15.000,00 eura. Materijal nije prodao jer je želio napraviti konačan proizvod, to mu je bio cilj. Ne smatra kupljeni materijal svojim vlasništvom pa se iz tog razloga nije odlučio na prodaju materijala. Smatra da bi oštećenik trebao prodati taj materijal jer je uložio svoj novac.

4.1.Po struci je alatničar i svojim poslom se bavi četrdeset godina, proizvodnja okvira za registarske pločice je bila inovativni program. Godinama prije inkriminiranog perioda je radio da bi došao do najboljeg rješenja za izradu okvira za registarske pločice, osobno je radio nacrte. Za prvu fazu proizvodnje imao je svoje strojeve, a za slijedeću fazu do koje nije došlo je bilo potrebno angažirati firmu koja raspolaže odgovarajućim strojevima. Da bi se došlo do gotovog proizvoda predočio je oštećeniku da je potrebno dodatnih 16.000 do 20.000 eura što podrazumijeva gotov proizvod do patentne zaštite. Oštećenik je odustao od daljnje suradnje i rekao da nema više novaca. Ugovor je bio garancija da svog prijatelja – oštećenika neće ni u čemu zakinuti pa je u ugovoru navedeno ''da će u slučaju tehnički neuspjele proizvodnje oštećeniku vratiti kompletan iznos ulaganja''. Ugovor o poslovnoj suradnji nije ispunjen jer nije bilo financijskih sredstava, proizvod nikada nije dovršen.

5. Oštećenik AK je iskazao da je s okrivljenikom dugogodišnji prijatelj, poznavao je njegovog oca koji je imao firmu koja je uspješno poslovala, a nakon što je preminuo, firmu su preuzeli okrivljenik i njegov brat. Firma je zapala u poslovne probleme te su se okrivljenik i njegov brat razišli, okrivljenik se od tada ne bavi izradom alata. Okrivljenik je imao više poslovnih ideja pa je tako 2011. rekao za ideju o proizvodnji inox okvira za registarske oznake čija bi se distribucija vršila u RH i za tržište EU. Okrivljenik mu je sam predložio da krene u taj posao sa svojim novčanim sredstvima. Okrivljenik ga je uvjeravao da je to siguran posao, čak je vlastoručno sastavio ugovor. Za taj posao predao je okrivljeniku 10.000,00 eura. Nedugo nakon što mu je dao novce, okrivljenik je počeo raditi na projektu, nabavio je blok čelika, a za te potrebe on ga je jednom vozio u Kopar i Ljubljanu, jer okrivljenik nije imao auto. Blok čelika je iznosio puno manje od 10.000,00 eura koliko je okrivljeniku dao.

5.1. Nakon godinu dana kako okrivljenik nije izbacio niti jedan gotov proizvod, niti prva faza po ugovoru nije realizirana, posumnjao je i pretpostavio da je okrivljenik potrošio njegov novac u druge svrhe, što se potvrdilo kada ga je okrivljenik od prve posudbe pitao još novaca i to 5.000,00 eura koje mu je predao 11.11.2012., za uloženi novac od 15.000,00 eura okrivljenik je mogao izraditi oko 100.000 okvira. Iako mu je dao novac, okrivljenik nije nastavio s radom, a kako su se sretali i nastavili s druženjem okrivljenik ga je uvjeravao govoreći: “bit će, bit će“, što je trajalo sve do 2018. kada je imao zdravstvenih problema te su mu preporučene osim kemoterapije i injekcije koje se mogu nabaviti samo u Njemačkoj i koštale su oko 3.500,00 eura jedna doza. Tada je pitao okrivljenika da mu vrati novac potreban za liječenje, okrivljenik ga je uvjeravao da će novac vratiti i tako svaki mjesec. Prvi puta je pitao okrivljenika za novac u studenom 2018., a zadnji puta u ljeto 2021.

5.2. Okrivljenik mu je govorio da ukoliko ne uspije vratiti novac da će prodati strojeve, ni to nije učinio. Nadalje, uvjeravao ga je da prodaje neki teren u Mučićima jer da je našao kupca, a kada je to provjerovao, teren je prodan ali on novac nije dobio, već je 20.000,00 eura isplatio zajedničkoj poznanici jer je i njoj dugovao novac.

5.3. Na raspravi je oštećenik naveo da je zadnji put sa okrivljenikom kontaktirao u srpnju 2020., bila je tada prisutna i njegova supruga i rečeno mu je da okrivljenik njemu nije ništa dužan. Ništa od dugovanog iznosa mu nije vraćeno. Dogovor je bio da ukoliko posao ne uspije, da će mu u tom slučaju okrivljenik vratiti novce, što je sastavni dio ugovora. Bio je uvjeren da će okrivljenik realizirati posao jer je vrstan alatničar i u kritičnom periodu je imao svoju radionu. Okrivljenik je trebao izraditi alat za štampanje lima odnosno pločica, posao je trebalo napraviti u što kraćem vremenu, nisu precizirali u kojem vremenskom roku. Nakon primitka iznosa od 10.000,00 eura okrivljenik je započeo sa poslom, nakon toga je prestao, godina dana je prošla i nakon toga je rekao da mu nedostaje novčanih sredstava i onda mu je dao dodatnih 5.000,00 eura jer mu je okrivljenik rekao da nedostaje 5.000,00 eura kako bi mogao završiti posao. Od početka je imao povjerenja u okrivljenika i nije tražio nikakve specifikacije, nacrte i slično, niti je tražio da mu podastre račun i pokaže materijal koji je kupio. Misli da je blok čelika iskorišten zato što je to bila osnova za početak rada. Blok čelika je kupio okrivljenik, nije mu poznato za koji iznos U početku je okrivljenik obrađivao čelik, vidio je blok čelika u radioni okrivljenika i nije ga pitao gdje je završio taj blok čelika jer je okrivljeniku dao novce, a na njemu je bilo da napravi proizvod. Okrivljenik je imao plan i program i bio je siguran u to da može uspjeti, plan i program okrivljenik mu nije prezentirao, niti je to od njega tražio.

5.4.Posao nije realiziran u okviru 10.000,00 eura koje je dao okrivljeniku, a niti u daljnjih 5.000,00 eura, 10.000,00 eura koje je dao okrivljeniku trebalo je utrošiti za izradu alata, a daljnjih 5.000,00 eura se isto tako odnosilo na izradu alata. Sa okrivljenikom je razgovarao o tipovima okvira za registarske pločice koji odgovaraju onima na tržištu u Hrvatskoj, a da iste te dimenzije odgovaraju i na inozemnom tržištu. Pod izradom alata podrazumijeva posao koji su okrivljenik i on zaključili, a posao se odnosio na izradu okvira za registarske pločice koje bi odgovarale ne samo za hrvatsko tržište već i za neko inozemno tržište. Dogovor nije bio da se posao napravi po fazama. Daljnji posao sastojao se o tome da se izrađeni okviri plasiraju na tržište. Za 15.000,00 eura trebalo je kupiti sav potrebni materijal za izradu okvira. U ugovoru zaključenim sa okrivljenikom bilo je definirano sve što je okrivljenik trebao napraviti za iznos novaca koji je dobio.

6. Svjedok ĆKU je iskazala da su njen suprug i oštećenik krenuli u zajedničko ulaganje. Dogovor je bio da suprug izradi idejno rješenje, nacrte i potom izradi dva tipa tablica za osobna vozila. Suprug je dvije godine radio na tome, oštećenik se nije interesirao što se radi, nije pokazao volju da dođe vidjeti u kojoj fazi je posao i da porazgovara o poslu. U jednoj fazi suprug je rekao da treba ići u proizvodnju, na što je oštećenik rekao da nema novaca da više ne želi ulagati u posao i da bi on odustao. Suprug nije imao novaca za ulaganje u samostalnu proizvodnju, a obrađeni materijal i dan danas je u radioni. Materijal za izradu tablica kupovao je suprug, a oštećenik je bio upoznat da je suprug kupio materijal i gdje se isti nalazi, u radioni koja se nalazi u sklopu njihove obiteljske kuće. Sve što je kupljeno i obrađeno od strane supruga – materijal nalazi se u radioni. Da je oštećenik došao na razgovor tablice su se mogle prodati. Točno je da je oštećenik dao 15.000,00 eura za zajednički posao međutim suprug je premašio navedeni iznos sa svojom izradom za oko 10.000,00 eura. Sa suprugom nije razgovarala o mogućnosti da se sve što je napravljeno proda i da se oštećeniku vrati novac iz razloga jer je to bio zajednički projekt supruga i oštećenika, trebalo je definirati koliko je tko od njih ponaosob uložio u taj projekt. Oštećenik je jednostavno prekinuo komunikaciju i on nije htio razgovarati, on nije niti znao što je napravljeno. Suprug je izradio nacrt za tablice s time da je u poslu koristio i kooperante za neke faze koje su se odnosile na obradu materijala.

7. Svjedok SK je iskazala da je sa okrivljenikom prijateljica dugi niz godina, dok je oštećenik OK njezin kućni prijatelj. Iz zajedničkih druženja sa okrivljenikom i oštećenikom ima saznanja da su odlučili krenuti u zajedničku investiciju izrade okvira za registarske tablice s time da je OK trebao učestvovati financijski, a okrivljenik svojim znanjem i svim ostalim. Ponestalo im je novaca, oštećenik više nije htio investirati u zajednički posao i proizvodnja je stala jer niti okrivljenik nije imao novaca.

7.1.Napravljeni su metalni komadi, nije stručnjak ali zna da je okrivljenik strojno obrađivao metalne komade, napravljeno je puno takvih komada. Nema saznanja da li je okrivljenik te komade prodao, ti komadi se i danas nalaze u radioni i okrivljenik se nadao da bi ih mogao plasirati odnosno dovršiti projekt i krenuti sa proizvodnjom. Dogovor između okrivljenik i oštećenika je postignut prije desetak godina, zna da je okrivljenik dugo radio na metalnim komadima. Oštećenik je u posao uložio 15.000,00 eura, u prvom navratu je dao 10.000,00 eura, a u drugom 5.000,00 eura. Nema saznanja da li su o poslovnoj suradnji okrivljenik i oštećenik sačinili pisani ugovor. Nije joj poznato da bi okrivljenik imao teren i da bi isti prodao, poznato joj je da supruga okrivljenika ima teren u Jušićima, detalje ne zna. Njoj okrivljenik nikada ništa nije dugovao. Dešavalo se da supruga okrivljenika i ona međusobno jedna drugoj posuđuju po 1.000,00 eura na kratko vrijeme, ali to nema veze sa okrivljenikom, a osim toga okrivljenik neki put nije niti znao ništa o posudbi. Njoj osobno AK nikada nije pričao o poslu koji je ugovorio sa okrivljenikom, o tome su pričali prilikom zajedničkih druženja, oštećenik nikada nije govorio o tome da ga je okrivljenik prevario i da će ga tužiti. Nitko nije pričao o bilo kakvim rokovima, pred njom niti okrivljenik, niti oštećenik to nisu spominjali.

8. Iz ugovora o poslovnoj suradnji zaključenog 7. listopada 2011. proizlazi da se ugovor zaključen između okrivljenika i oštećenika odnosi na proizvodnju inox okvira za registracijske pločice za hrvatsko i inozemno tržište. Oštećenik se ugovorom obvezao predati iznos od 10.000,00 eura, a okrivljenik svoj rad do gotovog proizvoda, time da se u slučaju neuspjele proizvodnje okrivljenik obvezuje vratiti oštećeniku uloženi novac. Iz izvatka iz KE proizlazi da okrivljenik nije osuđivan.

9. Analizirajući rezultate provedenog postupka, sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

10. Okrivljenik u obrani poriče učin djela, negirajući bilo kakvo dugovanje prema oštećeniku, radilo se o poslovnoj suradnji, novac je uložen u posao, i novac je trebalo vratiti samo u slučaju neuspjeha. Iznos od 15.000,00 eura je utrošio u materijal, za svoj rad nije tražio novčanu naknadu, potrošio je prema njegovoj računici daleko više, 28.000,00 eura. Oštećenik nikada nije tražio da mu vrati iznos od 15.000,00 eura, a materijal nije prodao jer je želio napraviti konačan proizvod, to mu je bio cilj. Oštećenik OK opisao je u detalje postupanje okrivljenika, a njegov iskaz sud cijeni uvjerljivim obzirom da je saslušan pred ODO Rijeka i na raspravi dosljedan u iskazu. Naime, iz njegovog iskaza proizlazi da posao nije realiziran u okviru 15.000,00 eura koje je dao okrivljeniku, iako mu je dao novac, okrivljenik nije nastavio s radom, okrivljenik ga je uvjeravao govoreći: “bit će, bit će“, što je trajalo sve do 2018.,kada je pitao okrivljenika da mu vrati novac, okrivljenik ga je uvjeravao da će novac vratiti i tako svaki mjesec. Okrivljenik mu je govorio da ukoliko ne uspije vratiti novac da će prodati strojeve, ni to nije učinio, uvjeravao ga je da prodaje neki teren u Mučićima jer da je našao kupca, a kada je to provjeravao, utvrdio je da je teren prodan, a on novac nije dobio. Prema ugovoru o poslovnoj suradnji, okrivljenik se u slučaju neuspjele proizvodnje obvezao oštećeniku vratiti uloženi novac. Iz navedenog sud zaključuje da je okrivljenik postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom s konačnim ciljem da dobije novac, a da ugovorenu obvezu ne izvrši. Okrivljenik nije odradio posao, niti je vratio novac koji je od oštećenika dobio, a oštećeniku je obećavao da će ispuniti ugovorenu obvezu. Iskaz svjedokinje ĆKU sud nije cijenio vjerodostojnim obzirom na srodstvo s okrivljenikom. Iskaz svjedokinje SK sud također nije cijenio vjerodostojnim obzirom da je u suprotnosti s iskazom oštećenika.

11. Okrivljenik je kao svaki prosječan čovjek bio svjestan protupravnosti svog djela, a njegova ubrojivost tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Kazneno djelo za koje je oglašen krivim htio je kao takvo i kao svoje. Obzirom na sve navedeno, sud je okrivljenika proglasio krivim jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog djela.

12.Okrivljenik nije osuđivan koja okolnosti je cijenjene olakotnom, dok otegotnih okolnosti sud okrivljeniku nije našao.

13. Postupajući u skladu sa čl. 3. st. 2. KZ/11, sud je utvrdio da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz čl. 224. KZ/97 i čl. 236. KZ/11, time da je ocijenio da je obzirom na zapriječenu kaznu KZ/97 blaži za okrivljenika. Okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju kaznu sud drži primjerenom okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela, jačini povrede zaštićenog društvenog dobra kao i stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika, s time da je prema okrivljeniku primijenjena uvjetna osuda s dužim rokom provjeravanja, kojom sankcijom će se po ocjeni ovog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene zakonom i uz obvezu da oštećeniku isplati iznos od 15.000,00 eura u roku od šest mjeseci. Prethodno je kazneni nalog stavljen izvan snage.

14. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka i to paušalne svote čija je visina odmjerena prema trajanju i složenosti postupka, te imovnom stanju okrivljenika.

U Rijeci 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Barbalić Biasiol

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-ODO u Rijeci

- okrivljenik

-branitelj okrivljenika Samir Ilijazi, odvjetnik iz Rijeke

-pun. ošt.