Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-103/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zatupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, protiv tuženika Sunčani Hvar d.d. Hvar, Ive Miličića 3, OIB: 29834131149, kojeg zastupa punomoćnik JĐ, dipl. iur., zaposlenik tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, Podružnica Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, kojeg zastupa punomoćnica OĐ, dipl. iur. zaposlenica umješača, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2052/2023-9 od 3. ožujka 2025., u sjednici vijeća 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2052/2023-9 od 3. ožujka 2025..

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplati ukupan iznos od 20.500,00 eur sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužiteljice za donošenje međupresude.

3. Protiv citirane presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.

4. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete (neimovinske i imovinske) u ukupnom iznosu od 20.500,00 eur sa zateznom kamatom.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u tužbi od 7. prosinca 2023. navela:

-da je s tuženikom zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme koji je formalno sklopljen u pisanom obliku 1. lipnja 2023., međutim da je radni odnos faktično započeo ranije odmah nakon dolaska tužiteljice u grad Hvar dana 14. svibnja 2023. radi obavljanja sezonskog posla na radnom mjestu sobarice,

-da je tužiteljici kao sezonskoj radnici izdana kartica za prehranu broj 3670, da se prehrana vršila u sklopu ex hotela Bodul dok da je tužiteljica bila smještena u ex hotelu Delfin,

-da je 30. svibnja 2023. tužiteljica u večernjim satima, nakon obavljenih popodnevnih radnih zadataka krenula iz smjera ex hotela Delfin prema ex hotelu Bodul radi konzumacije večere koju organizira tuženik kao poslodavac; da je pritom prolazeći rivom u gradu Hvaru pored hotela Riva, zbog padanja iznenadne i obilne kiše oko 20,00 sati pretrpjela nezgodu na način da je pala cijelim tijelom na mokru i sklisku šetnicu na kojoj se u tom trenutku nalazila sa suprugom, također zaposlenikom tuženika pri čemu da je zadobila tešku tjelesnu ozljedu – prijelom desne potkoljenice u distalnoj trećini,

-da tužiteljica smatra da se radi o ozljedi na radu, da je tuženik, kao poslodavac u obvezi joj nadoknaditi štetu zbog ozljede na radu te da je tužiteljica u tužbi predložila provesti dokaze uvidom u ugovor o radu, presliku putovnice, presliku kartice za prehranu broj 3670, ispis meteoroloških podataka za 30. svibnja 2023. koje dokaze je priložila uz tužbu, te provesti dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju te provođenje medicinskog vještačenja, dok da je tužiteljica na održanom pripremnom ročištu 6. veljače 2025. pored navedenih predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka TĐ (supruga) te svjedokinje BĐ

-da je tuženik u pisanom odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti po osnovi i visini te u bitnom naveo (potvrdio) da je tužiteljici omogućio smještaj od trenutka dolaska u Republiku Hrvatsku s intencijom zasnivanja radnog odnosa, međutim da tuženik navodi da već iz tužbenih navoda jasno proizlazi da do ozljeđivanje tužiteljice nije došlo za vrijeme radnog vremena već nakon toga izvan poslovnih objekata tuženika, da je do nezgode došlo na javnoj površini zbog vremenskih neprilika i skliskosti javne površine ili nedovoljnog opreza tužiteljice,

-da je umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu također osporila sve tužbene navode kao i tužbeni zahtjev te se u svemu pridružila navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu.

8. Prema stanju u spisu sud je u ovoj pravnoj stvari odredio pripremno ročište za 6. veljače 2025. na koje su pristupili punomoćnici stranaka, kao i punomoćnica umješača. Pripremno ročište započelo je čitanjem (izlaganjem) tužbe, čitanjem tuženikovog odgovora na tužbu pri čemu je punomoćnik tužiteljice ostao pri svim navodima i zahtjevima te je dodao da se tužiteljica u Hvaru nalazila isključivo zbog obavljanja sezonskog posla kod tuženika koji je faktično počela obavljati odmah po dolasku u grad Hvar, da tuženik nije osporio da je tužiteljici omogućio smještaj u ex hotelu Delfin, a prehranu u ex hotelu Bodul koji su udaljeni 1,3 km, da se putem do ovih hotela prolazi preko rive u gradu Hvaru.

9. Također proizlazi da je punomoćnik tuženika ostao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu te dodatno naveo da tuženik svim sezoncima iz inozemstva koje zapošljava omogućuje dolazak nekoliko dana ranije prije formalno-pravnog zapošljavanja, da im za to vrijeme osigurava smještaj i prehranu kao i za vrijeme trajanja zaposlenja pri čemu je ustvrdio da tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja 30. svibnja 2023. za tuženika faktički nije obavljala poslove radnog mjesta sobarice, ali u slučaju i da jest, da tuženik, osporava da se radi o šteti koja je nastala na radu ili u vezi s radom, da tužiteljica u vezi ovog događaja tuženiku nije prijavila ozljedu na radu, da prijava ozljede na radu po tuženiku nije ni sačinjena te da je tuženik ako bi sud provodio dokazni postupak predložio na okolnosti iz odgovora na tužbu saslušati svjedokinju VĐ. Proizlazi da je umješač na strani tuženika predložio odbiti sve dokazne prijedloge tužiteljice, zaključiti raspravljanje i odbiti tužbeni zahtjev.

10. Iz sadržaja zapisnika s rečenog pripremnog ročišta dalje proizlazi da je sud donio rješenje kojim je odlučio da se u dokazne svrhe pregledava cjelokupna dokumentacija priložena uz tužbu i odgovor na tužbu, odredio je izvođenje dokaza predloženih u tužbi i odgovoru na tužbu, dok je istovremeno odbio dokazni prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice kao stranke te svjedoka TĐ, AĐ i VĐ (po prijedlogu tuženika) kao i dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje medicinskog vještačenja kao suvišne i nepotrebne, te objavio da je prethodni postupak zaključen. Sud je odlučio odmah nastaviti s glavnom raspravom te je u zapisniku konstatirano da punomoćnik tužitelja izlaže i predlaže kao i do sada, jednako kao i punomoćnik tuženika, kao i punomoćnik umješača.

11. Sud je daljnjim rješenjem koje je odmah objavio utvrdio da je tuženik odustao od zahtjeva za osiguranje parničnih troškova te konstatirao da stranke ne traže pisani otpravak tog rješenja te da se odriču prava na žalbu na to rješenje. Sud je donio i objavio daljnje rješenje te konstatirao da vrši uvid u cjelokupni spis, da se punomoćnici stranaka pozivaju na popis troškova te objavio da je glavna rasprava zaključena te je određeno ročište za objavu i uručenje presude za 3. ožujka 2025. u 11,40 sati.

12. Sud je ocijenio neprijepornim:

-da je tužiteljica zaključila s tuženikom ugovor o radu 1. lipnja 2023. za radno mjesto sobarica III,

-da je bila smještena u ex hotelu Delfin na Hvaru,

-da je 30. svibnja 2023. tužiteljica pala na putu između ex hotela Delfin i ex hotela Bodul kojom prilikom se ozlijedila.

13. Ocjenom činjeničnih navoda iz tužbe, navoda iz tuženikovog odgovora na tužbu, ocjenom izvedenih dokaza koji postoje u spisu, sud zaključuje da tužiteljica nije zadobila ozljedu na radu ni u svezi s radom obrazlažući da iz činjeničnih navoda tužbe kao i zahtjeva za naknadu štete koji je tužiteljica uputila tuženiku 20. studenog 2023. proizlazi da je tužiteljica krećući se iz smjera ex hotela Delfin prema ex hotelu Bodul u pratnji svoga supruga, radi konzumacije večere u organizaciji poslodavca, a sve nakon obavljanja popodnevnih radnih zadataka poskliznula se na mokrom tlu i pala u vezi čega sud zaključuje da ovaj pad tužiteljice nema nikakve veze s radom niti s obavljanjem njezinih radnih zadataka na radnom mjestu sobarice. Sud dalje zaključuje da tužiteljica tuženiku nije prijavila predmetnu ozljedu kao ozljedu na radu, da slijedom toga tuženik nije sastavio prijavu o ozljedi na radu slijedom čega sud navodi da je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem predloženih svjedoka i tužiteljice kao stranke u postupku kao i za provođenjem medicinskim vještačenjem. Sud dalje navodi da je radni odnos tužiteljice započeo prema pisanom ugovoru o radu 1. lipnja 2023., da se predmetni događaj zbio 30. svibnja 2023., u vrijeme kada tužiteljica faktično nije započela s radnim odnosom kod tuženika, a okolnost da je tuženik omogućio tužiteljici smještaj prilikom dolaska u RH radi zasnivanja radnog odnosa da ne znači da je radni odnos tužiteljice tada i započeo pri čemu sud navodi i utvrđuje da je prema dokumentaciji u spisu tužiteljica na Hvar došla 14. svibnja 2023. i u vezi toga priložila presliku putovnice s tim datumom.

14. S obzirom na ove okolnosti sud zaključuje o nepostojanju uzročno- posljedične veze između nastale štete i procesa rada koji je tužiteljica trebala obavljati kod tuženika, uz daljnje obrazloženje da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na putu između ex hotela Delfin i ex hotela Bodul na putu (šetnici) koja je bila mokra i skliska slijedom čega zaključuje da se nezgoda nije dogodila u radnom prostoru tuženika niti za vrijeme radnog vremena pri čemu da i tužiteljica izričito u tužbi navodi nakon obavljanja popodnevnih radnih zadataka kada se sa suprugom uputila na večeru u ex hotel Bodul radi obavljanja večere pri čemu sud zaključuje da sve ako se prihvate kao točne tvrdnje tužiteljice da je faktični radni odnos s tuženikom zasnovala samim dolaskom na Hvar i u vrijeme štetnog događaja bila u radnom odnosu kod tuženika, da se ne radi o ozljedi na radu koja nije nastala na radu niti u vezi s radom slijedom čega je sud zaključio o neodgovornosti tuženika za predmetnu štetu.

15. Obrazlažući odbijanje tužbenog zahtjeva sud se pozvao na odredbu čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR), zatim na odredbu čl. 3. st. 1. toč. 13. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18: dalje u tekstu: ZZR), zatim na odredbu čl. 25. st. 1. i 2. ZZR-a, kao i na odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

16. Tužiteljica u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude navodi da je sud donoseći pobijanu presudu počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, obrazlažući da je sud a priori, odmah prilikom zaključenja prethodnog postupka odustao od izvođenja predloženih personalnih dokaza saslušanjem dva svjedoka, tužiteljice kao stranke, kao i saslušanjem svjedokinje koju je predložio tuženik, dodajući da je predloženo i medicinsko vještačenje, a čime da je počinjena povreda raspravnog načela i tužiteljici onemogućeno raspravljanje pred sudom. Tužiteljica citira odredbe čl. 7., čl. 8., čl. 219. i čl. 220. ZPP-a te navodi da u slučaju postupanja suda temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, prema jasnom stavu sudske prakse potrebno je takvu odluku valjano obrazložiti, tj. imati valjane razloge, odnosno da bi suprotno postupanje suda predstavljalo bitnu povredu moralo bi biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude ukazujući na odluku Vrhovnog suda RH broj Revr-175/14 od 1. travnja 2015. Tužiteljica u žalbi nadalje navodi da sud zauzima stajalište da u konkretnom slučaju nije zadobila ozljedu na radu niti u svezi s radom, odnosno da radni odnos tužiteljice kod tuženika u trenutku ozljeđivanja nije ni započeo pa da sud pogrešno smatra kako nije potrebno saslušavati svjedoke i tužiteljicu, a u odnosu na sporno pitanje je li sklopljen ugovor o radu, ukazujući da je time sud propustio utvrditi relevantno činjenično stanje radi moguće primjene odredbe čl. 14. ZR-a.

17. Tužiteljica smatra da je odluka suda arbitrarna i ishitrena, da je sud odluku donio samo temeljem činjenica i dokaza navedenih u tužbi dok da je tužiteljici u potpunosti onemogućeno i spriječeno raspravljanje pred sudom u smislu predlaganja i izvođenja daljnjih dokaza na temelju odredbi čl. 7. i 219. ZPP-a. Tužiteljica smatra da je takvim postupanjem suda povrijeđeno joj i pravo zajamčeno čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(dalje Konvencija) kao i odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske(dalje Ustav).

18. Obrazlažući žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tužiteljica navodi da uslijed izostanka provođenja bilo kakvog ispitnog postupka onemogućeno joj je raspravljanje i dokazivanje da je između stranaka doista sklopljen ugovor o radu odmah po njezinom dolasku u Hvar i smještaju kod tuženika a što sve da se dogodilo prije štetnog događaja od 30. svibnja 2023.

19. Ukazuje da se postavlja pitanje temeljem kojih je to isprava sud došao do nedvojbenog zaključka da između stranaka nije sklopljen ugovor o radu sve do 1. lipnja 2023. pored nesporne činjenice da je tužiteljici izdana kartica za prehranu kod tuženika broj 3670. Navodi da se nameće pitanje iz kojeg bi onda razloga tuženik kao tvrtka za hotelijerstvo tužiteljici, koja nije turist pružala organiziranu uslugu smještaja i prehrane osim za potrebe obavljanja posla odnosno izvršavanja radnog odnosa te ukazuje da se sud na ove sporne činjenice pobijanom presudom nije referirao već da je donio potpuno pogrešne i neutemeljene zaključke o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica navodi da je sud u potpunosti zanemario odredbu čl. 14. st. 2. -ZR, citira sadržaj tih zakonskih odredbi te ukazuje da prema st. 4. ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je sa radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme pri čemu da je sud odbijanjem provođenja personalnih dokaza propustio utvrditi kada je rad tužiteljice kod tuženika zaista započeo a u vezi toga da su ostala neutvrđena i usmena utanačenja stranaka u odnosu na radni odnos kod tuženika odnosno odgovaraju li kondicijama pisanog ugovora o radu.

21. Tužiteljica osporava kao pogrešne i neutemeljene zaključke suda navedene u točkama 16.2. i 16.3. obrazloženja presude te ponovno ističe da se kritične večeri kretala između dva objekta u vlasništvu tuženika iz razloga što da je kod tuženika već bila u radnom odnosu koji je na dislociranoj lokaciji u odnosu na smještaj pružao i uslugu prehrane svojim zaposlenicima, zaključujući da u situaciji kada bi se ta usluga pružala unutar istoga objekta da do opisane nezgode ne bi ni došlo. Tužiteljica dalje zaključuje da su radni odnos i organizacija rada kod tuženika u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete.

22. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev.

23. Ako se na tužiteljicu primjeni i povoljnija situacija da je u vrijeme ozljeđivanja 30. svibnja 2023. bila u faktičnom radnom odnosu kod tuženika za obavljanje poslova sezonske radnice na radnom mjestu sobarice III, a koju povoljniju situaciju sud u obrazloženju presude u odnosu na tužiteljicu također razmatra, i tada je tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbijen kao neosnovan jer predmetna šteta nije nastala na radu ili u svezi sa radom slijedom čega nema odgovornosti tuženika za predmetnu štetu.

24. Odredba čl. 111. ZR regulira da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

25. Prema odredbi čl. 3. st. 1. t. 13. ZZR ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad ili ga tijekom rada koristi ili mu može pristupiti odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca ali radnik u njemu obavlja rad.

26. Prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju čl. 25. st. 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac se može osloboditi od odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

27. Prvostupanjski sud je detaljno i pravilno analizirajući činjenične navode iz tužbe utvrdio da tužiteljica navodi da se 30. svibnja 2023., nakon obavljenog (završenog) rada u popodnevnoj smjeni u ex. Hotelu Delfin uputila zajedno sa svojim suprugom prema ex. Hotelu Bodul radi konzumacije večere koju je u tom hotelu organizirao tuženik kao poslodavac, da je prolazeći putem do ex. Hotel Bodul, rivom u gradu Hvaru pored Hotela Riva oko 20,00 sati došlo do jakog pljuska kiše, i obilnih padalina zbog čega je tužiteljica na mokroj i skliskoj površini pala i zadobila predmetnu ozljedu.

28. Temeljna pretpostavka da bi tuženik odgovarao za predmetnu štetu jest da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na radu ili u svezi s radom, u tehnološkoj fazi rada o čemu se u konkretnom slučaju ne radi pri čemu već iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da je rad tužiteljice u popodnevnoj smjeni 30. svibnja 2023. u ex. Hotelu Delfin na radnom mjestu sobarice III, završio.

29. Okolnost da se tužiteljica nakon završetka rada iz ex. hotela Delfin pješice uputila prema ex. Hotelu Bodul u kojem je tuženik organizirao prehranu (večeru) za svoje radnike i u vezi čega je tužiteljici izdao karticu za prehranu, ne ukazuje i ne znači da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo na radu ili u svezi s radom, jer za to nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl.3.st.1.t.13. ZZR prema kojoj odredbi ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad ili ga tijekom rada koristi ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca ali radnik u njemu obavlja rad.

30. Prema shvaćanju ovog suda, predmetna situacija, kada je tuženik omogućio tužiteljici konzumaciju večere nakon obavljenog rada u ex. Hotelu Bodul može se izjednačiti sa situacijom kada radnik nakon završetka rada odlazi svojoj kući. Prema stajalištu aktualne sudske prakse ozljeda koju je radnik pretrpio na putu od mjesta rada do kuće (stana), kao i obrnuto na putu od kuće do mjesta rada prilikom dolaska na posao ne predstavlja ozljedu na radu te poslodavac za takve ozljede ne odgovara u smislu citiranih zakonskih odredbi.

31. Sve navedene činjenice prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju činjeničnih navoda tužbe, navoda tuženika iz odgovora na tužbu pa u takvoj situaciji, prvostupanjski sud je bio ovlašten na održanom pripremnom ročištu nakon što su punomoćnici stranaka i punomoćnik umješača izložili svoja stajališta i predložili odgovarajuće dokaze donijeti rješenje kojim je odlučio pregledati cjelokupnu dokumentaciju priloženu uz tužbu i uz tuženikov odgovor na tužbu, odrediti izvođenje tih dokaza te istovremeno odbiti dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje svjedoka TĐ i BĐ kao i dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka VĐ, te nakon toga prethodni postupak zaključiti i odlučiti da se odmah nastavlja s glavnom raspravom. Pritom je prvostupanjski sud na početku glavne rasprave ponovno konstatirao navode tužiteljice, navode tuženika iz odgovora na tužbu kao i navode umješača, odredio je izvođenje dokaza uvidom u cjelokupni spis, nakon čega je zaključio glavnu raspravu te odredio ročište za objavu presude.

32. Takvim postupanjem suda tužiteljici nije onemogućeno raspravljanje, odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud je odlučne činjenice pravilno utvrdio na temelju jasnih i nedvojbenih navoda tužiteljice iz tužbe. U takvim okolnostima, te budući da je logično očekivati da tužiteljica u svom stranačkom iskazu neke druge okolnosti o načinu nastanka štetnog događaja, suprotno onima iz tužbe ne bi iznijela, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog za saslušane tužiteljice kao stranke u postupku, kao i njezinog supruga i predloženih svjedokinja.

33. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, takvim postupanjem suda nije povrijeđena odredba čl. 6. Konvencije kao ni odredba čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

34. Odgovarajući na žalbene navode tužiteljice treba reći da se tužiteljica u žalbi pogrešno poziva na odredbu čl. 220. ZPP-a, jer prema toj odredbi dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke(st.1) dok prema st. 2.sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

35. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju, ocjenom izvedenih dokaza pravilno zaključio da osnova tužbe ne stoji, odnosno da nema odgovornosti tuženika za štetu zbog svih naprijed navedenih okolnosti, pa u takvom slučaju, sud je pravilno postupio kada je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje medicinskog vještačenja na temelju kojeg bi, tek u slučaju da osnova tužbe stoji bilo moguće utvrđivati visinu tužbenog zahtjeva.

36. Žalbeni navodi tužiteljice u kojima ukazuje na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje a u vezi primjene odredbe čl. 14. st. 2. ZR, nisu osnovani, jer pitanje da li je tužiteljica s tuženikom zaključila ugovor o radu na određeno ili na neodređeno vrijeme nije odlučno za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Ova okolnost može biti razlog samo za pokretanje nekog drugog parničnog postupka, pri čemu se ponovno ukazuje da je prvostupanjski sud, a i ovaj sud, prilikom razmatranja žalbe uzeo u obzir za tužiteljicu povoljniju situaciju a to je da je tužiteljica 30. svibnja 2023. u vrijeme nastanka štetnog događaja bila u faktičnom radnom odnosu kod tuženika.

37. Zbog tih razloga primjenom odredbi čl. 368. st.1. i čl. 166. st.1. ZPP-a žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovano te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić