Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-977/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika: Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, Maksimirska 81, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu broj: 016- 1279/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog između pravnog prednika tuženika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Zagreb, Koturaška 47, MBS: 080072083, kao kreditora i DJA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koja nosi naziv „TROŠKOVI“, u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelihdvadesetpetposto) jednokratno.“

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kao pravnom sljedniku iza HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d., Zagreb, Koturaška 47, MBS: 080072083, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, na ime plaćene naknade iz članka 5. Ugovora o kreditu isplati iznos od 1.091,65 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. srpnja 2005. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je od 21. srpnja 2005. do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 01. siječnja 2008. propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem na iznos glavnice iz točke II. izreke ove presude potražuje zatezne kamate preko dosuđene stope propisane za ostale odnose, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 809,73 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 769,05 EUR s pripadajućim zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. svibnja 2024. navodi da su DJA kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika dana 5. srpnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 016-1279/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 140.800,00 CHF, da je u članku 5. Ugovora o kreditu pod nazivom „Troškovi” ugovoreno da se prije isplate kredita jednokratno odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (slovima: jedan cijelih dvadeset pet posto) od iznosa kredita, da je korisniku kredita dana 20. srpnja 2005. prilikom isplate kredita naplaćena naknada za troškove obrade u iznosu od 1.091,65 EUR / 8.225,01 kn a sve sukladno odredbi članka 5. pod nazivom „TROŠKOVI” Ugovora o kreditu. Navodi također da je Ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u trošak obrade kreditnog zahtjeva. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je korisnik kredita prenio na tužitelja tražbinu s naslova povrata preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada po predmetnom ugovoru o kreditu. O navedenom ustupu tužitelj je obavijestio tuženika. Tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu koja nosi naziv „Troškovi“, u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jedancijelihdvadesetpetposto) jednokratno.“ i isplatu iznosa od 1.091,65 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Uz tužbu je dostavio pored dokumentacije i ovjerenu po javnom bilježniku izjavu korisnika kredita DJA.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je u bitnome istaknuo prigovor nepostojanja aktivne legitimacije jer su potrošačka prava strogo osobne naravi te nisu prenosiva na druge osobe. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne spori činjenicu sklapanja ugovora o kreditu ali smatra da su troškovi obrade kredita u ugovoru jasno definirani i dio su cijene kredita, da ima pravo naplatiti usluge koje pruža, da je korisnik kredita mogao sam odabrati odgovara li mu ta ugovorna odredba, da je ta ugovorna odredba dovoljno jasna i razumljiva te ne uzrokuje značajnu neravnotežu jer je naplaćena u iznosu od 1,25% od isplaćenog iznosa iz ugovora o kreditu. Poziva se na sudsku praksu Suda EU u predmetu C-565/21 odnosno da u ugovorima o kreditu nije potrebno navesti što čini trošak obrade kredita. Osporava tijek zatezne kamate budući da se on ne može smatrati nepoštenim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a te ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Podneskom od 27. veljače 2025. tužitelj je ispravio točku II. tužbenog zahtjeva na način da je naznačio pravilno svoj OIB ali je i povećao točku II. tužbenog zahtjeva na način da je na iznos glavnice zatražio je zatezne kamate umjesto prvobitno po stopi za ostale odnose, po stopi za trgovačke ugovore.

4. Tuženik je na ročištu 1. travnja 2025. učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušao svjedoka DJA.

6. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u pogledu glavne stvari.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu broj: 016-1279/2005 od 5. srpnja 2005. i zahtjev za isplatu iznosa od 1.09165 eura koji je prednik tužitelja platio po osnovi ništetnosti takve odredbe.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija odnosno da li je eventualna tražbina povrata preplaćenog po toj ugovornoj odredbi mogla biti ustupljena tužitelju, jesu li navedene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, zastara predmetnog potraživanja te tijek zateznih kamata.

9. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva niti da su prednik tuženika i DJA sklopili Ugovor o kreditu.

10. Čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 016-1279/2005 (list 32-41 spisa) ugovoreno je da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 140.800,00 CHF. U čl. 5. Ugovora o kreditu koja nosi naziv „Troškovi”, uz ostalo ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25% jednokratno.

11. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 2. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita stambeni kredit za kupnju nekretnine. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi taj stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe.

12. Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su DJA i tužitelj sklopili 3. lipnja 2023. a kojim je ustupila tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg je sklopila sa prednikom tuženika i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

13. Tražbina iz ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

14. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

15. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

16. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik odnosno korisnik kredita. Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.

17. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

18. Obzirom da se tuženik protivio pisanoj izjavi svjedokinje DJA koja je dostavljena u spis i predlagao je njezino usmeno saslušanje, to je ista i usmeno saslušana tijekom postupka.

19. Iz pisane izjave navedene svjedokinje od 19. veljače 2024. (list 28-29 spisa) proizlazi da je sklopila predmetni Ugovor o kreditu 5.7.2005. sa HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d., da je kredit uzela radi kupnje stana za stanovanje te da nije mogla pregovarati o pojedinim uvjetima kreditiranja.

20. Iz iskaza svjedoka DJA sa ročišta dana 14. svibnja 2025. (list 252-253 spisa) proizlazi da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila mlada majka na porodiljnom, da joj je u banci rečeno da načelno ne odobravaju majkama na porodiljnom kredite te je bilo po principu uzmi ili ostavi i nije mogla pregovarati o uvjetima kreditiranja a što se tiče naknade za trošak obrade kredita, rečeno joj je da će platiti naknadu ali je mislila da će se raditi o nekom simboličnom iznosu, međutim, taj iznos bio je znatno veći od očekivanog. Iskazala je nije znala koliki će biti iznos te naknade i tek kasnije u trenutku kada je već bio u tijeku proces obrade kredita saznala je za iznos ali nije mogla odustati jer je dala kaparu za stan. Što se tiče naknade iskazala je da nije imala mogućnost pregovaranja o ulaznoj naknadi i da joj nije objašnjena struktura te naknade.

21. Dakle, iz iskaza svjedokinje proizlazi da nije pregovarala niti o odredbi o naknadi za obradu kredita, a niti o bilo kojoj drugoj odredbi ugovora o kreditu, već je prihvatila ugovor koji joj je ponuđen. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje jer je logičan i uvjerljiv te u skladu dokumentacijom koja prileži spisu a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi kredit ili predmetnu nekretninu koristila u bilo kakve poslovne svrhe.

22. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe čl. 5. Ugovora mogao zaključiti koji je iznos troškova jednokratne obrade kredita s obzirom na to da je određen postotkom od ukupnog iznosa kredita, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

23. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

24. Zbog toga sud utvrđuje da je odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, ništetna sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP- a. Međutim, ništetnost te odredbe ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez te odredbe sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

25. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 5. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 1.091,65 EUR.

26. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za odobrenje kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020.).

27. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora u dijelu koji se odnosi na naknadu za troškove obrade i na obvezu tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama vratiti tužitelju iznos od 1.091,65 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.

28. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenog plaćanja, koji je nesporno, a to je 20. srpnja 2005. (list 20 spisa).

29. Što se tiče stope zatezne kamate na iznos glavnice a koje tužitelj potražuje po stopi propisanoj za trgovačke ugovore, valja reći da se radi o tražbini povrata stečenog temeljem ništetne odredbe ugovora i stoga tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose, kako je odlučeno u točki II. izreke dok je preko te stope odbijen sa tuženim zahtjevom kao u točki III. izreke.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u glavnoj stvari. Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podneska od 27. lipnja 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za trošak zastupanja na ročištima dana 1. travnja 2025. i 14. svibnja 2025. u iznosu od po 150,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 750,00 eur. Tužitelj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i presudu u iznosu od 39,82 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19) te je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 809,73 eura, sa zakonskim zateznima kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a , kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

31. Tužitelju nije priznat trošak pribavljanja potvrde o visini naknade za obradu kredita, budući je riječ o dokumentaciji koja je razvidna i u ostalom nije niti bila sporna tijekom postupka te je iz dokumentacije koju je korisnik kredita priliko ustupa mogao predati tužitelju također razvidna visina naknade te stoga u ostalom niti pribavljanje potvrde kao takva nije bilo niti potrebno. Također mu nije niti priznat trošak sastava podneska od 27. veljače 2025. koji je sastavio radi svoje pogreške i radi povećanja tužbenog zahtjeva a o čemu je morao voditi računa prilikom sastavljanja tužbe, kao niti trošak zatražen preko iznosa koji tužitelju pripada sukladno Tarifi i Zakonu o sudskim pristojbama i priznatom trošku svjedoku, te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 39,82 eur

2. tuženiku po odvj.

3. pisarnica – kal. 60 dana