Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2564/2025-2
U M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Marija Ljubičić Kuzmanić odvjetnica u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa z.z. Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-161/2023 od 28. ožujka 2025., dana 12. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-161/2023 od 28. ožujka 2025.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.990,84 eura u roku od 15 dana.
2.Protiv citiranog rješenja žali se tužiteljica, sadržajno iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači na način da zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka odbije kao neosnovan.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba je neosnovana.
5.Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 365 st. 2 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22. - dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
6.Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i Tarifu o naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22. - dalje: Tarifa).
7.Ocjena je ovog višeg suda da je prvostupanjski sud iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku, odnosno da je svoje pravno stajalište obrazložio na način koji ne dovodi u sumnju arbitrarnost postupanja i odlučivanja.
8.Žaliteljica smatra da tuženici ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka jer da tužba podnesena od strane tužiteljice nije nerazumna niti se moglo smatrati da bi očekivanje uspjeha tužiteljice u tom sporu bilo nepravedno. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Republike Hrvatske.
9.Žaliteljici valja istaknuti, da je zakonodavac u zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom.
Teret dokaza je na tužitelju.
10.Pravna načela se ne primjenjuju mehanički, već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja, što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac, koji odlučuje o pojedinačnom predmetu, treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako, odluka suda treba biti pravedna.
11.Posebno valja istaknuti, da načelo savjesnosti i poštenja u parničnom postupovnom pravu je vidljivo iz odredbe čl. 9. i 10. st. 1. ZPP (stranke su dužne savjesno se koristiti pravima koja su im zakonom priznata).
12.Za istaknuti je da je tužiteljica podnijela tužbu, kojom je tužbenim zahtjevom potraživala naknadu tržišne vrijednosti nekretnine koja je bila predmet tog postupka, temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da joj je nekretnina oduzeta (izvlaštena) od strane tuženice, iako je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno kako ta tvrdnja tužiteljice nije točna, već je točno to da je tuženica temeljem izdane lokacijske dozvole nadležnih tijela vršila sanaciju stijenske mase, za što je prednik tužiteljice dao svoj pristanak.
13.Prema tome, u okolnostima konkretnog slučaja ne može se kazati da je podnošenje tužbe od strane tužiteljice bilo razumno te da je mogla očekivati donošenje presude u svoju korist.
14.Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti odbijen kao neosnovan, slijedom čega nije osnovano njezino pozivanje na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske, obzirom da se tamo radilo o primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, budući se radilo o djelomičnom uspjehu stranaka u postupku za razliku od predmetnog slučaja u kojem tužiteljica uopće nije uspjela u sporu.
15.Ovaj viši sud smatra da u konkretnom slučaju načelo "gubitnik plaća", koje je dijelom sadržano i u odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, može se smatrati legitimnim ograničenjem prava na pristup sudu, namijenjenim odvraćanju potencijalnih stranaka od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva. Europski sud za ljudska prava smatra da takvo ograničenje prava na pristup sudu se ne može, samo po sebi, smatrati nespojivim s čl. 6. st. 1. Konvencije, ako se njime ne nastoji ostvariti legitiman cilj i ako ne postoji razuman odnos razmjernosti upotrjebljenih sredstva i cilja koji se nastoji postići, te da je iznos troškova ocijenjenih u svjetlu konkretnih okolnosti danog predmeta, bitan čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo na pristup sudu.
16.Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava
17.Za istaknuti je da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
18.Također, načelo koje je sadržano u odredbi čl. 154. st. 1. ZPP "gubitnik plaća", samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju pa bi i država, ovdje tuženica, trebalo uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova tuženiku u ovom predmetu teži legitimnom cilju.
19.Zaključno, žaliteljica nije ničim konkretizirala i potkrijepila konkretnim dokazima zbog čega bi snošenje dijela troška postupka u iznosu koji joj je dosudio prvostupanjski sud, predstavljalo za nju značajan financijski teret, već se ograničila na tvrdnju da bi obveza snošenja troškova postupka za nju bila nezakonita.
20.Tužiteljica u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu zakonskih odredbi i suprotno pravno shvaćanje sudu prvoga stupnja te zaključku prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastiti zaključak, koji ovaj viši sud ne prihvaća.
21.Zbog svega izloženog, na temelju odredbe iz odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje
U Zagrebu 12. lipnja 2025.
Sutkinja:
Vlasta Mrzljak
