REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: GČ, zbog prekršaja iz čl.251.st.4.t.17. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, broj: KLASA: 211-07/24-2/23253 URBROJ: 511-19-48-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni 26. lipnja 2024., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda 12. lipnja 2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.244.st.1. u vezi čl.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljenik GČ, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],
k r i v j e
što je 11. lipnja 2024. u 14:05 sati, u Zračnoj luci „Franjo Tuđman“, Rudolfa Fizira 21, Velika Gorica, kao putnik, na zahtjev službene osobe od bio dati na uvid valjanu stranu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, dozvolu boravka ili drugu javnu ispravu koja sadrži fotografiju,
čime je počinio prekršaj iz čl.167.st.1. Zakona o strancima,
kažnjiv po čl.251.st.4.t.17. istog Zakona, (NN br. 133/20, 114/22, 151/22)
odnosno [ pravni kontinuitet ]
kažnjiv po čl.251.st.8.t.21. istog Zakona, (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25),
pa mu se temeljem navedenih propisa (primjena čl.3. Prekršajnog zakona)
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 50,00 (pedeset) EURA.
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 26. lipnja 2024., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Ovlašteni tužitelj je 11. lipnja 2024. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-2/23253 URBROJ: 511-19-48-24-1, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 60,00 eura te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, radi čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
3.
Okrivljenik u svojoj pisanoj obrani navodi, između ostalog i u bitnom, da se dana 11. lipnja 2024. vraćao iz Hrvatske u [adresa], gdje živi i radi kao zaposlenik ENAR-a (Europska mreža protiv rasizma). U sklopu svog posla bavi se između ostalog i praćenjem i dokumentiranjem slučajeva rasnog profiliranja na internim granicama Europske Unije. Međutim, u Hrvatsku je došao turistički te radi neformalnog druženja, a povodom korištenja godišnjeg odmora. U zračnu luku Franjo Tuđman stigao je gotovo 2 sata prije zakazanog leta. Prošavši sigurnosne kontrole, čekao je ukrcaj u avion u blizini mjesta za ukrcaj (boarding gate). Nedugo zatim, prišlo mu je dvoje policijskih službenika, od kojih ga je jedna službenica zatražila osobne dokumente. Mirno ju je upitao zbog čega ga to traži, a ona je odgovorila ''Zato jer sam ja policijski službenik”. Na to joj je odgovorio da je svjestan te činjenice, ali da isto tako zna da je pritom dužna navesti razlog zbog kojeg ga zaustavlja i legitimira, budući da je upravo rasno profiliranje, odnosno diskriminacija po osnovi boje kože, rade ili etničkog podrijetla pri policijskom postupanju područje njegovog profesionalnog djelovanja. Na to mu je drugi službenik rekao da odbijanje davanja dokumenata predstavlja prekršaj, na što mu je rekao da je i toga svjestan, ali da ga svejedno trebaju informirali o razlogu legitimiranja prije nego što preda dokumente, što su policijski službenici odbili. Ovo nije prvi put da se profesionalno ili privatno susreće s rasnim profiliranjem, budući da je, prema recentnom izvješću Fundamental Rights Agencyja iz 2024. preko 40% Ijudi tamnije boje kože u EU navelo kako smatraju da ih se legitimira na cesti upravo zbog njihove etničke i/ili rasne pripadnosti. Inače u sličnim situacijama obično zanemari taj oblik rasizma i jednostavno pruži svoje dokumente policiji. Međutim, ovaj put je, među više stotina Ijudi u tom prostoru, bio jedina osoba tamne boje kože i želio je čuti razlog zbog kojeg ga se zaustavlja i identificira. Na video snimkama koje prilaže također je moguće vidjeti količinu Ijudi prisutnih na mjestu događaja. U tom trenutku prišao je treći policijski službenik te ga upitao je li G te rekao da je Hrvatska homogeno bjelačko društvo i da je činjenica što je crnac za njih dovoljna da ga traže dokumente. Rekao mu je da je to školski primjer rasnog profiliranja, na što ga je pitao zbog čega mu to smeta. Rekao mu je da je rasno profiliranje u Europskoj Uniji zabranjeno, s čim se policijski službenici nisu složili tvrdeći da ne bi trebao imati problema s rasnim profiliranjem jer tako funkcioniraju stvari u Hrvatskoj. U tom trenutku oko njih se okupilo više očevidaca, a ja sam počeo inzistirati na tome da mu se omogući razgovor sa šefom smjene, budući da je htio podnijeti pritužbu na rad policijskih službenika. Usprkos njegovom traženju, nisu mu to omogućili te mu nisu dali brojeve svojih znački, inzistirajući na tome da im preda svoje dokumente i postajući sve nervozniji i agresivniji. Moj odgovor je bio da ću to rado učiniti, ako mu omoguće da podnese pritužbu, budući da u tom trenutku više nije imao povjerenja u to da će mu se pružiti ta mogućnost nakon što im dade dokumente. U tom trenutku jedan od policajaca zaprijetio mu je fizičkim nasiljem, na što je jedan očevidac počeo snimati događaj te je tada upitao tog policajca želi li zaista upotrijebiti nasilje, na što policajac, svjestan da ga se snima, ovaj put nije odgovorio. Pokušao je objasniti zašto je rasno profiliranje štetno te kakve sve posljedice može imati, međutim kao jedini odgovor tome je dobio od policijske službenice komentar "Mislim da imate problem s bijelcima. l' ("I think you have a problem with white people. ''). U tom trenutku počinju mu govoriti da pođem s njima, na što im je rekao da ne želi jer mu se upravo prijetilo fizičkim nasiljem. Tada mu prijete uhićenjem, na što pristaje i objašnjava da nema problem ni s tim, ni s davanjem dokumenata, pod uvjetom da dobije njihove brojeve znački i da mu se omogući da podnese pritužbu. Stavljaju mu lisice na ruke i bez otpora ide s policijskim službenicima u prostorije FRONTEX-a, gdje vrše pretragu njega i njegovih stvari te pregledavaju dokumente koje im je u tom trenutku predao. Nakon što je prošlo više od 2 i pol sata od početka incidenta, bez ikakvog objašnjenja, uručuju mu predmetni prekršajni nalog i puštaju ga na slobodu nakon što sam već propustio svoj let. S obzirom na sve okolnosti ovog slučaja, ne smatra se krivim. Dokumente inicijalno nije predao jer je vjerovao da ima pravo biti informiran o razlogu zaustavljanja i legitimiranja prije predaje samih dokumenata. Podredno, ako Sud navedeno smatra prekršajem, smatra da se u ovom slučaju radi o prekršaju koji ima obilježja beznačajnog prekršaja. Naime, iako isprovociran ponašanjem policijskih službenika, nije remetio javni red i mir te je, nakon što su ga policajci odveli u svoje prostorije, dobrovoljno predao dokumente, temeljem čega je i utvrđen njegov identitet. S njegove strane ne postoje nikakve otegotne okolnosti, prekršajno i kazneno je nekažnjavana osoba, uzornog ponašanja te je visokospecijalizirani stručnjak u polju borbe za Ijudska prava, i to upravo u području rasnog profiliranja te je upravo iz tog razloga inicijalno odbio dati svoje dokumente na uvid prije nego što za to dobije obrazloženi razlog za što je vjerovao da je sukladno zakonu, iako nije postojala nikakva namjera da počinim prekršaj s njegove strane.
4.
Branitelj okrivljenika Sudu je predao USB stick sa 4 video snimaka koje potvrđuju činjenične navode iz pisane obrane okrivljenika, a iz čega je razvidno kako je okrivljenik bio isprovociran od strane policijskih službenika te je kontinuirano navodio kako je voljan dati dokumente, nakon što mu se navede razlog zaustavljanja odnosno nakon što mu bude omogućeno da podnese pisanu pritužbu na rad policijskih službenika.
Pregledavaju se tri video snimke presnimljene sa USB sticka kojeg je branitelj okrivljenika predao sudu. Četvrta videosnimka se ne može otvoriti.
5.
Sudac je ispitao svjedokinju GČV, policijsku službenicu, koja je iskazala kako se sjeća da je dana 11. lipnja 2024. oko 14,00 sati obavljala službene poslove policijskog službenika za suzbijanje prekograničnog kriminaliteta. U jednom trenutku primijetila je policijsku službenicu koja obavlja poslove granične kontrole, a koja je pristupila jednom putniku, a isti je odbio službenici dati na uvid putovnicu, osobnu iskaznici ili bilo koji drugi dokument. Okrivljenik je negodovao zbog zahtjeva policijske službenice i u startu je sve odbio. Službenica ga je prvo zamolila dokumente, zatim ga je upozorila ali je okrivljenik odbio dati bilo koju ispravu. To je sve što ima za iskazati. Na pitanje suca odgovara da je predmetne zgode prema okrivljeniku postupala policijska službenica za graničnu kontrolu EČ.
Na pitanje branitelja zašto je službenica legitimirala okrivljenika odgovara da je službenica u okviru svojih ovlasti, a temeljem profila rizika, obavljala svoje redovne poslove. Odgovara da joj nije poznato da bi okrivljenik govorio da je voljan predočiti svoje dokumente ako mu se navede razlog zbog kojih ga se traže dokumenti. Policijski službenik po njoj nije dužan osobi koju legitimira navesti razlog legitimiranja. Odgovara da policijski službenici postupaju po Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima. Odgovara kako zna što je rasno profiliranje te smatra da u predmetnom slučaju nije radilo o rasnom profiliranju, a na aerodromu radi već tridesetak godina i nikada nisu imali nikakav slučaj. Nije joj poznato da bi netko od policijskih službenika rekao okrivljeniku da ga se legitimira zbog njegove boje kože. Odgovara kako okrivljenik nije pružao fizički otpor prilikom postupanja policijskih službenika ali je negodovao i to dosta žustro. Odgovara kako je bilo nazočno više osoba koji su se okupili radi predmetnog događaja. Svjedokinja ističe da je temeljem čl.23. Schengenskog zakonika i čl.36. Zakona o nadzoru državne granice osoba je dužna dati na uvid putnu ispravu ili neku drugu ispravu. Na pitanje branitelja odgovara kako u konkretnom slučaju nije postojala neka sumnja na počinjenje bilo kakvog kaznenog djela.
6.
Sudac je zatim ispitao svjedokinju EČ, policijsku službenicu, koja je iskazala kako se sjeća da je dana 11.06.2024. oko 14,00 sati u [adresa] ŠČ obavljala poslove vezan uz kompenzacijske mjere. U jednom trenutku zamijetila je jednog putnika te mu pristupila i zatražila osobne dokumente. On ju je upitao za razlog zašto traži njegove dokumente, a ona mu je objasnila, na što je on ponovno uskratio predati na uvid osobne dokumente. Nastavio je sa odbijanjem predaje dokumenata i nakon što je upozoren da će biti priveden na utvrđivanje identiteta. Nakon toga zatražila ga je da ispruži ruke te mu stavila preventivno lisice, a on se dragovoljno uputio sa njom u službene prostorije gdje je proveden postupak utvrđivanja identiteta. U službenim prostorijama okrivljenik je dragovoljno predao svoje dokumente odnosno putovnicu i dozvolu boravka. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako nema nikakvih komentara na obranu okrivljenika. Predmetne zgode okrivljenik je jako negodovao zbog toga što je zatražen dokumente te je privlačio pozornost ostalih putnika u aerodromskoj zgradi.
Na pitanje branitelja odgovara da je okrivljeniku prišla zbog traženja dokumenata, kao i svim ostalim putnicima, jer u okviru posla, u radnom vremenu od 12 sati traži dokumente od putnika. Odgovara kako je predmetne zgode pristupala i drugim putnicima tražeći ih dokumente, možda ne u krugu okrivljenika. Odgovara kako u provođenju kompenzacijskih mjera nasumično prilaze putnicima i traže od njih osobne dokumente. Odgovara kako je okrivljeniku priopćila članak zakona po kojem postupaju. Odgovara kako okrivljenik nije bio agresivan, bio je žustar i uznemiren. Odgovara kako znade što je rasno profiliranje. Odgovara kako smatra da u ovom slučaju nije riječ o rasnom profiliranju jer nije rasist niti ima problem s bojom kože, samo je obavljala svoj posao. Odgovara kako je u službenim prostorijama okrivljenik predao svoje dokumente ali nije vršena pretraga njegovih stvari. Odgovara kako su okrivljeniku odmah rekli razlog traženja dokumenata, čak mu je kolega preveo članak Zakona o schengenskim granicama na engleski jezik, a okrivljenik je nastavio sa svojim odbijanjem predaje dokumenata. Odgovara kako nije postojala sumnja u postojanje nekog kaznenog djela u tom trenutku. Odgovara kako ne zna koliko je predmetnog dana putnika legitimirala.
Na posebno pitanje suca odgovara kako je predmetne zgode, prije konkretnog događaja, a i poslije, pristupala putnicima nasumično i tražila njihove dokumente u skladu s provođenjem kompenzacijskih mjera. Na svom radnom mjestu, 12 sati obavlja iste poslove, a predmetnog dana je s poslom započela u 06,00 sati.
7.
U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-2/23253, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 11. lipnja 2024., prigovor podnesen 26. lipnja 2024., preslika putovnice serijski broj [broj putovnice], preslika iskaznice broj [broj iskaznice] 04.
II/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, povodom pisane obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi navedenoj u čl.167.st.1. Zakona o strancima, ponašajući se na način opisan u izreci presude:
pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.251.st.4.t.17. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22),
odnosno [pravni kontinuitet]
pa je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.251.st.8.t.21. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25),
a koji je nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijenjen i dopunjen te je nakon izmjene i dopune blaži za okrivljenika kao počinitelja prekršaja (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).
2.
Sudac je cijenio pisanu obranu okrivljenika kojom zapravo poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni te da je okrivljenik svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaj za koji se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do njegova oslobađanja od prekršajne odgovornosti.
Sudac je zaključio da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga, svoju obranu oblikovao jasno, razložno i životno, ali zapravo neuvjerljivo, pokušavajući uporište za svoje obrambene navode naći u promišljenom i tendencioznom isticanju određenih neizvjesnih okolnosti koje zapravo nemaju stvarnog opravdanja u samoj naravi predmetnog događaja, niti su od presudne važnosti za donošenje valjane odluke.
Sudac smatra kako postoji realna mogućnost i razborita vjerojatnost da je okrivljenik svoju obranu oblikovao i iznio na način da je naglašavao svoju nedužnost, a pravdao, relativizirao i minorizirao svoje protupravno djelovanje.
Sudac je mišljenja da je okrivljenik svoju obranu iznio u cilju vlastite koristi, odnosno kako bi kod Suda stvorio dojam i uvjerenje da on predmetne zgode svojim ponašanjem, to jest propustom, nije postupio suprotno zakonskim odredbama, a s namjerom da bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i svakako izbjegao kažnjavanje za počinjeni prekršaj
Suprotno tome, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik uistinu počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
3.
Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedokinja GČV i EČ, policijskih službenica, pa im je u cijelosti poklonio vjeru.
Sudac smatra da su imenovane svjedokinje svoje iskaze iznosile jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da zapravo nisu pristrano zainteresirane za ishod ovog postupka, te je zaključio da su svjedokinje predmetne činjenice i svoja opažanja iznosile na temelju osobnih, službenih i profesionalnog saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje su iznijele u svojim iskazima u odnosu na odlučnu okolnost sukladne međusobno, kao i s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njihovim iskazima nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njihovih iskaza.
Nakon što su ispitane svjedokinje komentirale iznesenu obranu okrivljenika i nakon što su obje odgovarale na postavljena pitanja, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja obje svjedokinje, a s druge strane, učvrstio se u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana životna, ali pritom promišljeno svrsishodna.
Sudac je zaključio kako se iskazi obje ispitane svjedokinje uzajamno činjenično nadopunjuju te se logično potkrepljuju i cjelovito životno upotpunjavaju, a takvom zaključku snažno je doprinijela i okolnost kako njihovi iskazi nisu posve usuglašeni, pa je stoga sudac uvjeren da su imenovane svjedokinje svoje iskaze pred Sudom iznijele spontano, iskreno i vjerodostojno.
Sudac je mišljenja kako iskazi obje ispitane svjedokinje, policijske službenice koje su neposrednim opažanjem uočile počinjenje terećenog prekršaja, povodom čega je okrivljeniku izdan Obavezni prekršajni nalog, temeljito slabe uvjerljivost njegove iznesene obrane te da osnovano dovode u sumnju istinitost i validnost njegovih obrambenih navoda, a opravdano jačaju uvjerenje suca o odgovornosti i krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj, to jest o činjenici da je svojim propustom i/li postupkom ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za kojeg je optužen.
Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanih svjedokinja, u vezi sa ostalim izvedenim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, a zatim sa sigurnošću donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.
4.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku optužnog akta, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja naveden u Obaveznom prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj izdao i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenog počinitelja prekršaj, a koje su sukladno i uvjerljivo potvrdile i ispitane svjedokinje.
5.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
6.
Nakon pregledavanja video snimaka koje je Sudu predao branitelj okrivljenika, sudac je utvrdio da su snimke izrađene nepoznatim uređajem od strane nepoznate osobe te da iz njih nije moguće utvrditi vrijeme snimanja. Slijedom navedenog sudac nije mogao niti zaključiti da li se zapravo radi o valjanom dokazu.
Pregledom snimaka sudac nije mogao saznati nikakve relevantne i odlučne činjenice koje bi na bilo kakav način mogle utjecati na odluku suca donesenu ovom presudom u odnosu prekršaj za koji se okrivljenik tereti.
7.
Sudac nije mogao izvesti dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitanih svjedokinja, jer okrivljenik nije pristupio na zakazana ročišta.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj odgovornosti i krivnji za počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.
III/
1.
Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.
2.
U tijeku prekršajnog postupka sudac je utvrdio da je ovlašteni tužitelj izdanim Obaveznim prekršajnim nalogom okrivljeniku stavio na teret prekršajno djelo koje je počinio od dana 11. lipnja 2024.
3.
Sudac je utvrdio da je u označeno vrijeme počinjenja prekršaja bio na snazi „stari“ Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22) koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2023. i bio na snazi do (uključujući) 14. ožujka 2025.
4.
Dana 7. ožujka 2025. objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (NN br. 40/25), a dana 15. ožujka 2025. stupio je na snagu izmijenjeni i dopunjeni „novi“ Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25).
5.
Nakon provedenog prekršajnog postupka sudac je utvrdio kako postoji pravni kontinuitet materijalnih zakonskih odredbi kao i prekršajnih zakonskih odredbi Zakona o strancima, u odnosu na prekršaj koji se stavlja na teret okrivljeniku, te da je izmijenjeni i dopunjeni „novi“ Zakon o strancima blaži za okrivljenika, jer za počinjenje terećenog prekršaja propisuje novčanu kaznu u manjem posebnom minimalnom iznosu, a koju je sudac i izrekao okrivljeniku.
6.
Temeljem utvrđenih okolnosti sudac je zaključio da je terećeni prekršaj počinjen prije stupanja na snagu izmijenjenog i dopunjenog zakona, to jest „novog“ Zakona o strancima, odnosno u vrijeme kada je na snazi bio „stari“ Zakon o strancima, a koji je bio stroži za okrivljenika, jer je za opisani prekršaj propisivao veću novčanu kaznu u posebnom minimalnom iznosu, iako je za isti prekršaj propisivao novčanu kaznu u manjem posebnom maksimalnom iznosu.
7.
Sudac je utvrdio da je „stari“ Zakon o strancima izmijenjen i dopunjen prije donošenja pravomoćne odluke o počinjenom prekršaju, te da je tako izmijenjeni i dopunjeni „novi“ Zakon o strancima, blaži za okrivljenika, jer za opisani prekršaj propisuje manju novčanu kaznu u posebnom minimalnom iznosu, iako za isti prekršaj propisuje novčanu kaznu u većem posebnom maksimalnom iznosu.
8.
Slijedom svega navedenog sudac je, budući smatra kako u konkretnom slučaju postoji pravni kontinuitet opisanog prekršaja, prema okrivljeniku kao počinitelju terećenog prekršaja, a sukladno zakonskim odredbama, primijenio blaži propis, odnosno „novi“ izmijenjeni i dopunjeni Zakon o strancima (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).
IV/
1.
Nakon provedenog žurnog postupka, analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret.
2.
Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) u čl.167. propisuje, uz ostalo, da je državljanin treće zemlje dužan nositi i na zahtjev službene osobe dati na uvid valjanu stranu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, dozvolu boravka ili drugu javnu ispravu koja sadrži fotografiju.
Isti Zakon u čl.251.st.8. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 700,00 eura kaznit za prekršaj državljanin treće zemlje koji ne nosi ili na zahtjev službene osobe ne da na uvid valjanu stranu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, dozvolu boravka ili drugu javnu ispravu koja sadrži fotografiju.
3.
Ne upuštajući se u otkrivanje stvarnih razloga konkretnog okrivljenikovog postupanja predmetne zgode, a smatrajući da ti razlozi uistinu nisu odlučni, presudni niti bitni, sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik tom prilikom postupio suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, jer je na zahtjev službene osobe odbio dati na uvid valjanu stranu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, dozvolu boravka ili drugu javnu ispravu koja sadrži fotografiju, pa je time u potpunosti ostvario biće prekršaja opisano u označenom propisu.
4.
Sudac je mišljenja kako okrivljenik ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi od krivnje za prekršaj za koji je optužen, jednostavnim i ustrajnim iznošenjem neutemeljenih, neizvjesnih i hipotetskih okolnosti, za koje sudac smatra kako zapravo nisu od nikakvog odlučnog značenja za sigurno utvrđenje okrivljenikovog počinjenja terećenog prekršaja.
Sudac je uvjeren kako je okrivljenik svojim obrambenim razlozima pokušao zapravo opravdati, relativizirati i minorizirati svoj protuzakoniti postupak, to jest propust, odnosno jednostavnu činjenicu da predmetne zgode na zahtjev službene osobe nije dao na uvid valjanu stranu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, dozvolu boravka ili drugu javnu ispravu koja sadrži fotografiju, a to s ciljem da izbjegne prekršajnu odgovornost, krivnju i kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim aktom.
5.
Slijedom navedenog sudac je u žurnom postupku, nakon provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je okrivljenika proglasio krivim te ga je kaznio novčanom kaznom u visini koja je Zakonom za počinjeni prekršaj propisana kao najmanja, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.
6.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao nepostojanje evidencije o prekršajnoj osuđivanosti, činjenicu da je naknadno ipak dao na uvid svoje isprave te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti sudac nije našao na strani okrivljenika.
7.
Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem zakonski propisanom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
8.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
9.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 12. lipnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.
