Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-695/2021-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Lovačko društvo Strijelac 2000, Ježevo, Sportska ulica 35, OIB: 58794381764, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4567/2020-56 od 19. ožujka 2025., 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4567/2020-56 od 19. ožujka 2025. u točki I. i II. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 684,50 eura sa zateznim kamatama od 16. veljače 2017. pa do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 281,25 eura sa zateznom kamatom od 20. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbaci tužba tužitelja, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 684,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji je isplaćen osiguraniku tužitelja na ime štete koja je nastala na vozilu naletom divljači na cestu kada je teretnim vozilom [registarska oznaka] u mjestu [adresa], upravljao AM.

7. Tijekom postupka je bilo sporno da li je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja te postojanje uzročno-posljedične veze između kretanja divlje životinje i oštećenja vozila, prigovor zastare te visina tužbenog zahtjeva.

8. Odlučujući o odgovornosti tuženika kao lovačkog društva sud prvog stupnja je prihvatio iskaz svjedoka AM smatrajući ga vjerodostojnim koji je 31. prosinca 2016. upravljao teretnim vozilom u mjestu [adresa], da je u jednom trenutku primijetio da iz raslinja proviruje srna, da je zbog toga naglo skrenuo u lijevo, međutim, da je srna udarila u desnu stranu vozila.

9. Utvrđeno je nadalje da je očevidom na licu mjesta od strane djelatnika MUP-a utvrđeno da su na mjestu događaja pronađeni tragovi divljači i to dlake u površini od 0,40 m2 i krhotine plastike, dok je iz nalaza i mišljenja vještaka kojeg je sud u cijelosti prihvatio utvrđeno da na mjestu nezgode vrijedi opće ograničenje brzine od 90 km/h i da postoji znak opasnosti "divljač na cesti", da se je srnu moglo vidjeti oko 3,8 m ispred mjesta naleta što bi za očekivanu brzinu dolaska do kolnika kroz raslinje trebala brzina od oko 20 km/h, da se je udar u divljač mogao izbjeći snažnim kočenjem samo pod pretpostavkom da se vozilo kretalo do 32 km/h.

10. Nadalje iz nalaza je utvrđeno da u konkretnom slučaju zbog raslinja sa strane kolnika vozač ne može dovoljno ranije vidjeti nailazak srne da bi na vrijeme prilagodio svoju brzinu te da brzina do 28 km/h nije prometno-tehnički primjerena za prometnicu na kojoj se dogodila nezgoda te da je štetna na vozilu osiguranika tužitelja procijenjena na iznos od 6.446,75 kn, odnosno 684,50 eura.

11. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je predmetna šteta nastala od naleta divljači na vozilo kojim je upravljao osiguranik tužitelja, da je utvrđena uzročno-posljedična veza između naleta divljači, životinje i oštećenja vozila te da postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala od divljači primjenom čl. 83. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" 140/05, 75/09, 153/09 – dalje ZL) uz supsidijarnu primjenu pravila o odgovornosti sadržanih u odredbi čl. 1063. – 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), odnosno prema kriteriju odgovornosti za štetu od opasne stvari jer da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar. Pri tom sud prvog stupnja se poziva i na pravna shvaća koja se navode u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 1057/2014, Rev-1889/16, Rev-2902/16 i Rev-352/2022.

12. Ispitujući da li postoje eskulpacijski razlozi iz čl. 1067. ZOO-a sud prvog stupnja utvrđuje da nije osnovan prigovor tuženika da bi za navedenu štetu isključivo bio kriv osiguranik tužitelja, da osiguranik tužitelja nije upravljao brzinom većom od one koja je ograničena, da je nezgodu osiguranik tužitelja mogao izbjeći tek da se vozilom kretao ekscesno malom brzinom koja nije primjerena za predmetnu prometnicu.

13. Sud prvog stupnja je visinu štete utvrdio temeljem provedenog prometnog vještačenja u iznosu od 684,50 eura pa je stoga prihvatio tužbeni zahtjev te je obvezan tuženik na isplatu iznosa od 684,50 eura tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama od dana kad je izvršio isplatu štete svom osiguraniku, tj. prvog sljedećeg dana 16. veljače 2017. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

14. Ispitujući po služenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti je proturječna razlozima navedenim u presudi te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer sud prvog stupnja nije donio odluku samo temeljem iskaza svjedoka već je ocijenio sve dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a jer je prema svom uvjerenju temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio činjenice koje su relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, sud prvog stupnja je prihvatio iskaz svjedoka AM da se kretao brzinom ispod dopuštene, da je iznenada došlo do naleta srne divljači na cestu, da nije mogao izbjeći udarac u srnu, te da stoga ne postoji krivnja osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja, da iz zapisnika o očevidu MUP-a je utvrđeno da je na kolniku pronađena dlaka od divljači i krhotine plastike, dok su ostali svjedoci potvrdili činjenično stanje koje je zatečeno nakon što su oni došli na lice mjesta te je utvrđeno da srna nije pronađena na cesti.

17. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je do štetnog događaja moglo doći na bilo kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj jer da nisu pronađeni materijalni tragovi divljači jer je upravo suprotno utvrđeno tijekom postupka iz činjenica koje su navedene u zapisniku o očevidu MUP-a.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer se tuženik poziva na odredbe Zakona o lovstvu koje su objavljene u "Narodnim novinama" broj 99/18, a štetni događaj se dogodio 31. prosinca 2016. pa je stoga sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe Zakona o lovstvu koji je vrijedio u vrijeme štetnog događaja i to čl. 83. Zakona o lovstvu objavljen u "Narodnim novinama" broj 140/05, 75/09, 153/09 i 21/16 te je pravilno utvrdio da postoji odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, da se radi o objektivnoj odgovornosti što znači da lovačko društvo za štetu odgovara po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima iznenadnog naleta na cestu opasna stvar, a ne temeljem čl. 1063. ZOO-a.

19. Isto tako sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 1067. ZOO-a te je utvrdio da ne postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti tuženika jer tijekom postupka nije utvrđeno da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, da šteta nije nastala isključivo radnjom osiguranika tužitelja koju on nije mogao predvidjeti, čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, te da ne postoje razlozi za djelomičnu suodgovornost osiguranika tužitelja, niti je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba.

20. Nastavno navodi se da nije osnovan žalbeni navod tuženika da tijekom postupka nije utvrđeno o kojoj se životinji radi jer je sud prvog stupnja prihvatio iskaz osiguranika tužitelja koji je saslušan u svojstvu svjedoka da se radi o srni, a i na očevidu na licu mjesta pronađene su dlake divljači, dakle, svakako je nedvojbeno utvrđeno da je šteta nastala zbog naleta divljači na vozilo kojim je upravljao osiguranik tužitelja. Također je neosnovan žalbeni navod tuženika da nije utvrđeno koja je bila brzina vozila u trenutku naleta na životinju jer je iz nalaza vještaka utvrđeno da se je udarac u divljač mogao izbjeći jedino u konkretnom slučaju da se je osiguranik tužitelja kretao brzinom do 32 km/h, te da takva brzina nije prometno-tehnički primjerena za prometnicu na kojoj se dogodila nezgoda te je prihvaćen iskaz tužitelja da se kretao brzinom od 70 km/h.

21. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na ustavno-pravno neprihvatljiv način koji osporavanu odluku čini arbitrarnom, te stoga tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, jer je sud prvog stupnja obrazložio odluku temeljem pravilne primjene čl. 1063., čl. 1064. i čl. 963. ZOO-a jer je utvrdio na nedvojbeni način da postoji odgovornost lovačkog društva kao vlasnika opasne stvari te da tužitelj isplatom naknade iz osiguranja po samom zakonu do visine isplaćene naknade ima sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a.

22. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno navedenoj Tarifi.

23. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Filka Pejković