Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1061/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Bjelousov članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Žganecu, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2025. poslovni broj P-2963/2024-40, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2025. poslovni broj P-2963/2024-40:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke,

b) preinačava pod toč. II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen restitucijski zahtjev tužitelja zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za isplatu iznosa od 852,42 EURA sa zateznom kamatom i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, da tužiteljici OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 852,42 EURA s osnova preplate ništetne odredbe kredita temeljem čl. 2. Ugovora o [broj kredita] od 15.03.2006., potvrđenog po javnom bilježniku Ivanu Marodiju, broj OV-15521/07 od 10.07.2007. godine sa zateznom kamatom računatom kako slijedi: na iznos 5,98 EUR od 01.12.2007.

na iznos 5,98 EUR od 01.01.2008.

na iznos 5,98 EUR od 01.02.2008.

na iznos 5,98 EUR od 01.03.2008

na iznos 5,98 EUR od 01.04.2008.

na iznos 5,98 EUR od 01.05.2008.

na iznos 7,74 EUR od 01.06.2008.

na iznos 7,74 EUR od 01.07.2008.

na iznos 7,74 EUR od 01.08.2008.

na iznos 7,74 EUR od 01.09.2008.

na iznos 7,74 EUR od 01.10.2008

na iznos 7,74 EUR od 01.11.2008.

na iznos 7,74 EUR od 01.12.2008.

na iznos 7,74 EUR od 01.01.2009.

na iznos 7,74 EUR od 01.02.2009.

na iznos 7,74 EUR od 01.03.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.04.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.05.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.06.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.07.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.08.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.09.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.10.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.11.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.12.2009.

na iznos 12,94 EUR od 01.01.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.02.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.03.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.04.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.05.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.06.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.07.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.08.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.09.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.10.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.11.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.12.2010.

na iznos 12,94 EUR od 01.01.2011.

na iznos 12,94 EUR od 01.02.2011.

na iznos 12,94 EUR od 01.03.2011.

na iznos 12,94 EUR od 01.04.2011.

na iznos 12,94 EUR od 01.05.2011.

na iznos 12,94 EUR od 01.06.2011.

na iznos 12,94 EUR od 01.07.2011.

na iznos 12,16 EUR od 01.08.2011.

na iznos 12,16 EUR od 01.09.2011.

na iznos 12,16 EUR od 01.10.2011.

na iznos 10,02 EUR od 01.11.2011.

na iznos 10,02 EUR od 01.12.2011.

na iznos 10,02 EUR od 01.01.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.02.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.03.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.04.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.05.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.06.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.07.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.08.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.09.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.10.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.11.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.12.2012.

na iznos 10,02 EUR od 01.01.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.02.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.03.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.04.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.05.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.06.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.07.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.08.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.09.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.10.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.11.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.12.2013.

na iznos 10,02 EUR od 01.01.2014.

na iznos 10,02 EUR od 01.02.2014.

na iznos 10,02 EUR od 01.03.2014.

na iznos 10,02 EUR od 01.04.2014.

na iznos 10,02 EUR od 01.05.2014.

na iznos 10,02 EUR od 01.06.2014.

na iznos 10,02 EUR od 01.07.2014.

na iznos 10,02 EUR od 01.08.2014.

pa do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana,

c) preinačava se odluka o troškovima parničnog postupka pod toč. III. izreke tako da preinačena glasi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, da tužiteljici OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 1.846,56 EURA i to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 28. veljače 2025. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.157,71 EURA zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po osnovi ništetne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu od 15. ožujka 2006. potvrđenog po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-15521/07 (toč. I. izreke) te da isplati iznos od 852,42 EURA sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po osnovu ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu od 15. ožujka 2006. potvrđenog po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-15521/07 (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.346,56 EURA s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2025. do isplate (toč. III. izreke).

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužene, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

7. Suprotno žalbenim navodima obrazloženje pobijane presude sadrži sve elemente iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a te nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora o [broj kredita] od 10. srpnja 2007. i to odredbe čl. 2. ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i odredbe čl. 7. ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak kao i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi ugovora.

9. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-5522/2022-26 od 30. lipnja 2023. usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 10. srpnja 2007. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu (toč. I. i II.) kao i restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi Ugovora (toč. III. i IV. izreke).

10. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-400/2024-2 od 11. travnja 2024. djelomično je uvažena žalba tuženika te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (toč. I. i II. prvostupanjske presude), a ukinuta u odnosu na usvojeni restitucijski zahtjev i odluka o trošku (toč. III. i IV. izreke prvostupanjske presude) i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Dakle, prvostupanjska presuda je postala pravomoćna u odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev te je predmet spora u ovom ponovljenom postupku restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu zbog istaknutog prigovora zastare.

12. Tužiteljica je u nastavku postupka podneskom od 23. siječnja 2025. specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko-knjigovodstvene struke koji matematički obračun tuženik nije osporio te potražuje isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.157,71 EURA, a po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 852,42 EURA sve sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja prvostupanjski sud nalazi da je isti neosnovan primjenjujući opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

14. Sud prvog stupnja zaključuje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog pravnog posla u slučaju iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći tek od pravomoćnosti odluke kojom je ustanovljena ništetnost spornih odredbi Ugovora u ovom postupku polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

15. No, 1. ožujka 2022. objavljeno je Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF te je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

16. Stoga je pravno shvaćanje od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

17. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

18. Osnovano tuženik upire u žalbi da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., od kada je zastara počela iznova teći, te je u odnosu na restitucijski zahtjev za isplatu zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila zastara 13. lipnja 2019., s obzirom da je tužba podnesena 16. rujna 2022.

19. Žalbeni navodi tuženika o osnovanosti prigovora zastare u odnosu na potraživanje tužiteljice (restitucijski zahtjev) zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nisu osnovani, jer je citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018., slijedom čega do podnošenja tužbe zastarni rok od pet godina nije protekao (istekao je 14. lipnja 2023.), a žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

20. Stoga je pravilno prvostupanjski sud pod toč. I. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 4.157,71 EURA s osnova preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakomjesečnog preplaćenog iznosa do isplate u smislu odredbe čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO.

21. Odluka o zateznoj kamati, suprotno žalbenim navodima tuženika, u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO obzirom da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe te se ne može smatrati poštenim stjecateljem.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i odlučiti kao pod I.a) izreke ove oluke.

23. No, zbog osnovanosti prigovora zastare u odnosu na restitucijski zahtjev tužiteljice zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi što ima za posljedicu neosnovanost tog dijela zahtjeva valjalo je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika pobijanu presudu pod toč. II. izreke preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod I.b) izreke ove odluke.

24. Budući je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, to je odlučeno o naknadi cjelokupnih parničnih troškova.

25. Tuženik je polučio neznatan uspjeh u parnici samo djelomično u odnosu na visinu preplaćenih iznosa pa je o troškovima valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

26. Nastavno valja ukazati da je tužiteljica uspjela u postupku s deklaratornim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli pa tako i o promjenjivoj kamatnoj stopi, to nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužiteljici kao potrošaču naloži da snosi troškove postupka ovisno o iznosima koji su joj vraćeni.

27. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

28. Tužiteljici na ime zastupanja po punomoćniku pripadaju troškovi za sastav tužbe u iznosu 200,00 EURA (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za ročišta održana 23. svibnja 2022., 12. lipnja 2023., 15. siječnja 2025., 17. veljače 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) u iznosu 200,00 EURA za svako, te za sastav podneska od 23. siječnja 2025. u iznosu 200,00 EURA (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te za pristup na ročišta za objavu presude 30. lipnja 2023. i 28. veljače 2025. u iznosu 100,00 EURA za svako (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) što ukupno iznosi 1.400,00 EURA, a s pripadajućim PDV-om trošak u iznosu 1.750,00 EURA, što uz trošak sudskih pristojbi za tužbu 48,28 EURA i prvostupanjsku presudu u iznosu 48,28 EURA koje su plaćene po nalogu suda čini ukupno prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.846,56 EURA.

29. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 17. studenoga 2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika niti od 4. siječnja 2022. kojim daje svoj dogovor na žalbu jer se radi o podnescima koji nisu bili nužni za vođenje postupka.

30. Stoga je valjalo preinačiti odluku o trošku i odlučiti kao pod I.c) izreke ove odluke.

31. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući je uspio u neznatnom dijelu te je odlučeno kao pod II. izreke ove odluke.

32. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 12. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša