Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1880/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZJ, [adresa], PJ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Markovinović Krunoslavu, odvjetniku iz Bjelovara, a protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, povodom tužbe radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-527/2023-62 od 09. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe se uvažavaju, ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-527/2023-62 od 09. listopada 2024. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o trošku postupka nastalom u povodu žalbi odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„a) Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati novčani iznos od 53.368,16 kuna (slovima: pedesettritisućetristošezdesetosamkunaišesnaestlipa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od:

- 3,63 kn teče od 17. veljače 2009. godine do isplate,

- 185,60 kn teče od 17. ožujka 2009. godine do ispate,

- 153,03 kn teče od 17. travnja 2009. godine do isplate,

- 190,09 kn teče od 16. svibnja 2009. godine do isplate,

- 169,80 kn teče od 16. lipnja 2009. godine do isplate,

- 156,46 kn teče od 16. srpnja 2009. godine do isplate,

- 158,16 kn teče od 15. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 175,11 kn teče od 17. rujna 2009. godine do isplate,

- 158,27 kn teče od 16. listopada 2009. godine do isplate,

- 153,80 kn teče od 17. studenoga 2009. godine do isplate,

- 175,63 kn teče od 17. prosinca 2009. godine do isplate,

- 195,88 kn teče od 16. siječnja 2010. godine do isplate,

- 214,36 kn teče od 16. veljače 2010. godine do isplate,

- 215,25 kn teče od 16. ožujka 2010. godine do isplate,

- 249,84 kn teče od 16. travnja 2010. godine do isplate,

- 248,69 kn teče od 18. svibnja 2010. godine do isplate,

- 271,02 kn teče od 17. lipnja 2010. godine do isplate,

- 360,32 kn teče od 16. srpnja 2010. godine do isplate,

- 317,50 kn teče od 17. kolovoza 2010. godine do isplate,

- 432,03 kn teče od 16. rujna 2010. godine do isplate,

- 389,38 kn teče od 16. listopada 2010. godine do isplate,

- 353,01 kn teče od 13. studenoga 2010. godine do isplate,

- 435,55 kn teče od 14. prosinca 2010. godine do isplate,

- 540,56 kn teče od 15. siječnja 2011. godine do isplate,

- 466,20 kn teče od 15. veljače 2011. godine do isplate,

- 492,28 kn teče od 15. ožujka 201 1. godine do isplate,

- 459,11 kn teče od 14. travnja 2011. godine do isplate,

- 465,07 kn teče od 14. svibnja 2011. godine do isplate,

- 605,84 kn teče od 14. lipnja 2011. godine do isplate,

- 619,55 kn teče od 14. srpnja 201 1. godine do isplate,

- 737,16 kn teče od 13. kolovoza 2011. godine do isplate,

- 676,74 kn teče od 14. rujna 2011. godine do isplate,

- 610,61 kn teče od 15. listopada 2011. godine do isplate,

- 569,38 kn teče od 15. studenoga 2011. godine do isplate,

- 564,37 kn teče od 14. prosinca 2011. godine do isplate,

- 595,40 kn teče od 14. siječnja 2012. godine do isplate,

- 622,44 kn teče od 14. veljače 2012. godine do isplate,

- 626,07 kn teče od 14. ožujka 2012. godine do isplate,

- 607,36 kn teče od 14. travnja 2012. godine do isplate,

- 619,99 kn teče od 15. svibnja 2012. godine do isplate,

- 628,63 kn teče od 14. lipnja 2012. godine do isplate,

- 614,09 kn teče od 14. srpnja 2012. godine do isplate,

- 617,92 kn teče od 14. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 607,02 kn teče od 15. rujna 2012. godine do isplate,

- 583,46 kn teče od 13. listopada 2012. godine do isplate,

- 608,57 kn teče od 14. studenoga 2012. godine do isplate,

- 620,62 kn teče od 15. prosinca 2012. godine do isplate,

- 612,17 kn teče od 15. siječnja 2013. godine do isplate,

- 564,80 kn teče od 14. veljače 2013. godine do isplate,

- 605,05 kn teče od 14. ožujka 2013. godine do isplate,

- 608,56 kn teče od 13. travnja 2013. godine do isplate,

- 592,79 kn teče od 14. svibnja 2013. godine do isplate,

- 543,73 kn teče od 13. lipnja 2013. godine do isplate,

- 542,48 kn teče od 13. srpnja 2013. godine do isplate,

- 554,53 kn teče od 13. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 573,85 kn teče od 13. rujna 2013. godine do isplate,

- 600,61 kn teče od 15. listopada 2013. godine do isplate,

- 586,80 kn teče od 14. studenoga 2013. godine do isplate,

- 595,58 kn teče od 13. prosinca 2013. godine do isplate,

- 607,66 kn teče od 14. siječnja 2014. godine do isplate,

- 320,68 kn teče od 14. veljače 2014. godine do isplate,

- 333,18 kn teče od 14. ožujka 2014. godine do isplate,

- 329,09 kn teče od 15. travnja 2014. godine do isplate,

- 315,26 kn teče od 14. svibnja 2014. godine do isplate,

- 310,82 kn teče od 13. lipnja 2014. godine do isplate,

- 312,82 kn teče od 15. srpnja 2014. godine do isplate,

- 328,53 kn teče od 14. kolovoza 2014. godine do isplate,

- 341,75 kn teče od 13. rujna 2014. godine do isplate,

- 389,01 kn teče od 14. listopada 2014. godine do isplate,

- 350,44 kn teče od 14. studenoga 2014. godine do isplate,

- 358,21 kn teče od 13. prosinca 2014. godine do isplate,

- 353,63 kn teče od 14. siječnja 2015. godine do isplate,

- 634,05 kn teče od 13. veljače 2015. godine do isplate,

- 583,63 kn teče od 2. ožujka 2015. godine do isplate,

- 611,72 kn teče od 2. travnja 2015. godine do isplate,

- 584,36 kn teče od 2. svibnja 2015. godine do isplate,

- 619,87 kn teče od 2. lipnja 2015. godine do isplate,

- 607,66 kn teče od 2. srpnja 2015. godine do isplate,

- 576,50 kn teče od 2. kolovoza 2015. godine do isplate

- 520,87 kn teče od 2. rujna 2015. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

b) 17.475,82 kn na ime razlike glavnica odnosno razlika efekta konverzije na preostalu glavnicu u odnosu na efekt ništetne valutne klauzule na preostalu glavnicu, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena odnosno sukladno odredbi članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od 1. listopada 2015. godine do isplate, sve u roku 15 dana.",

kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.100,00 EUR, sve u roku 15 dana.

III. Tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 1.216,72 CHF i 1.119,51 CHF, odbija se kao neosnovan."

2. Protiv te presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška postupka.

3. Protiv točke III. izreke navedene presude pravovremenu žalbu podnio je i tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavku 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu kojim je odbijen tuženikov prigovor prijeboja, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba su osnovane.

6. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi stranaka, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

7. Međutim, osnovano se u žalbama navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i istaknutog prigovora prijeboja, nisu potpuno i pravilno utvrđene.

8. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike više preplaćenog kredita po osnovi promjenjive kamatne stope, valutne klauzule i razlike glavnice kredita, a u svezi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o [broj kredita] od 19. lipnja 2006. Sporno je i da li s obzirom na izvršenu konverziju, tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi te je li nastupila zastara po toj osnovi, kao i da li je financijskim vještačenjem pravilno utvrđen iznos eventualne preplate.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su stranke 19. lipnja 2006. sklopile Ugovor o [broj kredita] (dalje: Ugovor) u iznosu od 46.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate od 240 mjeseca, radi kupnje stana,

- da je člankom 8. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana,

- da je Ugovorom ugovorena valutna klauzula u CHF, da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, koje su promjene dovele do povećanja anuiteta koji je tužiteljica otplaćivala,

- da je Ugovor potpisan po tužiteljici kao korisniku kredita, sudužniku, založnom dužniku i punomoćniku kreditora i solemniziran po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OU-402/2006,

- da su dana 3. veljače 2016. stranke zaključile dodatak Ugovora, koji dodatak osnovnom Ugovoru je sklopljen radi provedbe postupka konverzije kredita denomiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF,

- da je dodatkom Ugovoru izvršena denominacija u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne Novine“ broj: 102/15., dalje: ZID ZPK),

- da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno kako je u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete po osnovi promjene tečaja CHF i promjenjive kamatne stope, navedenim dodatkom Ugovoru konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu EUR izvršena u skladu s člankom 19.c. ZID ZPK,

- da je izvršenom konverzijom u obračun uključena početna glavnica i sva plaćanja od početka trajanja kredita pa da su time obuhvaćene i više plaćene kamate i razlike tečaja CHF te da je konverzijom riješeno pitanje preplaćenog iznosa kredita,

- da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja podneskom od 18. travnja 2024. stavila prigovor nalazu i mišljenju jer vještakinja nije udovoljila zadaći vještačenja kako je isto bilo određeno,

- da je vještakinja na ročištu iskazala kako nije posebno izračunala kolika je preplata kredita bila uslijed promjene kamatne stope i uslijede valute CHF,

- da je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice za dopunu vještačenja po prethodno navedenoj osnovi koju vještakinja nije utvrđivala,

- da je prigovor tuženika radi prijeboja prvostupanjski sud odbio jer nije dovoljno određen.

10. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima, imajući u vidu da je pozivom na članak 502.c ZPP-a i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14.) u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, kao i pozivom na članak 81. stavak 4. i članak 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07. i 79/07.) te zauzeo pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne.

11. Nadalje, utvrdio je i kako je postupanjem tuženika propušteno informirati tužiteljicu o svim potrebnim parametrima u svezi sklapanja Ugovora, pri čemu tuženik nije pružio dokaze da su tužiteljici dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje novčane obveze i da je unatoč takvom postupanju tuženika tužiteljica pristala na sklapanje tog ugovora, što dodatno ukazuje da je riječ o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

12. Iako u obrazloženju decidirano ne otklanja prigovor zastare, već istu navodi kao sporno pitanje, iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski sud smatra kako zastara nije nastupila. Takvo pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. na kojoj je zauzet stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga, cijeneći da je kolektivni spor u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnu valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29. travnja 2019. pa proizlazi da prigovor zastare nije osnovan.

13. Također, prvostupanjski sud se pravilno pozvao i na Direktivu vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. Sukladno Direktivi vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) koja navodi da nepoštenost ugovornih odredbi ima za posljedicu neobvezujući karakter tih odredbi za tužitelja kao potrošača od trenutka sklapanja ugovora (ex tunc) i ponovnu uspostavu ravnoteže između ugovornih strana odnosno ponovnu uspostavu činjenične i pravne situacije u kojoj bi tužitelj, kao potrošač, bio da nepoštene i ništetne ugovorne odredbe nisu postojale. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na povrat iznosa koje je preplatila po toj osnovi.

14. Kako je u međuvremenu stupio na snagu ZID ZPK, prvostupanjski sud navodi da je istim Zakonom omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan člankom 19.c. istog Zakona.

15. U skladu s prethodno navedenim, prvostupanjski sud je proveo vještačenje i to na okolnosti da li je konverzija kredita provedena sukladno odredbama ZID ZPK, odnosno da li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa 1. Ugovora bile uzete u obzir sve preplate tužitelja s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a sve za vrijeme od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije istog.

16. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski se sud rukovodio pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 1096/22-2 od 8. studenog 2022. prema kojem sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji. Naime, korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem.

17. Takvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, međutim, prvostupanjski sud je prilikom određivanja financijskog vještačenja pogrešno odredio zadatak vještačenja, a što osnovano navodi tužiteljica u žalbi. Naime, neosnovano je prvostupanjski sud naložio vještakinji davanje ocjene je li konverzija kredita provedena sukladno odredbama ZID ZPK, budući je zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., odnosno, dodaci ugovorima o kreditima koje su banke sklopile s potrošačima u svezi konverzije kredita u valuti CHF su zakoniti. Druga zadaća vještaka je bila utvrditi da li su sklapanjem dodatka Ugovoru, bile uzete u obzir sve preplate tužitelja s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a sve za vrijeme od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije istog, što je također nepravilno, budući se radi o općenitoj formulaciji, koja je neprikladna za konkretni slučaj.

18. Naime, u predmetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a uvažavajući pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1096/22-2 od 8. studenog 2022., vidljivo je da su sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je osnovni ugovor o kreditu u CHF do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio gotovo deset godina i imao sve pravne posljedice, kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Stoga dolazi do izjednačenja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak ugovoru o kreditu i proveli konverziju u odnosu na one korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili takav dodatak ili isti nisu mogli sklopiti. U razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora o kreditu pa do dana konverzije takvi potrošači imali su jednak pravni status i trpjeli su jednake pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Nastavno na navedeno, u postupku je bilo potrebno provesti financijsko vještačenje te utvrditi koji bi iznos korisniku kredita pripadao temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te nakon toga odlučiti o zahtjevu tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora.

19. Slijedom navedenog, neosnovano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za dopunom vještačenja, posebno uzimajući u obzir da je vještakinja na raspravi istaknula kako nije posebno izračunala kolika je pretplata kredita bila uslijed promjene kamatne stope i uslijed valute CHF. Pritom je potrebno voditi računa da korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a stajalište je ovoga suda kako u provedenom postupku nije na pravilan način utvrđeno da li ta razlika postoji prema prethodno iznesenoj formuli za izračun.

20. Nadalje, osnovani su i žalbeni navodi tuženika, o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u svezi istaknutog prigovora prijeboja. Naime, prvostupanjski sud prvenstveno zaključuje da tuženiku ne pripada pravo na prijeboj uslijed svjesnog korištenja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, odnosno jer je u zasnivanju obveznog odnosa s tužiteljicom postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, a zatim utvrđuje kako istaknuti prigovor prijeboja nije ni dovoljno određen u važećoj valuti EUR pa da bi se o istom moglo odlučivati.

21. Dakle, ostaje nejasno da li je prigovor prijeboja odbijen uslijed toga što tuženik nema pravo na restitucijski zahtjev zbog svjesnog korištenja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi ili zbog toga što nije tražbinu koju stavlja u prijeboj kvantitativno odredio pa nije bilo ni postupovnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovnosti potraživanja tuženika.

22. Pritom ovaj sud naglašava da bi sud mogao odlučivati o potraživanju tuženika na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, tuženik u tom smislu mora postaviti protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja, a što je i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u presudi poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Obzirom da je tuženik, pozivanjem na negativnu razliku, istakao prigovor radi prebijanja, prvostupanjski sud o istom prigovoru treba odlučiti na zakonit način i uz adektvatno obrazloženje zašto taj prigovor odbija ili usvaja.

23. Stoga je trebalo ukinuti presudu suda prvog stupnja na temelju članka 370. ZPP- a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje kako bi sud upotpunio činjenično stanje na prethodno izloženi način i potom ocijenio provedene dokaze u skladu s članka 8. ZPP-a te donio novu i zakonitu presudu.

24. Obzirom na navedeno ostavit će se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci, smisleno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP- a.

Osijek, 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš