Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-489/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić iz Siska, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Radnička cesta 50, koga zastupa punomoćnica Ana Majcen Kardum, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku od 11. rujna 2020., poslovni broj P-607/2019-35, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku od 11. rujna 2020., poslovni broj P-607/2019-35.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 19.282,90 kuna po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući iste:
Na iznos od 205,83 kn od 31.08.2007. do isplate
Na iznos od 205,56 kn od 30.09.2007. do isplate
Na iznos od 205,35 kn od 31.10.2007. do isplate
Na iznos od 205,11 kn od 30.11.2007. do isplate
Na iznos od 204,82 kn od 31.12.2007. do isplate
Na iznos od 174,02 kn od 31.01.2008. do isplate
Na iznos od 326,17 kn od 29.02.2008. do isplate
Na iznos od 325,83 kn od 31.03.2008. do isplate
Na iznos od 325,45 kn od 30.04.2008. do isplate
Na iznos od 325,03 kn od 31.05.2008. do isplate
Na iznos od 324,68 kn od 30.06.2008. do isplate
Na iznos od 314,25 kn od 31.07.2008. do isplate
Na iznos od 313,86 kn od 31.08.2008. do isplate
Na iznos od 313,45 kn od 30.09.2008. do isplate
Na iznos od 313,04 kn od 31.10.2008. do isplate
Na iznos od 312,64 kn od 30.11.2008. do isplate
Na iznos od 312,21 kn od 31.12.2008. do isplate
Na iznos od 311,79 kn od 31.01.2009. do isplate
Na iznos od 311,39 kn od 28.02.2009. do isplate
Na iznos od 310,94 kn od 31.03.2009. do isplate
Na iznos od 310,51 kn od 30.04.2009. do isplate
Na iznos od 310,05 kn od 31.05.2009. do isplate
Na iznos od 309,59 kn od 30.06.2009. do isplate
Na iznos od 347,97 kn od 31.07.2009. do isplate
Na iznos od 347,49 kn od 31.08.2009. do isplate
Na iznos od 346,98 kn od 30.09.2009. do isplate
Na iznos od 346,43 kn od 31.10.2009. do isplate
Na iznos od 345,89 kn od 30.11.2009. do isplate
Na iznos od 345,37 kn od 31.12.2009. do isplate
Na iznos od 344,85 kn od 31.01.2010. do isplate
Na iznos od 344,26 kn od 28.02.2010. do isplate
Na iznos od 343,72 kn od 31.03.2010. do isplate
Na iznos od 343,15 kn od 30.04.2010. do isplate
Na iznos od 342,59 kn od 31.05.2010. do isplate
Na iznos od 342,00 kn od 30.06.2010. do isplate
Na iznos od 341,42 kn od 31.07.2010. do isplate
Na iznos od 340,81 kn od 31.08.2010. do isplate
Na iznos od 340,20 kn od 30.09.2010. do isplate
Na iznos od 339,61 kn od 31.10.2010. do isplate
Na iznos od 274,16 kn od 30.11.2010. do isplate
Na iznos od 273,59 kn od 31.12.2010. do isplate
Na iznos od 273,09 kn od 31.01.2011. do isplate
Na iznos od 272,50 kn od 28.02.2011. do isplate
Na iznos od 271,98 kn od 31.03.2011. do isplate
Na iznos od 271,41 kn od 30.04.2011. do isplate
Na iznos od 225,45 kn od 31.05.2011. do isplate
Na iznos od 224,96 kn od 30.06.2011. do isplate
Na iznos od 224,44 kn od 31.07.2011. do isplate
Na iznos od 179,03 kn od 31.08.2011. do isplate
Na iznos od 178,63 kn od 30.09.2011. do isplate
Na iznos od 178,19 kn od 31.10.2011. do isplate
Na iznos od 177,77 kn od 30.11.2011. do isplate
Na iznos od 177,31 kn od 31.12.2011. do isplate
Na iznos od 176,87 kn od 31.01.2012. do isplate
Na iznos od 176,44 kn od 29.02.2012. do isplate
Na iznos od 175,98 kn od 31.03.2012. do isplate
Na iznos od 175,53 kn od 30.04.2012. do isplate
Na iznos od 175,04 kn od 31.05.2012. do isplate
Na iznos od 174,57 kn od 30.06.2012. do isplate
Na iznos od 156,87 kn od 31.07.2012. do isplate
Na iznos od 156,43 kn od 31.08.2012. do isplate
Na iznos od 156,00 kn od 30.09.2012. do isplate
Na iznos od 155,54 kn od 31.10.2012. do isplate
Na iznos od 155,09 kn od 30.11.2012. do isplate
Na iznos od 154,65 kn od 31.12.2012. do isplate
Na iznos od 170,96 kn od 31.01.2013. do isplate
Na iznos od 170,46 kn od 28.02.2013. do isplate
Na iznos od 169,97 kn od 31.03.2013. do isplate
Na iznos od 169,45 kn od 30.04.2013. do isplate
Na iznos od 168,90 kn od 31.05.2013. do isplate
Na iznos od 168,41 kn od 30.06.2013. do isplate
Na iznos od 167,83 kn od 31.07.2013. do isplate
Na iznos od 167,32 kn od 31.08.2013. do isplate
Na iznos od 166,78 kn od 30.09.2013. do isplate
Na iznos od 166,20 kn od 31.10.2013. do isplate
Na iznos od 165,69 kn od 30.11.2013. do isplate
Na iznos od 165,10 kn od 31.12.2013. do isplate
II/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 28.014,02 kuna po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući iste:
Na iznos od 75,69 kn od 31.10.2008. do isplate
Na iznos od 83,23 kn od 31.12.2008. do isplate
Na iznos od 101,51 kn od 31.01.2009. do isplate
Na iznos od 109,53 kn od 28.02.2009. do isplate
Na iznos od 84,34 kn od 31.03.2009. do isplate
Na iznos od 88,34 kn od 30.04.2009. do isplate
Na iznos od 55,53 kn od 31.05.2009. do isplate
Na iznos od 27,51 kn od 30.06.2009. do isplate
Na iznos od 34,26 kn od 31.07.2009. do isplate
Na iznos od 50,62 kn od 31.08.2009. do isplate
Na iznos od 48,79 kn od 30.09.2009. do isplate
Na iznos od 33,17 kn od 31.10.2009. do isplate
Na iznos od 62,38 kn od 30.11.2009. do isplate
Na iznos od 83,70 kn od 31.12.2009. do isplate
Na iznos od 117,97 kn od 31.01.2010. do isplate
Na iznos od 109,05 kn od 28.02.2010. do isplate
Na iznos od 153,30 kn od 31.03.2010. do isplate
Na iznos od 143,62 kn od 30.04.2010. do isplate
Na iznos od 163,82 kn od 31.05.2010. do isplate
Na iznos od 297,80 kn od 30.06.2010. do isplate
Na iznos od 269,18 kn od 31.07.2010. do isplate
Na iznos od 346,41 kn od 31.08.2010. do isplate
Na iznos od 321,58 kn od 30.09.2010. do isplate
Na iznos od 268,99 kn od 31.10.2010. do isplate
Na iznos od 362,39 kn od 30.11.2010. do isplate
Na iznos od 486,18 kn od 31.12.2010. do isplate
Na iznos od 400,86 kn od 31.01.2011. do isplate
Na iznos od 431,82 kn od 28.02.2011. do isplate
Na iznos od 390,22 kn od 31.03.2011. do isplate
Na iznos od 396,47 kn od 30.04.2011. do isplate
Na iznos od 553,06 kn od 31.05.2011. do isplate
Na iznos od 564,02 kn od 30.06.2011. do isplate
Na iznos od 704,53 kn od 31.07.2011. do isplate
Na iznos od 626,48 kn od 31.08.2011. do isplate
Na iznos od 552,54 kn od 30.09.2011. do isplate
Na iznos od 543,32 kn od 31.10.2011. do isplate
Na iznos od 536,74 kn od 30.11.2011. do isplate
Na iznos od 569,24 kn od 31.12.2011. do isplate
Na iznos od 603,42 kn od 31.01.2012. do isplate
Na iznos od 605,99 kn od 29.02.2012. do isplate
Na iznos od 583,08 kn od 31.03.2012. do isplate
Na iznos od 594,42 kn od 30.04.2012. do isplate
Na iznos od 605,13 kn od 31.05.2012. do isplate
Na iznos od 588,13 kn od 30.06.2012. do isplate
Na iznos od 590,29 kn od 31.07.2012. do isplate
Na iznos od 580,77 kn od 31.08.2012. do isplate
Na iznos od 556,58 kn od 30.09.2012. do isplate
Na iznos od 582,13 kn od 31.10.2012. do isplate
Na iznos od 596,22 kn od 30.11.2012. do isplate
Na iznos od 591,30 kn od 31.12.2012. do isplate
Na iznos od 539,71 kn od 31.01.2013. do isplate
Na iznos od 586,58 kn od 28.02.2013. do isplate
Na iznos od 588,85 kn od 31.03.2013. do isplate
Na iznos od 569,13 kn od 30.04.2013. do isplate
Na iznos od 516,65 kn od 31.05.2013. do isplate
Na iznos od 515,25 kn od 30.06.2013. do isplate
Na iznos od 526,57 kn od 31.07.2013. do isplate
Na iznos od 547,80 kn od 31.08.2013. do isplate
Na iznos od 580,24 kn od 30.09.2013. do isplate
Na iznos od 563,53 kn od 31.10.2013. do isplate
Na iznos od 573,14 kn od 30.11.2013. do isplate
Na iznos od 584,12 kn od 31.12.2013. do isplate
Na iznos od 519,64 kn od 31.01.2014. do isplate
Na iznos od 532,39 kn od 28.02.2014. do isplate
Na iznos od 528,52 kn od 31.03.2014. do isplate
Na iznos od 513,58 kn od 30.04.2014. do isplate
Na iznos od 507,48 kn od 31.05.2014. do isplate
Na iznos od 509,11 kn od 30.06.2014. do isplate
Na iznos od 528,43 kn od 31.07.2014. do isplate
Na iznos od 357,60 kn od 31.08.2014.do isplate
III/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 14.856,96 kuna po osnovi preplate na temelju neosnovano naplaćenog dugovanja uslijed neplaćenih anuiteta, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01.08.2015. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući iste od 30.09.2015. pa do isplate;
IV/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 17.960,97 kuna po osnovi razlike neotplaćene glavnice kredita, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01.08.2015. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena računajući iste od 30.09.2015. pa do isplate;
V/ Nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak od 11.251,00 kn sa zateznom kamatom počev od 11. rujnaa 2020. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja određeno je:
"Dopušta se preinaka tužbe tužitelja ET sadržana u podnesku od 20. ožujka 2020."
2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a ne postoje ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 19.282,90 kn po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj 90109911751 od 1. veljače 2006. (toč. I/), iznos od 28.014,02 kn po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF sadržane u navedenom Ugovoru (toč. II/), da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.856,96 kn po osnovi preplate kod naplaćenog dugovanja uslijed neplaćenih anuiteta odnosno nedovoljnih i neurednih uplata na dan konverzije (toč. III/), te da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 17.960,97 kn po osnovi razlike neotplaćene glavnice kredita (toč. IV/), sve iznose zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
7. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 1. veljače 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9010991751 kojim je Banka tužitelju stavila na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 55.000 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, da je kredit odobren za adaptaciju stambenog objekta, da je na kredit ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,75% godišnje (čl. 4.1.), s time što je ugovoreno da korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta u slučaju promjene kamatne stope i da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete (čl. 7.2.), te da je Ugovorom ugovorena valutna klauzula tako da je određeno da se otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.
7.1. Nije sporno niti da su stranke provele konverziju ugovora tako da su 29. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj 9010991751 na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15. – dalje ZID ZPK), a koji su sklopili radi provedbe postupka konverzije kredita denominiraog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je Dodatkom utvrđeno da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene nedospjele glavnice na dan 30. rujna 2015. iznosi 23.712,38 EUR, da manje uplaćeni iznos na taj dan iznosi 2.911,34 EUR (ČL. 3. Dodatka), da u konkretnom slučaju nije utvrđena preplata, kao u većini slučajeva izvršene konverzije, iz razloga što je tužitelj kredit otplaćivao neredovito tako da je 29. prosinca 2015. između stranaka sklopljen Sporazum o načinu namirenja manje uplaćenog iznosa nakon konverzije kredita broj 9010991751 kojim je utvrđeno dugovanje na dan potpisivanja konverzije i Sporazuma 29. prosinca 2015. u iznosu od 3.422,72 EUR, te je ugovoreno da će se dug podmiriti u roku od 30 dana i da tuženik u slučaju neplaćanja može raskinuti ugovor i ukupno dugovanje proglasiti nedospjelim (čl. 2.).
8. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
9. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na u ovom predmetu tuženika, a na koju se tužiteljica pozvala u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i ugovorom utvrdili egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
11. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.
12. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
14. Saslušanjem svjedoka FT zaposlenika tuženika u Poslovnici u [adresa] u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule utvrđeno je da je tužitelj kao potrošač imao sužene mogućnosti pregovaranja o ugovornim odredbama i uvjetima sklapanja ugovora iz razloga što je ugovor sklopljen u formi standardnog ugovora sačinjenog od strane tuženika na koji tužitelj u odnosu na pitanje ugovaranja promjeljive kamatne stope i valutne klauzule nije mogao utjecati.
14.1. Navedeni svjedok istakao je da su djelatnici tuženika imali obvezu obavijestiti korisnike kredita o rizicima ugovaranja u valuti CHF, ali nije mogao potvrditi da je tužitelj uistinu bio informiran s obzirom da se nije mogao sjetiti tužitelja niti da je upravo on pregovarao s njim glede konkretnog Ugovora.
15. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju i provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tuženik nakon sklapanja Ugovora o kreditu jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, da je takvim promjenama došlo i do promjene anuiteta tako da je npr. od početne kamatne stope od 4,75% i anuiteta u visini od 355,42 CHF kamatna stopa na dan 31. srpnja 2009. iznosila 6,50% što je dovelo do iznosa anuiteta od 405,72 CHF koji je prema tečaju CHF tečajne liste Banke predstavljao značajno povećanje mjesečnog anuiteta u odnosu na početno ugovoreni.
16. Polazeći od izloženog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati, kao i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZPP-a.
17. Sporno je između parničnih stranaka ima li tužitelj pravo na kondemnatorni zahtjev za isplatu po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i u slučaju kad su stranke nakon sklapanja Ugovora o kreditu provele konverziju u skladu sa zakonskim propisima sadržanim u odredbama ZID ZPK/15.
18. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je u razdoblju otplate kredita od 31. ožujka 2006. do 31. prosinca 2013. s naslova povećanja kamatne stope preplaćeno ukupno 19.282,90 kn, da zbog povećanja tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita postoji ukupna tečajna razlika u iznosu od 28.014,02 kn, da je tuženik zbog nedovoljnih i neurednih uplata na dan 30. rujna 2015. izračunao dugovanje u iznosu od 2.911,72 EUR odnosno 3.422,72 EUR na dan potpisivanja konverzije 31. prosinca 2015., da je takvo dugovanje bilo izračunato u višem iznosu od onoga koji bi stvarno proizlazio prema početno ugovorenim uvjetima i to u visini od 14.735,41 kn, odnosno 14.856,96 kn ako bi se od 1. siječnja 2014. primijenila zakonski propisana kamatna stopa od 3,23%, da izračun dugovanja tužitelja nije polazio od pretpostavki nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule tako da je tužitelj plaćanjem tog iznosa dugovanja izvršio preplatu, da je iznos neotplaćene glavnice utvrđen u višem iznosu u odnosu na otplatni plan i obračun po početnim uvjetima ugovora, da razlika neotplaćene glavnice u odnosu na početne uvjete iz Ugovora o kreditu iznosi 16.110,71 kn, a razlika u odnosu na početne uvjete iz Ugovora o kreditu uz primjenu kamatne stope od 3,23% od 1. siječnja 2014. 17.960,97 kn.
18.1. Stalni sudski vještak usmeno se očitovao na ročištu održanom 21. srpnja 2020. i naveo da u konkretnom slučaju tužitelj prema danom izračunu nije dvostruko obeštećen samom činjenicom da je provedena konverzija, da konverzija nije utvrdila postojanje preplate iz razloga jer je tužitelj u periodu prije konverzije prestao otplaćivati kredit pa je konverzija provedena tako da je utvrđeno postojanje dugovanja tužitelja prema banci koja je tužitelju priprijetila raskidom ugovora u slučaju nepodmirivanja tog dugovanja, te da konverzija nije dovela do potpunog obeštećenja i ravnoteže u ugovornim odnosima stranaka, koji su narušeni ugovaranjem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a kada bi se u razmjer uzeli početno ugovoreni uvjeti.
19. Kako u konkretnom slučaju provođenje konverzije nije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno nije ispravljen položaj tužitelja u odnosu na posljedice do kojih je dovelo ugovaranje ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to i ovaj sud smatra da tužitelj iako je provedena konverzija ima pravo na restitucijski zahtjev.
19.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15. ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
19.2. I iz odluke Suda Europske unije broj C-118/17. od **.**.2019. (HT protiv Erste Bank Hungary Zit.) može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.
20. Kako u konkretnom slučaju tužitelju konverzijom nije priznata preplata koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, to je s pravom prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da isplati tužitelju po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju od 31. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2013. iznos od 19.282,90 kn (toč. I/), po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF u razdoblju od 31. listopada 2008. do 31. kolovoza 2014. iznos od 28.014,02 kn (toč. II/), sve iznose zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zatim, iznos od 14.856,96 kn po osnovi preplate na temelju neosnovano naplaćenog dugovanja uslijed neplaćenih anuiteta zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. III/), te iznos od 17.960,97 kn po osnovi razlike neotplaćene glavnice kredita zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. IV/).
21. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije mogao postaviti tužbeni zahtjev za isplatu bez prethodnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, s obzirom da je utvrđenje ništetnosti sadržano u navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebi i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koje u smislu povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji je potrošač pokrenuo radi uspostave stanja kao da ništetne odredbe nije ni bilo.
22. Ne mogu se prihvatiti ni žalbeni navodi tuženika da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po ugovoru u CHF, te da nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev za isplatu.
22.1. Naime, prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru tužitelj se nije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.
22.2. Da tužitelj ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba osnovnog ugovora o kreditu proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.
23. S pravom je prvostupanjski sud odbio i istaknuti prigovor zastare potraživanje.
23.1. Naime, prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (Rev-2245/17 i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
23.2. Od pravomoćnosti odluke pak koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019., nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 255. ZOO-a).
23.3. Zastara nije nastupila niti u odnosu na potraživanje po osnovi preplate na temelju neosnovano naplaćenog dugovanja uslijed neplaćenih anuiteta i po osnovi razlike neotplaćene glavnice, s obzirom da od izračuna konverzije 30. rujna 2015., odnosno 31. prosinca 2015. kad je tužitelju naplaćeno dugovanje i utvrđena visina glavnice, pa do podnošenja zahtjeva za isplatu podneskom od 20. ožujka 2020. nije protekao zastarni rok od pet godina.
24. Kako je prema Zaključku broj 4. usvojenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, to je s pravom prvostupanjski sud i pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe sadržanu u podnesku od 20. ožujka 2020.
25. Dakle, ne postoje žalbeni razlozi niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 12. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Katica Krajnović
