Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1500/2022-4
Osijek, Europska avenija 7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Perković i Perković iz Zadra, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1963/2019-32 od 18. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, ukida presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1963/2019-32 od 18. srpnja 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 83.273,15 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to:
- na iznos od 170,00 kn od 31.08.2007. godine
- na iznos od 125,00 kn od 30.09.2007. godine
- na iznos od 119,00 kn od 31.10.2007. godine
- na iznos od 124,00 kn od 30.11.2007. godine
- na iznos od 206,00 kn od 31.01.2008. godine
- na iznos od 459,00 kn od 29.02.2008. godine
- na iznos od 1.075,00 kn od 31.03.2008. godine
- na iznos od 406,00 kn od 30.04.2008. godine
- na iznos od 378,00 kn od 31.05.2008. godine
- na iznos od 414,00 kn od 30.06.2008. godine
- na iznos od 326,00 kn od 31.07.2008. godine
- na iznos od 344,00 kn od 31.08.2008. godine
- na iznos od 390,00 kn od 30.09.2008. godine
- na iznos od 784,00 kn od 31.10.2008. godine
- na iznos od 588,00 kn od 30.11.2008. godine
- na iznos od 804,00 kn od 31.12.2008. godine
- na iznos od 849,00 kn od 31.01.2009. godine
- na iznos od 884,00 kn od 28.02.2009. godine
- na iznos od 1.156,00 kn od 31.03.2009. godine
- na iznos od 804,00 kn od 30.04.2009. godine
- na iznos od 723,00 kn od 31.05.2009. godine
- na iznos od 708,00 kn od 30.06.2009. godine
- na iznos od 5.314,00 kn od 31.07.2009. godine
- na iznos od 673,00 kn od 30.09.2009. godine
- na iznos od 874,00 kn od 31.10.2009. godine
- na iznos od 736,00 kn od 30.11.2009. godine
- na iznos od 801,00 kn od 31.12.2009. godine
- na iznos od 864,00 kn od 31.01.2010. godine
- na iznos od 1.330,00 kn od 28.02.2010. godine
- na iznos od 949,00 kn od 31.03.2010. godine
- na iznos od 1.001,00 kn od 30.04.2010. godine
- na iznos od 1.059,00 kn od 31.05.2010. godine
- na iznos od 1.260,00 kn od 30.06.2010. godine
- na iznos od 1.184,00 kn od 31.07.2010. godine
- na iznos od 1.429,00 kn od 31.08.2010. godine
- na iznos od 1.414,00 kn od 30.09.2010. godine
- na iznos od 1.251,00 kn od 31.10.2010. godine
- na iznos od 1.484,00 kn od 30.11.2010. godine
- na iznos od 1.669,00 kn od 31.12.2010. godine
- na iznos od 1.462,00 kn od 31.01.2011. godine
- na iznos od 1.519,00 kn od 28.02.2011. godine
- na iznos od 1.904,00 kn od 31.03.2011. godine
- na iznos od 1.560,00 kn od 30.04.2011. godine
- na iznos od 1.789,00 kn od 31.05.2011. godine
- na iznos od 1.769,00 kn od 30.06.2011. godine
- na iznos od 2.159,00 kn od 31.07.2011. godine
- na iznos od 1.834,00 kn od 31.08.2011. godine
- na iznos od 1.634,00 kn od 15.09.2011. godine
- na iznos od 1.619,00 kn od 31.10.2011. godine
- na iznos od 1.647,00 kn od 30.11.2011. godine
- na iznos od 1.779,00 kn od 31.12.2011. godine
- na iznos od 1.864,00 kn od 31.01.2012. godine
- na iznos od 2.334,00 kn od 29.02.2012. godine
- na iznos od 1.799,00 kn od 31.03.2012. godine
- na iznos od 1.818,00 kn od 30.04.2012. godine
- na iznos od 1.872,00 kn od 31.05.2012. godine
- na iznos od 1.819,00 kn od 30.06.2012. godine
- na iznos od 1.806,00 kn od 31.07.2012. godine
- na iznos od 1.734,00 kn od 31.08.2012. godine
- na iznos od 1.776,00 kn od 30.09.2012. godine
- na iznos od 1.819,04 kn od 30.10.2012. godine
- na iznos od 1.134,00 kn od 30.11.2012. godine
- na iznos od 2.634,00 kn od 31.12.2012. godine
- na iznos od 1.734,00 kn od 31.01.2013. godine
- na iznos od 2.263,26 kn od 28.02.2013. godine
- na iznos od 2.454,00 kn od 31.03.2013. godine
- na iznos od 1.134,00 kn od 30.04.2013. godine
- na iznos od 1.654,00 kn od 31.05.2013. godine
- na iznos od 1.639,00 kn od 30.06.2013. godine
- na iznos od 1.674,00 kn od 31.07.2013. godine
- na iznos od 1.712,00 kn od 31.08.2013. godine
- na iznos od 1.730,07 kn od 30.09.2013. godine
- na iznos od 1.730,00 kn od 31.10.2013. godine
- na iznos od 1.874,00 kn od 30.11.2013. godine
- na iznos od 2.134,00 kn od 31.12.2013. godine
- na iznos od 1.508,08 kn od 31.01.2014. godine
- na iznos od 2.040,20 kn od 28.02.2014. godine
- na iznos od 1.540,08 kn od 31.03.2014. godine
- na iznos od 6.638,08 kn od 30.04.2014. godine
- na iznos od 1.518,08 kn od 30.06.2014. godine
- na iznos od 1.558,08 kn od 31.07.2014. godine
- na iznos od 1.608,08 kn od 31.08.2014. godine
- na iznos od 1.593,08 kn od 30.09.2014. godine
- na iznos od 1.658,08 kn od 31.10.2014. godine
- na iznos od 1.658,08 kn od 30.11.2014. godine
- na iznos od 1.633,08 kn od 31.12.2014. godine
- na iznos od 1.658,08 kn od 31.01.2015. godine
- na iznos od 2.068,08 kn od 28.02.2015. godine
- na iznos od 1.658,08 kn od 31.03.2015. godine
- na iznos od 1.648,68 kn od 30.04.2015. godine
- na iznos od 958,08 kn od 31.05.2015. godine
- na iznos od 1.648,08 kn od 30.06.2015. godine
- na iznos od 1.648,08 kn od 31.07.2015. godine
- na iznos od 2.298,08 kn od 31.08.2015. godine
- na iznos od 6.465,33 kn od 30.09.2015. godine
- na iznos od 2.158,08 kn od 30.11.2015. godine
- na iznos od 858,08 kn od 31.05.2016. godine
- na iznos od 408,08 kn od 31.10.2016. godine
- na iznos od 668,08 kn od 31.03.2017. godine
- na iznos od 658,08 kn od 31.05.2017. godine
- na iznos od 558,08 kn od 31.07.2017. godine
- na iznos od 408,08 kn od 30.11.2017. godine
- na iznos od 658,08 kn od 31.01.2018. godine
- na iznos od 588,08 kn od 30.04.2018. godine
- na iznos od 558,08 kn od 30.06.2018. godine
- na iznos od 558,08 kn od 31.08.2018. godine
- na iznos od 608,08 kn od 31.10.2018. godine
- na iznos od 1.238,08 kn od 30.11.2018. godine
- na iznos od 5.296,08 kn od 31.12.2018. godine
- na iznos od 588,08 kn od 28.02.2019. godine,
računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to: do 31.12.2007. zateznu kamatu određenu po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.830,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana, dok se za iznad dosuđenog a zatraženog, zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga koji sadržajno odgovaraju navedenom u članku 353. stavku 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu i preinačiti pobijanu presudu, podredno vratiti predmet na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu broj 9012345469 od 21. ožujka 2007. (dalje: ugovor o kreditu) kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, valutna klauzula, kao i naknada za prijevremenu otplatu te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
6. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.
7. Osnovano međutim, tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a s obzirom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, (je li tužiteljica kao potrošač pregovarala o spornim odredbama ugovora o kreditu s tuženikom te je li bila obaviještena o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke), a koja povreda je u neposrednoj vezi i s nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.
8. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud u obrazloženju naveo kako je svoju odluku, između ostalog, utemeljio i na iskazu tužiteljice, iako u provedenom prvostupanjskom postupku taj dokaz nije izveden, a ovaj sud primjećuje da navedeni dokazni prijedlog niti nije predložen od strane stranaka. Zbog navedenog su osnovani žalbeni navodi da pobijana odluka nije u skladu s provedenim dokazima.
9. Iz stanja spisa proizlazi i da je na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama ugovora o kreditu tuženik predložio saslušanje djelatnika tuženika i javnog bilježnika koji je ovjerio predmetni ugovor o kreditu te prvostupanjski sud nije odlučio o tim dokaznim prijedlozima niti je zatražio od tuženika da precizira osobe koje bi trebale biti saslušane kao svjedoci.
10. Prvostupanjski sud je povrijedio pravo na jednakost oružja, a tim je i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odluku utemeljio na dokazu koji uopće nije izveden, dok istovremeno nije donio odluku o prethodno navedenim dokaznim prijedlozima.
11. Slijedom navedenoga, a u slučajevima u kojima je na tuženiku teret dokaza u smislu odredbe članka 221.a u vezi s člankom 8. ZPP-a na prvostupanjskom je sudu obveza da donese odluku o predloženim dokazima saslušanja zaposlenika banke na okolnost da je tužiteljica bila informirana, jer bi svako drugačije shvaćanje banke dovelo u situaciju procesne neravnopravnosti.
12. Pritom ovaj sud ukazuje prvostupanjskom sudu kako je načelno moguće odbiti saslušanje zaposlenika banke, a da se time ne povrijedi pravo na pravično suđenje, ako zaposlenik banke nema saznanja o sklapanju konkretnog potrošačkog ugovora, već o općim procedurama banke prilikom sklapanja ugovora jer navedeno nije prikladno za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču te takav dokazni prijedlog nema utjecaja na ishod postupka i njegovo odbijanje ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje (v. odluka Ustavnog suda, broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., točka 24.2). Međutim, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju propustio donijeti odluku o tom dokaznom prijedlogu odnosno utvrditi je li predloženi svjedok kao zaposlenik banke sudjelovao u sklapanju ugovora ili je samo u mogućnosti svjedočiti o općim procedurama banke.
13. Nadalje, ovaj sud ukazuje kako dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika, jer sve i da je predmetni javni bilježnik sudjelovao u solemnizaciji ugovora o kreditu, nije osnovan budući postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda Republike Hrvatske o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja CHF-a koji nisu bili navedeni u kreditu kojeg je solemnizirao, niti je javni bilježnik imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom pravu (v. odluka Ustavnog suda, broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., odluka Ustavnog suda, broj: U-III5458/2021 od 30. lipnja 2022.).
14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje na način da će donijeti odluku o navedenim dokaznim prijedlozima te utvrditi da li je eventualno potrebno saslušanje tužiteljice na koje se pozvao i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
15. Obzirom na utvrđenu bitnu povredu, ostali žalbeni navodi nisu posebno razmatrani, međutim ovaj drugostupanjski sud, a imajući u vidu činjeničnu i pravnu problematiku prijepora između stranaka, ukazuje kako se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tužiteljice treba rukovoditi s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1096/22-2 od 8. studenog 2022. Dakle, sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne Novine“ broj: 102/15.) ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji i ukoliko nije nastupila zastara. Naime, korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem. Tim vještačenjem potrebno je utvrditi koji bi iznos korisniku kredita pripadao temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te nakon toga odlučiti o zahtjevu tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
16. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 369. stavka 1 ZPP- a .
Osijek, 12. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
