Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1243/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Bjelousov, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Lovran iz Lovrana, Šetalište Maršala Tita 41, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Podružnica Osijek, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-107/2022-18 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-107/2022-18 od 7. lipnja 2024. u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, te u odluci o trošku pod toč. II. izreke.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Tuženik Euroherc Osiguranje d.d. Zagreb, OIB 22694857747, osnovom police obveznog osiguranja od auto odgovornosti broj 0809447464, za osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], dužan je isplatiti tužitelju Općini Lovran, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pravične naknade za neimovinsku štetu iznos od 19.908,42 eura/150.000,00 kuna[1] (slovima: devetnaesttisućadevetstoosameuraiče- trdesetdva centa/stopedesettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama po godišnjoj stopi od 14% koje teku za razdoblje od 23. lipnja 2009., do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% za razdoblje od 1. srpnja 2011., do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023., po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.558,04 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija."

2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke), te u dosuđujućem dijelu odluke o trošku (toč. II. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. U tijeku postupka u parnici broj P-144/19 utvrđeno je da je dana 21. kolovoza 2008. u Osijeku došlo do prometne nezgode oko 15,40 sati u Strossmayerovoj ulici na križanju Kolodvorske ulice, da je NŠ upravljao motociklom Kawasaki reg. oz. [registarska oznaka] i dolazio iz pravca Strossmayerove ulice iz smjera istoka. Osiguranik tuženika GŠ upravljao je vozilom Fiat Punto reg. oz. [registarska oznaka] i dolazio sa južne kolničke trake Strossmayerove ulice iz smjera zapada i vršio radnju skretanja ulijevo (prema sjeveru) na kolniku Kolodvorske ulice. Dopuštena brzina bila je ograničena na 70 km/h, a vozač Kawasakia se kretao brzinom od 80 km/h neposredno prije pojave tragova kočenja, a do nezgode ne bi došlo da se gibao brzinom od oko 64 km/h.

6. Osiguranik tuženika je u kaznenom predmetu poslovni broj K-760/08 pravomoćnom presudom od 11. prosinca 2008. proglašen krivim zbog izazivanja prometne nezgode i osuđen uvjetnom osudom (10 mj. / 3 god.), a u kaznenom predmetu utvrđen je uzrok prometne nezgode nepropisno skretanje ulijevo osiguranika tuženika (oduzimanje prednosti prolaska). Također, utvrđeno je da neprilagođena brzina nije suuzrok nastanku prometne nezgode s obzirom na dinamiku prometne nezgode i mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode, jer da se vozač motocikla kretao i brzinom od 70 km /h ili manjom mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode bi bile nepovoljnije jer motociklist bi bio bliže mjestu sudara. Prometna nezgoda se dogodila u vrijeme kada je na raskrižju bio gust promet. Promet je bio reguliran svjetlosnom signalizacijom. Vozač motocikla je prošao zeleno svjetlo na cesti s prednošću prolaza i osiguranik tuženika je mogao uočiti motocikl, pa je ovaj propust osiguranika tuženika u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode (čl. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - "Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24., dalje: ZSPC), te je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je za prometnu nezgodu isključivo kriv osiguranik tuženika (čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

9. Tužitelj je podnio tužbu 28. srpnja 2009. Nakon smrti tužitelja parnični postupak je prekinut (5. veljače 2010.), a nakon što je proveden ostavinski postupak iza pok. NŠ, parnicu je nastavila njegova zakonska nasljednica SŠ, dok zakonski nasljednik FŠ nije nastavio parnicu, a niti je sudjelovao u parnici poslovni broj P-1444/09 i P-1592/11 (rješenje o nastavku od 25. ožujka 2010.).

10. Nije sporno da je zakonskoj nasljednici (O-1690/09 ostavina iza pok. NŠ) u pravomoćno okončanoj parnici dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 140.000,00 kn sa zateznim kamatama od 23. lipnja 2009. pa do isplate sukladno odredbi čl. 1103. ZOO (P-1592/2011).

11. U ostavinskom postupku iza FŠ (umro **.**.2011.) [adresa] rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-462/11 od 25. studenoga 2013. prenesena su sva prava koja je FŠ naslijedio u ostavinskom postupku po rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-1690/2009, a po prijedlogu Općine Lovran od 22. siječnja 2021. pravomoćnim rešenjem suda prvog stupnja P-1592/2011-53 od 22. studenoga 2021. određen je nastavak postupka.

12. Razmatrajući prigovore koje je tuženik isticao u tijeku postupka, a koji se ponavljaju i u žalbi, na žalbene navode tuženika valja odgovoriti slijedeće:

-da je na tužitelja temeljem čl. 1105. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 350/05 i 41/08 – dalje ZOO) prešla tražbina naknade neimovinske štete jer je oštećenik pok. NŠ podnio tužbu,

-da tuženik neosnovano prigovara da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici jer općina Lovran na koju je tražbina prenesena kao ošasna imovina iza pok. FŠ ima položaj nasljednika,

-da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 315. st. 3. ZPP-a kada je odlučio da se pročitaju zapisnici o izvođenju dokaza iz parnice broj P-1444/2009 (P- 1592/2011),

-da tuženiku nije povrijeđeno pravo na jednakost oružja pred sudom jer je odredbom čl. 213. st. 3. ZPP-a propisano da parnične radnje što je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje teći nakon što postupak bude nastavljen,

-tuženiku nije onemogućena jednakost oružja pred sudom iz razloga što je sudjelovao u parnici P-1444/2009, te što sve parnične radnje koje je proveo prvostupanjski sud do nastavka postupka u ovoj parnici imaju svoj učinak i u ovoj parnici,

-u pogledu odgovornosti za štetu, tuženiku valja ukazati da se o odgovornosti za štetu odlučuje u okviru prejudicijalnog pitanja (čl. 12. st. 1. ZPP-a), no međutim u konkretnoj parnici, ne primjenjuju se pravna shvaćanja na koja se u žalbi poziva tuženik, jer se radi o jednom štetnom događaju, o jednoj parnici, u kojoj je na dva nasljednika prešla tražbina neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz čl. 1100. ZOO-a, pa se o odgovornosti za štetu treba jednako odlučiti. Slijedom toga suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispravno odlučio kada je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka GŠ, kao i prijedlog za izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem i provođenjem kombiniranog medicinskog vještačenja.

13. Tužitelj je trpio sekundarni strah oko 15 minuta, fizičke boli 5,15 minuta (do gubitka svijesti), srednjeg intenziteta 3 mjeseca i slabog intenziteta 11 mjeseci. Naruženost je bila teškog stupnja. Tijekom hospitalizacije imao je nekoliko operativnih zahvata (operacija slezene, traheotomija, operativni zahvat na glavi).

14. Na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, te na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Muršića i dr. VŠ prvostupanjski sud je utvrdio da je pok. NŠ zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu. Nakon prometne nezgode zaprimljen je u KBC Osijek u stanju duboke cerebralne kome (GCS = ¾), a nakon operativnog zahvata već slijedeći dan je bio u stanju vrlo plitke kome (coma vigilia s GCS = 7/8) kroz vremensko razdoblje od 14 mjeseci, tj. do smrti 29. listopada 2010. imao je kompletno oštećenje zdravlja i duševnog integriteta 100% uz izostanak svijesti o strahu, fizičkoj boli i naruženosti, jer je živio samo na vegetativnoj razini, a što je sve utvrđeno u parnici broj P-1444/2009.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju provedenog medicinskog vještačenja ispravno ocijenio sve kvalifikatorne okolnosti koju su od značaja za odlučivanje o visini naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjesno i duševno zdravlje pok. NŠ u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, te pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu štete u iznosu od 19.908,42 EUR-a (150.000,00 kn).

16. Po ocjeni ovog suda tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 19.908,42 EUR-a, neovisno o tome što je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pok. NŠ trajala od 21. kolovoza 2008. do 29. listopad 2009.

17. Žalbeni prigovor tuženika da bi primjerena pravična naknada štete tužitelju pripadala samo u iznosu od 30.000,00 kn, ovaj sud ne prihvaća.

18. U pogledu tijeka zateznih kamata na naknadu neimovinske štete, po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana 23. lipnja 2009., jer je pok. NŠ **.**.2009. podnio odštetni zahtjev tuženiku, a sve sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a. Na početak tijeka zateznih kamata nije od značaja kada je nasljednik istakao zahtjev za naknadu štetu, jer je na nasljednika prešla tražbina po odredbi čl. 1105. ZOO-a i po osnovi zatezne kamate i to od dana kada je pok. NŠ podnio odštetni zahtjev.

19. U pogledu prigovora zastare koji je tuženik istakao u tijeku postupka, a što ponavlja i u žalbi, ocjenjujući ovaj prigovor ovaj sud smatra da prigovor tuženika da je protekao subjektivni i objektivni rok zastarijevanja naknade štete u smislu odredbe čl. 230. st. 1. i 2.ZOO-a i da je općina Lovran doznala za štetu i osobu koju je štetu počinila 22. siječnja 2001., ovaj sud ne prihvaća. Tuženik zanemaruje odlučnu činjenicu da je općina Lovran nasljednik na koju je prenesena tražbina oštećenika pok. NŠ po čl. 1105. ZOO-a, te da je za ocjenu zastare samo od značaja je li protekao rok zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete pok. NŠ. Budući je NŠ podnio tužbu 28. srpnja 2009., nije protekao ni subjektivni ni objektivni rok zastare iz čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a, pa stoga istaknuti prigovor zastare od strane tuženika nije osnovan.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 315. st. 3. ZPP-a, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 215. st. 1. ZPP-a.

21. Također prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio materijalno pravo, pa je slijedom iznijetog valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I izreke).

22. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o trošku utemelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a visinu troškova ispravno odmjerio sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu Tarifa).

23. Budući se odredbe Tbr. 52. toč. 5. i 6. Tarife o dospjelosti naplate odvjetničke usluge primjenjuju i na radnje od dana stupanja na snagu Tarife, ispravno je prvostupanjski sud kao vrijednost boda uzeo iznos od 2,00 EUR-a.

24. Prigovore koje tuženik iznosi o zabrani retroaktivnosti primjene Tarife u žalbi, ovaj sud ne prihvaća.

25. Budući nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I. i II. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

26. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 12. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš