Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-325/2017-45 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-325/2017-45 od 24. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju NL, na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 1.858,26 EUR (slovima: tisuću osamsto pedeset osam eura i dvadeset šest centi ) zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom: - na iznos od 185,31 EUR / 1.396,19 kuna od 16.07.2012. godine

- na iznos od 187,08 EUR / 1.409,55 kuna od 16.10.2012. godine

- na iznos od 455,50 EUR / 3.431,96 kuna od 16.11.2012. godine

- na iznos od 480,82 EUR / 3.622,77 kuna od 16.02.2013. godine

- na iznos od 37,41 EUR / 281,90 kuna od 16.03.2013. godine

- na iznos od 490,38 EUR / 3.694,66 kuna od 16.05.2013. godine

- na iznos od 21,77 EUR / 164,00 kuna od 16.06.2014. godine

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 3.030,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 24. listopada 2024. godine, pa do isplate, a sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode i predložio da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženice te navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijana presuda prvostupanjskog suda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka, tako da ju je moguće ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano sadržajno upire žaliteljica.

7. Nadalje, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pri donošenju i objavi presude postupio u potpunosti sukladno odredbi čl. 335. ZPP-a, što proizlazi iz zapisnika o održanoj glavnoj raspravi od 26. rujna 2024., na kojoj je određeno ročište za objavu presude za dan 24. listopada 2024. te je presuda i objavljena sukladno odredbi čl. 335. st. 7. ZPP-a na tom ročištu (list 240-243 spisa).

8. Sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva pravilno su utvrđene, tako da nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati rada i to u bruto iznosu od 1.858,26 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kako je pobliže označeno u izreci pobijane presude.

10. U provedenom postupku iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj kao skupnik u razdoblju od 1. rujna 2009. do 31. kolovoza 2012. bio raspoređen na radno mjesto vođa skupine s mjestom službe u Vinkovcima, dakle da se radi o djelatnoj vojnoj osobi,

- da je u utuženom razdoblju tužitelj radio na terenu prekovremeno i to radnim danom od 7,00-19.00 h, subotama od 7,00-14,00 h, nedjeljama od 7,00-14,00 h,

-da se na konkretan slučaj primjenjuje Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09 i 118/12 – dalje Odluka/09), koja je bila na snazi od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“118/09), za razdoblje od 1. listopada 2009., Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02, 124/09), te postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% itd.,

-da se dodaci na plaću međusobno ne isključuju,

- da je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da tužitelju na ime razlike plaće (za rad na terenu) za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do lipnja 2014. nije isplaćeno kako slijedi: na temelju dokumentacije u spisu - za ukupno manje evidentiranih 36 prekovremenih sati, 17,50 sati rada subotom, 18,50 sati rada nedjeljom i 4 sata za rad u turnusu za rad na terenu manji je isplaćen iznos od 2.622,35 kn (348,05 eura), a temeljem svih provedenih dokaza mu nije isplaćeno za ukupno manje evidentiranih 212 prekovremenih sati, 17,50 sata rada subotom, 18,50 sati rada nedjeljom i 4 sata za rad u turnusu za rad na terenu manje je isplaćen iznos od ukupno 14.001,03 kn (1.858,26 eur).

11. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio izračun vještaka koji je sačinjen na temelju svih provedenih dokaza u ovom predmetu (na temelju dokumentacije u spisu te iskaza svjedoka FL i tužitelja), a prema kojem je tužitelju manje isplaćen iznos od 14.001,03 kn (1.858,26 eur) za ukupno manje evidentiranih 212 prekovremenih sati, 17,50 sati rada subotom, 18,50 sati rada nedjeljom i 4 sata za rad u turnusu za rad na terenu.

12. Tuženica u žalbi prigovara da je evidencija o radnom vremenu javna isprava i da se ne može samo tako na temelju iskaza svjedoka i tužitelja osporiti i dosuditi razlika plaće.

12.1. Na ove žalbene prigovore valja odgovoriti da je sukladno odredbi čl. 230. ZPP-a dopušteno dokazivati da evidencija o radnom vremenu ne sadržava potpune podatke o prekovremenom radu djelatne vojne osobe, ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencije o radu tuženika (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.).

12.2. Osim toga, ZPP ne sadrži odredbe prema kojima bi službene evidencije tuženika trebale imati prednost pred „personalnim“ dokazima kao izvorom saznanja o spornim činjenicama, a takav je stav zauzet i prema sudskoj praksi (rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-850/24 od 17. rujna 2024. Revd-3137/24 od 18. rujna 2024. Revd-3858/23 od 13. prosinca 2023. i dr.), te se u svakom pojedinom predmetu ocjenjuje uvjerljivost izvedenih personalnih i materijalnih dokaza.

13. Dakle, suprotno žalbenim navodima, budući da je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno da evidencije tuženice nisu odgovarale stvarnom stanju, jer su nepotpune, a tuženica nije dokazala stvarno stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naprijed navedeni iznos razlike plaće (uzevši u obzir iskaz tužitelja i svjedoka).

14. Razloge o primjeni mjerodavnog materijalnog prava koje u utuženom razdoblju dolaze u primjenu, u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Naime, u spornom razdoblju bile su na snazi odredbe čl. 14., čl. 169. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – dalje ZSOS/02) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju tog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

16. Od 26. lipnja 2013. primjenjuju se odredbe čl. 135., čl. 136., čl. 137. i čl. 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16 – dalje ZSOS713), koje propisuju da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, da se plaća određuje Odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun plaće za državne službenike i namještenike, te da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće.

17. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada (dodataka na plaću) u utuženom razdoblju, budući da je utvrđeno kako tužitelju nije u potpunosti obračunata isplaćena plaća za prekovremeni rad na terenu sukladno prethodno navedenim propisima, te je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz sudskog vještaka za dio potraživanja tužitelja za koje s naslova prekovremenog rada se oduzimaju slobodni dani koji po evidencijama postoje, time da od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzima one dane koje je tužitelj ostvario po osnovi dežurstva.

18. Pozivanje tuženice u žalbi na odluke drugih županijskih sudova koji su u istoj pravnoj stvari izrazili shvaćanje da su evidencije tuženice o prisutnosti na radu osnova za obračun plaće i da su vođene na pravno relevantan način te na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-927/2022 od 7. veljače 2023., kojim su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda koje su se temeljile na personalnim dokazima, ne dovode u pitanje pravilnost primijenjenog materijalnog prava u okviru odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR/09 i čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14 u vezi čl. 221.a ZPP-a.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Zbog izloženog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac