Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-13/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PĆ, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog PĆ podnesenih protiv presude Županijskog suda u Rijeci, od 5. srpnja 2024. broj Kzd-4/2023. u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, optuženog PĆ,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog PĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci od 5. srpnja 2024. broj Kzd- 4/2023., optuženi PĆ proglašen je krivim da je počinio pet kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, pod točkom I. jedno teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11., pod točkom II. kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11., pod točkom III. jedno kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11., pod točkom IV. kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 1. KZ/11. i djelom pod točkom V. kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom PĆ utvrđene su kazne zatvora, za kazneno djelo iz točke I. na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. u trajanju od devet godina za kazneno djelo iz točke II. na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11. u trajanju od četiri godine, za kazneno djelo iz točke III. na temelju članka 165. stavak 1. KZ/11. u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz točke IV. na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11. u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz točke V. na temelju članka 163. stavak 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine pa je optuženi PĆ na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu u trajanju od osamnaest godina u koju mu je uračunato vrijeme lišenja slobode na temelju članka 54. KZ/11. od 10. kolovoza 2022. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 163. stavak 4. KZ/11. i članka 165. stavak 2. KZ/11. od optuženog PĆ su oduzeti mobilni telefoni marke "Huawei" model P40 LITE s umetnutom SIM karticom, prijenosno računalo marke "HP" s pripadajućim tvrdim diskom marke "Seagate" te 39 DVD medija označenih rednim brojevima od 1. do 330. te je odlučeno da će se pornografski materijal na računalinim sustavima kao i 30 DVD medija uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) optuženi PĆ oslobođen je obveze da nadoknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka.

1.4. Na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08. protiv optuženog PĆ odbijena je optužba da bi distribuirao dječju pornografiju te da je time počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

1.5. U odnosu na odbijajuću optužbu prvostupanjski sud je donio odluku da na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdatci optuženog PĆ i nužni izdatci nagrade njegovog branitelja u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv osuđujućeg dijela pobijane presude žalbe je podnio optuženi PĆ osobno i po branitelju Klaudiu Deklevi, odvjetniku u Rijeci.

3. Optuženi PĆ po branitelju Klaudiu Deklevi, odvjetniku u Rijeci podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje pred potpuno izmijenjeno vijeće, a podredno da se preinači pobijana presuda, da se izrekne kazna zatvora u bitno manjem vremenskom trajanju za kazneno djelo pod točkom 1. iz članka 158. stavak 1. KZ/11. dok da se za kaznena djela pod točkama 2., 3. 4. i 5. oslobodi od optužbe. Uz žalbu je priložio je izvansudsko informatičko vještačenje po sudskom vještaku Saši Aksentijeviću, vještaku za informatiku i telekomunikaciju.

4. Optuženi PĆ osobno podnosi žalbu ne navodeći razloge za žalbu, ali iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i kazne s prijedlogom "da drugostupanjski sud sagleda prvostupanjsku presudu te istu učini korektnom i zadovoljavajućom".

5. Kako se obje žalbe nadopunjuju o istima će se odlučivati kao o jednoj žalbi.

6. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

7. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog PĆ čija je prisutnost bila osigurana putem video linka iz Zatvora u Zagrebu dok uredno pozvani branitelj i državni odvjetnik nisu pristupili na sjednicu pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

9. Žalba optuženog PĆ nije osnovana.

9.1. Nije u pravu žalitelj, optuženik, da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08., jer je postupak vođen tako da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje te da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe procesnog zakona što je za posljedicu imalo povredu prava obrane, a u odnosu na neprihvaćanje dokaznih prijedloga obrane.

9.2. Također, neosnovano optuženik navodi da je tijekom ispitivanja njegovog svjedoka, nećakinje ŠĆ bilo postavljeno od strane državnog odvjetnika i sutkinje pitanja koja su izazvala traumu kod svjedokinje te da su je indirektno nazvali lažljivicom, a što ne proizlazi iz zapisnika o ispitivanju svjedoka, a niti je na kraju zapisnika stavljena primjedba o načinu vođenja postupka (listovi 565-576). Iako se u žalbi optuženika ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravični postupak, jer nisu prihvaćeni prijedlozi za izvođenje dokaza koje je predložila obrana iz cjelokupnog kaznenog predmeta vođenog na Županijskom sudu u Rijeci proizlazi da je većinom prvostupanjski sud prihvatio dokazne prijedloge obrane, jer se obrana koja se uglavnom usuglašavala sa prijedlozima državnog odvjetnika i opunomoćenika oštećenih, a potom su provedeni i dokazi ispitivanjem svjedokinja SĆ, DĆ, TĆ dok su odbijeni kao nevažni prijedlozi ispitivanje svjedoka GĆ i pregled optuženikovog stana te da se provede informatičko vještačenje cjelokupno izdvojenog inkriminiranog materijala i opreme. Upravo o ovim dokaznim prijedlozima o kojima je odlučivao prvostupanjski sud će se obrazložiti u dijelu koji se odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9.3. U žalbi isticanje da sutkinja nije smatrala svjedoke obrane vjerodostojnima pa da je to pokazatelj o pristranosti suca, predsjednika vijeća te da je predsjednica vijeća smatrala da je nedolično njegovo ponašanje kada se nasmijao na iznošenje iskaza majke žrtve te je isto cijenjeno kao otegotno, radi se o postupcima predsjednika vijeća koji prema zapisnicima koji su se vodili na raspravi Županijskog suda u Rijeci nije konstatirano da bi stranke imale primjedbe na način vođenja postupka niti da se radi o pristranom predsjedniku vijeća u ovom kaznenom predmetu. Dužnost je prvostupanjskog suda u odluci analizirati svaki dokaz pojedinačno pa zatim u odnosu na ostale dokaze stvoriti zaključak je li određena činjenica utvrđena što je ispravno i učinio prvostupanjski sud. Ocjenjujući pojedine iskaze, personalne dokaze, vjerodostojnima, odnosno ocjenjujući određene dokaze nevjerodostojnima i ne vjerujući iskazima pojedinih svjedoka ne može se smatrati da je bilo nepošteno suđenje optuženiku, jer su uzeti u obzir svi dokazi koji su provedeni tijekom rasprave.

10. Žalitelj, u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodi da je prvostupanjski sud neosnovano zaključio o kojem vremenskom razdoblju se radi kada govori o kaznenom djelu pod točkom 1., kaznenom djelu iz članka 166.stavak 1. KZ/11. da se radi o neutvrđenom danu mjeseca rujna 2020. do 4. studenog 2021. u [adresa], da je u svom stanu sa LĆ koja je rođena **.**.2009., za koju je znao da nema navršenih petnaest godina, svakodnevno stupao u seksualne odnose, tražio da si gura prste i flomaster u spolovilo što je LĆ i činila pa je postupanje imalo negativan učinak na njezin psihofizički razvoj uslijed čega se opetovano samoozljeđivala.

11. Optuženik je za ovo kazneno djelo koje je bilo raspravljano pred Općinskim sudom u Rijeci priznao krivnju da je počinio spolni odnošaj i s njime izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina da bi kasnije u spojenom postupku na Županijskom sudu u Rijeci naveo da se ne osjeća krivim jer to nije dovelo do negativnog učinka na psihofizički razvoj djeteta.

12. Međutim, upravo suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je vrlo jasno izveo zaključak zbog čega je utvrdio razdoblje počinjenja kaznenog djela, a to je navedeno u točkama 15.2. i 15.3. uspoređujući dva iskaza djeteta LĆ koja iskazuje o tome što joj se dešavalo te uspoređujući ga sa iskazom ČĆ, majke žrtve, a optuženik je sam u svojoj obrani naveo da je u razdoblju od studenog 2020. do ožujka 2021. imao sa LĆ dva spolna odnosa penetrirajući u njezin anus i usta. Međutim žalitelj ispušta iz vida da je tada optužnica državnog odvjetništva u [adresa] bila od rujna 2020. do rujna 2021., da je sa djetetom mlađim od petnaest godina gotovo svakodnevno stupao u seksualne odnose na način da ju je obnažio, svoje spolovilo stavljao u njezin spolni organ, anus i usta te je optuženik na tu optužnicu naveo da se osjeća krivim iz čega bi proizlazilo da ne osporava počinjenje takvog kaznenog djela(optužnica Koz-DO-109/22., predmet Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-5/23.).

13. Stoga, prvostupanjski sud osnovano utvrđuje vrijeme počinjenja kaznenog djela, analizirajući iskaze žrtve, njezine majke, njezine sestre, uspoređujući sa vremenom koje govori i optuženik u svojoj obrani, kao i svjedoka koji su ih viđali da se gotovo svakodnevno nalaze i gdje iz priznanja optuženika proizlazi da je bilo moguće obaviti spolni odnošaj u njegovom stanu bez obzira na prisutnost njegove majke i drugih rođaka pa su neosnovani iskazi tih svjedoka da je to bilo nemoguće u tako malom stanu.

13.1. Upravo u razdoblju kada je LĆ imala 11 i 12 godina, optuženik je s njom obavljao spolne odnose te ju navodio da sama sa sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje.

13.2. Također, neosnovano žalitelj navodi da zdravstveno stanje LĆ ne proizlazi iz odnosa koji je on imao s njom, jer je prvostupanjski sud, kako je naveo u točki 20., zaključio iz kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja da je žrtva sa postavljenom dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja koji utječe na njezin emocionalni razvoj, a što je dodatni rizik za njezin razvoj i predstavlja i autodestruktivna ponašanja u vidu samoozljeđivanja i suicidalnih misli i pokušaja.

13.3. Vještakinje Mirjana Graovac i Ines Torić, koje mišljenja u potpunosti prihvaćaju kao logične, uvjerljive i po pravilima struke dana mišljenja, prvostupanjski i drugostupanjski sud, da je iz medicinske dokumentacije koja je naknadno dostavljena za dijete LĆ iz koje proizlazi da je LĆ zbog postupanja optuženika razvila obrambeni mehanizam kako bi sama sebi pomogla u suočavanju s traumatskim iskustvima. Upravo odrastanje djeteta LĆ bez oca je stvorilo potrebu za stvaranje bliskosti s odraslom muškom osobom, a da je tada LĆ imala jedanaest godina te nije imala česte kontakte s ocem pa joj se činio lijep način odrasle muške osobe koja joj prilazi i privlači kroz igru i razgovor. Vještakinja Mirjana Graovac se decidirano izjasnila da njezine utvrđene psihičke smetnje se ne mogu povezati sa dobivenim podacima iz njezinog razvoja na temelju medicinske dokumentacije. Vještakinja Ines Torić je navela da je LĆ u upitniku što si zamjera navela da je djevojčica rekla da si zamjera što nije znala reći: "ne" i da očekuje da će se jednog dana uspjeti ubiti što je prisustvo simptoma posttraumatske reakcije na traumatsko iskustvo. Time je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se radilo o kaznenom djelu iz članka 166. stavak 1. KZ/11. jer je djetetu narušen njegov emocionalni razvoj.

14. U odnosu na točke 2., 3., 4. i 5. ispravno je zaključio prvostupanjski sud da je dijete AĆ bila poticana da sudjeluje u snimanju dječje pornografije, da je djetetu AĆ optuženi poslao snimku samozadovoljavanja muške osobe te da je djetetu RĆ, šesnaestgodišnjakinji, slao slike golog muškog spolovila te tražio od RĆ da fotografira svoja spolna obilježja, stavlja prst u svoje spolovilo te mu je takve fotografije i poslala te je posjedovao najmanje dvije tisuće fotografija i deset videozapisa koji prikazuju djecu u seksualnom eksplicitnom ponašanju, seksualnom odnosu s odraslim osobama i njihove spolne organe čime je posjedovao dječju pornografiju.

14.1. Neosnovano žalitelj navodi da je trebalo provesti informatičko vještačenje na temelju svih pribavljenih materijala koji su se nalazili u predmetu jer je ispravno prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog optuženog PĆ za provođenje informatičkog vještačenja, cjelokupnog izdvojenog inkriminiranog materijala i opreme, koja se odnosi na kaznena djela pod točkama 2., 3. i 5. optužnice. Da li se do inkriminiranog materijala došlo pretragom prethodno naznačenog mobitela s nepobitno pohranjenim podacima ili se do inkriminiranog materijala došlo zaobilaznim putem korištenjem nekog odgovarajućeg informatičkog alata kojim se takav materijal povukao izravno s platforme poslužitelja na nekoj inozemnoj adresi, ali pritom bez odgovarajućeg naloga za pretragu predmetne pokretne stvari, prvostupanjski sud je osnovano odbio kao nevažan i usmjeren na odugovlačenje postupka. Naime, iz zapisnika Policijske uprave Primorsko-goranske proizlazi da je predmet pretrage bio mobilni uređaj tako da je pretraga izvršena na način da je isti spojen na forenzički uređaj s pripadajućim softverom nakon čega je izvršena pretraga i snimljen sadržaj mobilnog telefona u mapu sa naznakama podmapa. Također, neosnovano se u žalbi osporava počinjenje kaznenog djela pod točkom 2. jer je žrtva AĆ upravo govorila o tome da je optuženik tražio od nje da snima njihov spolni odnos kao i radnje u kojima se zadovoljava te da snima svoja spolna obilježja što mu je i slala putem društvene mreže, time da pregledavajući ove snimke prvostupanjski sud utvrđuje da se čuje glas AĆ i nakon toga po njezinom postupa i optuženik te time nedvojbeno proizlazi da je poticao dijete na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije.

14.2. Također je prvostupanjski sud ispravno utvrdio pregledavajući snimke DVD medija da je djetetu AĆ između prosinca 2020. do studenog 2021. poslao putem društvenih mreža snimku muške osobe koja se samozadovoljava.

15. Ispravno je prvostupanjski sud cijenio ispitivanje djeteta RĆ iz čega osnovano prvostupanjski sud zaključuje počinjenje kaznenog djela kako je opisano pod točkom 4. da je putem društvenih mreža djevojčici RĆ slao slike golog muškog spolovila kao i poruku kojom je tražio da slika svoje grudi i spolovilo, stavlja prst u svoje spolovilo što je ona činila i dostavljala mu takve slike. Ponovno saslušanje djeteta bi bila dodatna viktimizacija žrtve, a prikazivanje iskaza djeteta je provedeno na temelju članka 114. stavka 4. ZSM. te je osnovano prvostupanjski sud odbio ovaj dokazni prijedlog, a što se neosnovano ponavlja u žalbi optuženika.

16. Osnovano je također prvostupanjski sud proglasio krivim optuženika da je posjedovao najmanje dvije tisuće fotografija i deset video zapisa djece u seksualnom eksplicitnom ponašanju, odnosno prikazivanju spolnih organa na način da je prikazao fotografije sa DVD medija kao što je navedeno pod točkom 8.1., a što su zapisi nastali nakon naloga istražnog suca o dozvoli pretraživanja predmeta koji su oduzeti od optuženika. Pokušaj umanjenja kaznene odgovornosti optuženika da se ne radi o njegovim predmetima, a da je mobitel bio korišten i od strane drugih osoba ne dovodi u pitanje ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je posjedovao dječju pornografiju jer je nedvojbeno utvrđeno da je informatički pismen i da je upravo sa svom informatičkom opremom znao postupati, otvarati i znao je pregledati i uvjeriti se što posjeduje. Stoga je bespredmetno ponavljanje obrane optuženika da je isto dobio od pokojnog prijatelja, za kojeg njegova vlastita kćer navodi da se radi o osobi koja je također imala sklonosti prema djeci.

17. Žalitelj neosnovano smatra da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer prvostupanjski sud nije prihvatio "niti jedan dokaz obrane" kao npr. ispitivanje svjedoka GĆ, svjedoka RĆ te nije izvršen pregled stana obitelji optuženika jer je prvostupanjski sud prihvatio sve prijedloge obrane koji su bili suglasni sa prijedlozima državnog odvjetnika i opunomoćenika oštećenika kao i saslušao svjedoke obrane ŽĆ, nećakinju optuženika, BĆ, nećakinju optuženika, DĆ, majku optuženika dok je osnovano odbijen prijedlog informatičkog vještačenja jer je prvostupanjski sud zaključio da je inkriminirani materijal nastao pretragom mobitela optuženika sa pohranjenim podacima nakon što je Policijska uprava po dobivenom nalogu suca istrage obavila pregled i pohranu podataka. Također je osnovao prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge obrane da se u svojstvu svjedoka neposredno ispita žrtva RĆ koja je ispitana na dokaznom ročištu gdje su optuženik i njegov branitelj mogli postavljati pitanja.

17.1. Ujedno, ni izvansudsko informatičko vještačenje koje je priloženo žalbi optuženika ne dovodi u pitanje ispravno utvrđeno činjenično stanje jer iz istog proizlazi da vještak samo postavlja pitanje da ne vidi od kuda su datumske oznake datoteka te 154 snimke pa da je i zaključak tog novog vještačenja da temeljem digitalnih dokaza nije moguće tvrditi ništa o sljedivosti i njihovom porijeklu jer nisu mu bili raspoloživi izvorni dokazi, odnosno blue ray mediji koji je nastao tijekom akvizicije podataka.

18. Stoga ni ovakvim naknadno provedenim vještačenjem nije osporeno činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu.

19. Također, osporavanje činjeničnog stanja iz razloga što je u vještačenju žrtve i u vještačenju optuženika sudjelovala ista vještakinja klinička psihologinja Ines Torić, osim što žalitelj smatra da se ime ponavlja i u jednom i u drugom vještačenju ne spori se pravilnost, logičnost ili po pravilima struke dano mišljenje.

20. Tijekom provođenja prvostupanjskog postupka branitelj i optuženik nisu sporili dokaze koji su navedeni pod točkom 2. i 3. (list 655 prvostupanjskog spisa) gdje su se suglasili da je najmanje tisuću fotografija djece u eksplicitnim prikazima te za točku 5. na listu 657 su naveli da su točke 2. i 3. nesporne, pa sada naknadno navođenje da je sud trebao po službenoj dužnosti istražiti kako je provedena pretraga po policijskoj upravi pa da je vjerodostojnost načina pretrage mobilnog i drugih uređaja trebalo učiniti na drugačiji način, a ne reproduciranjem DVD medija putem informatičkog poslužitelja suda kojem obrana imenovanog optuženika nije bila u poziciji postavljati odgovarajuća pitanja, jer su se stranke u postupku usuglasile sa načinom izvođenja dokaza i tada nije bilo primjedbi na prikazane snimke i video zapise. Stoga, niti osporavanje da vrijeme snimke koje je zabilježeno na pojedinoj fotografiji ili video snimci ne može odgovarati stvarnosti ne dovodi u pitanje da se doista zabilježio način postupanja optuženika prema žrtvama djeci, a niti da je posjedovao dječju pornografiju, a kako mu se stavlja na teret.

20.1. Dokazni prijedlog da se provede rekonstrukcija ili odlazak u stan optuženika, nije osnovan, jer bi se navodno time dokazalo da je nemoguće obavljati spolne odnošaje za vrijeme dok se u stanu nalaze i druge osobe što je u suprotnosti samoj obrani optuženika koji je na početku postupka na Općinskom sudu u Rijeci povodom optužnice za kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11. priznao krivnju i naveo da je obavio spolni odnošaj sa djetetom u stanu, za koji mu se stavlja na teret sada kazneno djelo iz članka 166. stavak 1. KZ/11., pa je doista osnovano prvostupanjski sud takav dokazni prijedlog kao nevažan i odbio.

21. Također, neosnovano optuženik navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda jer nije dovoljno cijenjen iskaz njegove majke, sestre i nećakinja, jer je ispravno prvostupanjski sud cijenio svaki dokaz pojedinačno, dakle u ovom slučaju personalne dokaze, iskaze njegove rodbine, koji su upućivali općenito na to da misle da on nije počinio kazneno djelo te su pravdale njegova ponašanja, pa ujedno ocjenjivale djevojčicu na način koji je pokazivao da nisu sklone opravdati podnošenje prijave od strane djevojčice, odnosno njezine majke.

22. Neosnovano žalitelj dovodi u sumnju da je kazneno djelo pod točkom 1. iz članka 166. stavak 1. KZ/11. učinjeno gotovo svakodnevno kao što se i osporava da bi to utjecalo na psihofizički razvoj djeteta što je osnovano obrazloženo po prvostupanjskom sudu gdje je ocijenjen vjerodostojan iskaz djevojčice žrtve LĆ kao i svjedoka koji su govorili da su se svakodnevno družili dok se ne vjeruje svjedocima koji govore da su samo povremeno dolazili u stan kod optuženika, a što je osnovano obrazloženo pod točkama 15. prvostupanjskog obrazloženja.

23. Optuženik u svojoj osobnoj žalbi navodi uglavnom da se ne osjeća krivim za počinjenje ovih kaznenih djela ponavljajući to u više navrata, ocjenjujući da nije vjerodostojan iskaz majke oštećenika te da ne proizlazi da je djevojčica zbog njegovog ponašanja imala zdravstvenih poteškoća, a što je suprotno već gore navedenom iz čega prvostupanjski sud osnovano zaključuje da se radi o kvalifikatornom obliku kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. KZ/11.

24. Optuženik se žali zbog odluke o kazni. Smatra da je visina kazne "apsolutno neprimjerena i izvan uobičajenih kazni za navedena kaznena djela", a ističe se da se radi o neosuđivanoj osobi koja se izjasnila za određeni dio kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. KZ/11. da je kriv slijedom čega se trebala izreći kazna zatvora bliže minimalno predviđenim kaznama. Također se žalbom osporavaju otegotne i olakotne okolnosti navedene po prvostupanjskom sudu.

24.1. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud od točke 40. do 46. obrazložio koje olakotne i koje otegotne okolnosti uzima u obzir pa je smatrao da se neosuđivanost optuženika ne može smatrati olakotnom okolnošću jer nije ni prije počinjenja ovih kaznenih djela poštovao pozitivne propise jer da je već ranije pokazivao neprimjerenu naklonost prema djeci te da je održavao prijateljske odnose s barem dvije osobe koje su bile sklone dječjim pedofilskim sadržajima, a sam je primao na poklon filmove pedofilskih sadržaja.

24.2. Također, prvostupanjski sud nije cijenio olakotnim žaljenje i kajanje u odnosu na točku 1. ali za kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11., jer je i sam naveo da se nada da će radi kajanja kazna biti blaža dok je kao otegotno cijenjeno da je djetetu LĆ govorio da joj nitko neće vjerovati, da će izgubiti prijatelje i da je to činio zbog manipulativnosti i bezobzirno iskorištavao djecu. Ujedno, optuženik je osoba kome nedostaje empatija prema drugim ljudima, pa upravo iskorištava nezrelost i neupućenost djece, a brojnost materijala koji prikazuju dječju pornografiju se cijeni kao otegotno vezano za kazneno djelo pod točkom 5.

25. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud postupio po odredbama za odmjeravanje kazne na temelju članka 47. KZ/11. te je utvrdio pojedinačne kazne koje odgovaraju samom načinu počinjenja kaznenog djela te odražavaju individualiziranu predviđenu društvenu osudu. Utvrđene pojedinačne kazne kao jedinstvena kazna odražavaju svrhu kažnjavanja sukladno članku 41. KZ/11. s time da jedinstvena kazna odražava ocjenu počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

25.1. Naime, prvostupanjski sud je jedinstvenom kaznom izrazio društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela te će time jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Svaka utvrđena kazna nije "osvetnička kazna" kako se navodi u žalbama već je odraz kako počinjenih kaznenih djela tako i same osobnosti počinitelja, a jedinstvena kazna zatvora je veća od pojedinačne izrečene kazne, a ne prelazi zbir sveukupnih kazni. Također, ispravno je prvostupanjski sud u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osamnaest godina uračunao vrijeme lišenja slobode od

10. kolovoza 2022. pa nadalje.

26. S obzirom na izloženo, presuđeno je na temelju članka 482.ZKP/08., a na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. iako je drugostupanjski sud ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova iz kojih se pobija, ali i po službenoj dužnosti nisu pronađene povrede kaznenog zakona pa je odlučeno kao u kao u izreci.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Zorislav Kaleb