Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-11/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: P-69/2022-39 od 19. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: P-69/2022-39 od 19. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 918-50-3490503 od 25. svibnja 2006. sklopljenog između parničnih stranaka, a koje se odnose na valutnu klauzulu jer je kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF. Naloženo je tuženiku da tužitelju na ime stečenog bez osove isplati 3.366,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos kako je navedeno pod točkom II. prvostupanjske presude.

Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2,617,91 eur sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate dok je zahtjev tuženik za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu i odluku o trošku u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinačenje ili ukidanje prvostupanjske presude.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 25. svibnja 2006. kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog valutne klauzule tužitelj platio 3.366,00 eura više.

8. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost sporne valutne odredbe Ugovora o kreditu.

9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je i u skladu sa pravnim stajalištem sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

10. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je dokazao da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 25. svibnja 2006., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

13. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te ugovorenu valutnu klauzulu.

14. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

15. Neosnovano žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer je tijekom postupka saslušan tužitelj kao stranka i javni bilježnik AU kao svjedok premda je sudska praksa zauzela stav da u ovoj vrsti postupka nije potrebno saslušavati javne bilježnike jer isti nisu imali stručnog znanja za upoznavanje stranke u vezi spornih dijelova ugovora.

Pored navedenog tuženik je na pripremnom ročištu 10. listopada 2023. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka ĐUN djelatnika tuženika premda je upravo tuženik bio dužan dokazivati da je tužitelju dao sve potrebne informacije prilikom zaključenja ugovora.

16. Kao što je već navedeno ustaljena je praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrditi obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora je javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, a isti nije niti imao takve zakonske ovlasti.

17. Tužitelj je saslušan kao stranka na ročištu 14. prosinca 2023. te je upravo na upit zamjenika punomoćnika tuženika izjavio da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao registriran obrt niti poslovni udio u nekom trgovačkom društvu. S obzirom da tuženik unatoč navedenom osporava tužitelju status potrošača to je na tuženiku bio teret dokazivanja da je tuženik sredstva iz ugovora o kreditu koristio u eventualne poslovne svrhe, a ne za vlastite potrebe.

18. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

19. Žalitelj u žalbi iznosi svoje stajalište o valutnoj klauzuli i zastari kao i stajalište određenih pravnih stručnjaka, ali navedena stajališta ne obvezuju sudove dok stajališta iznesena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske su obvezujuća za nižestupanjske sudove.

20. Sudska praksa je već zauzela stav o tome da sud nije dužan uzimati u obzir razdoblja utvrđenih "negativnih" vrijednosti odnosno manje uplaćenih rata od početnih.

21. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je obrazložio razloge prihvaćanja nalaza vještaka koji je sačinjen temeljem dokumentacije dostupne vještaku, isti je utvrdio tečajnu razliku za CHF koju je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta pa i ovaj drugostupanjski sud prihvaća nalaz vještaka kao stručan i objektivan.

22. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 5. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana. Točno je da je tužitelj tijekom postupka odustao od zahtjeva za ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali je sud ispravno omjer uspjeha u parnici ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uz utvrđenje da u odnosu na povučeni dio tužbe predstavlja neznatan dio koji nije prouzročio posebne troškove, pa tuženiku temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a nije dosudio parnični trošak.

23. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 12. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak