Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1161/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, protiv 1. tužene KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Terezi Šarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, 3. tužene RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tugi Maroević Bajić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marin Pinezić i Tuga Maroević Bajić iz Zagreba, 4. tužene ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tugi Maroević Bajić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marin Pinezić i Tuga Maroević Bajić iz Zagreba i 5. tuženika ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tugi Maroević Bajić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marin Pinezić i Tuga Maroević Bajić iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1999/2015-37 od 12. listopada 2021., 12. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1999/2015-37 od 12. listopada 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev 3. tužene RĐ, 4. tužene ČĐ i 5. tuženika ŠĐ za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I/ Dopušta se ponavljanje postupka u ovosudnom predmetu P-1999/2015, te se ukida presuda ovog suda P-1999/2015-20 od 27. listopada 2016., kao i presuda Županijskog suda u Osijeku Gž-2937/2016-2 od 16. ožujka 2017.

II/ O troškovima postupka nastalim povodom prijedloga za ponavljanje postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III/ Glavna rasprava odredit će se po pravomoćnosti ovog rješenja."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za ponavljanje postupka. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako sporna nekretnina nije mogla postati društveno vlasništvo nakon što je ukinuta klauzula pravomoćnosti i poništeno rješenje Općine Osijek, Općinskog sekretarijata za opće upravne poslove od 6. listopada 1997. kojim se sporna nekretnina utvrđuje kao predmet nacionalizacije, da je takav zaključak pogrešan iz razloga što je sporna nekretnina, stan u [adresa], nacionaliziran po sili zakona sukladno odredbi čl. 12. st. 1. t. 4 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Pozivom na odredbu čl. 8 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, po kojoj je bilo propisano da zgrade, dijelovi zgrada i građevinska zemljišta, koji su nacionalizirani tim zakonom postaju društveno vlasništvo danom stupanja na snagu istog, dok se rješenjem nadležnog organa utvrđuje koji se objekti nacionaliziraju ovim zakonom. S obzirom na navedeno, tužitelj navodi da je iz čl. 1 i 12. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta razvidno da su rješenja o nacionalizaciji deklaratornog, a ne konstitutivnog karaktera i da stoga činjenica izostanka rješenja o nacionalizaciji, a što da je u konkretnom predmetu slučaj, ne može anulirati nacionalizaciju izvršenu po sili zakona. Zaključno, tužitelj navodi da prethodno pitanje u ovom postupku nije je li i kada je postalo pravomoćno rješenje kojim se utvrđuju objekti nacionalizacije, nego je li sporna nekretnina postala društveno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada. Kako je po mišljenju tužitelja tijekom ranijeg postupka nesporno utvrđeno da je predmetna nekretnina prešla u društveno vlasništvo po sili zakona, to je stav tužiteljice da tuženi ne mogu niti u ponovljenom postupku ishoditi povoljniju presudu, odnosno da je nesporno da je sporni stan u [adresa], vlasništvo tužitelja.

3. U odgovoru na žalbu 3. tužena RĐ, 4. tužena ČĐ i 5. tuženik JĐ pobijaju navode tužiteljice iz žalbe te u bitnom ističu da je upravo tužiteljica ta koja je u tužbi navela da je rješenjem Općinskog sekretarijata za opće upravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove broj UP/08-1949/1977 od 06. listopada 1977. utvrđeno da postaju društveno vlasništvo nekretnine prednice tuženika, SĐ, i to ¼ dijela kuće broj [adresa] u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio da se u naravi sastoji od jednog trosobnog stana u prizemlju. Tužiteljica da je tužbi navela da je ista nekretnina oduzeta prednici tuženika temeljem čl. 15. Zakona o prometu zemljišta i zgrada i to iz razloga što je ista, SĐ, po osnovi nasljedstva iza svog pok. supruga CĐ stekla nekretnine koje zajedno sa onim nekretninama na kojima je imala pravo vlasništva premašuju maksimum određen čl. 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Zaključno, tužitelj u tužbi navodi da je predmetna nekretnina izvanknjižno vlasništvo tužitelja temeljem odredbe čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koja odredba govori o presumiranom vlasništvu Republike Hrvatske te također sukladno odredbi čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a prema kojoj Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmetom naknade na temelju odredbi tog Zakona.

4. Žalba je neosnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom i iz stanja spisa proizlazi:

- da je u ovome postupku donesena presuda P-1999/2015-20 od 27. listopada 2016. kojom je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište [adresa] sa 593 m2, upisane u zk.ul.

[broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 18/72 dijela,

- da je ista presuda presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-

2937/2016-2 od 16. ožujka 2017. potvrđena,

- da su tuženi podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 8., 9. i 10. ZPP-a, dostavljajući rješenje Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo od 17. studenog 2000. Klasa: UP/II942-01/16-01/688, Urbroj: 514-05-02-01-02/18-20-02 kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti na rješenje Općine Osijek, Općinskog sekretarijata za opće upravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove broj: UP/08- 1949/1977 od 6. listopada 1977., a što je nova činjenica koju tuženi nisu mogli upotrijebiti u ranijem postupku i koja je mogla povoljnije utjecati na odluku u ovom predmetu,

- da je uvidom u rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko pravo, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/16-01/688, Urbroj: 514-05-02- 01-02/18-20-02 od 17. studenog 2020., utvrđeno da je istim poništeno rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službi za imovinsko pravne poslove Klasa: UP/IO-943-01/16-01/41, Urboj: 2158-04-01/1-16-3 od 28. listopada 2016., te je ujedno ukinuta klauzula pravomoćnosti na rješenje Općine Osijek Općinskog sekretarijat za opće upravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove broj UP/08-1949/1977ST/GG od 6. listopada 1977.,

- da je prvostupanjski sud našao za utvrđenim da se presuda istog suda P- 1999/2015-20 od 27. listopada 2016. temeljila na pravomoćnosti rješenja Općine Osijek, Općinskog sekretarijat za opće upravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove broj UP/08- 1949/1977ST/GG od 6. listopada 1977., a na koje rješenje je ukinuta klauzula pravomoćnosti,

- da je u zemljišnim knjigama sporna nekretnina bila upisana kao vlasništvo SĐ i ovdje tuženi kao njezini pravni slijednici da su postali su suvlasnici na spornoj nekretnini,

- da rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko pravo, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/16-01/688, Urbroj: 514-05-02-01-02/18-20-02 od 17. studenog 2020., kojim je poništeno rješenje Ureda državne uprave u Osječko- baranjskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove Klasa: UP/IO-943-01/16- 01/41, Urboj: 2158-04-01/1-16-3 od 28. listopada 2016., predstavlja novu činjenicu i novi dokaz na temelju kojih bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

6. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 8., 9. i 10. ZPP-a dopustio ponavljanje postupka i ukinuo pravomoćnu presudu prvostupanjskog suda broj P-1999/2015-20 od 27. listopada 2016., kao i presudu Županijskog suda u Osijeku Gž-2937/2016-2 od 16. ožujka 2017.

7. Neutemeljeno tuženik ukazuje na nepravilnost pobijanog rješenja.

8. Tužiteljica u žalbi ne osporava da je nakon pravomoćnosti presude u ovom postupku, u upravnom postupku rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko pravo, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/16-01/688, Urbroj: 514-05-02-01-02/18-20-02 od 17. studenog 2020., poništeno rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službi za imovinsko pravne poslove Klasa: UP/IO-943-01/16-01/41, Urboj: 2158-04-01/1-16-3 od 28. listopada 2016., ali osporava da bi isto predstavljalo prethodno pitanje, jer da je predmetna nekretnina nacionalizirana po sili zakona sukladno odredbi čl.12. st. 1. t. 4 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ broj 52/58), a prema kojoj se višak preko dva stana u vlasništvu jednog građanina nacionalizira stupanjem na snagu tog zakona i prema tome da nije odlučno je li u tom pravcu doneseno posebno rješenje i izvršen upis nacionalizacije u zemljišne knjige, jer da takav upis ima deklaratorni karakter, da je iz čl. 1 i 12. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta razvidno da su rješenja o nacionalizaciji deklaratornog, a ne konstitutivnog karaktera i da stoga činjenica izostanka rješenja o nacionalizaciji, a što da je u konkretnom predmetu slučaj, ne može anulirati nacionalizaciju izvršenu po sili zakona. Zaključno tužitelj navodi da prethodno pitanje u ovom postupku nije je li i kada je postalo pravomoćno rješenje kojim se utvrđuju objekti nacionalizacije, nego je li sporna nekretnina postala društveno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada. Kako je po mišljenju tužitelja tijekom ranijeg postupka nesporno utvrđeno da je predmetna nekretnina prešla u društveno vlasništvo po sili zakona, to je stav tužiteljice da tuženi ne mogu niti u ponovljenom postupku ishoditi povoljniju presudu

8.1. Međutim polazeći od činjenice da je:

- tužiteljica u tužbi navela da je rješenjem Općinskog sekretarijata za opće upravne poslove, Odsjeka za imovinsko pravne poslove broj UP/08-1949/1977 od 06. listopada 1977. utvrđeno da postaju društveno vlasništvo nekretnine prednice tuženika, SĐ, i to 1/4 dijela kuće broj [adresa] u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio da se u naravi sastoji od jednog trosobnog stana u prizemlju,

- da je navela da je ista nekretnina oduzeta prednici tuženika temeljem čl. 15. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list SFRJ broj 43/65) i to iz razloga što je SĐ, po osnovi nasljeđivanja iza svog pok. supruga CĐ, stekla nekretnine koje zajedno sa onim nekretninama na kojima je imala pravo vlasništva premašuju maksimum određen čl. 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta,

- da je odredbom čl. 15. Zakona o prometu zemljišta i zgrada bilo propisano da nositelj prava vlasništva koji po osnovi nasljedstva stekne nekretninu koja zajedno sa nekretninom na kojoj već ima pravo vlasništva premašuje maksimum određen zakonom, ima pravo da u okviru tog maksimuma izabere onu od svih tih nekretnina na kojoj zadržava pravo vlasništva, a ako nositelj prava vlasništva nije učinio izbor, da općinski organ nadležan za imovinskopravne poslove će rješenjem odrediti koja nekretnina iz naslijeđenog viška postaje društveno vlasništvo,

- da je upravo rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službi za imovinsko pravne poslove Klasa: UP/IO-943-01/16-01/41, Urboj: 2158-04-01/1-16- 3 od 28. listopada 2016. koje je poništeno rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko pravo, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/16- 01/688, Urbroj: 514-05-02-01-02/18-20-02 od 17. studenog 2020. i ukinuta klauzula pravomoćnosti (str. 228-234 spisa), utvrđeno da postaju društveno vlasništvo nekretnine prednice tuženika SĐ i to 1/4 dijela kuće broj [adresa] u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio da se u naravi sastoji od jednog trosobnog stana u prizemlju (str. 14-15 spisa), kojim je dakle bilo utvrđeno koji je objekt uopće nacionaliziran to je pogrešan pravni stav tužiteljice i žalbeni navodi kojima se tvrdi da je predmetna nekretnina za koju se vodi ovaj spor postala društveno vlasništvo samim stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih stambenih zgrada i građevinskog zemljišta te da samo rješenje kojim se isto i utvrđuje nema nikakvu važnost.

9. Odredbom čl. 421. st. 1. toč. 8., 9. i 10. ZPP-a propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako je nadležno tijelo naknadno riješilo prethodno pitanje (čl. 12. st. 1. i 2.) na kojemu se temelji odluka, odnosno ako stranka sazna za nove činjenice i nađe ili stekne mogućnost za nove dokaze na temelju kojih bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

10. Stoga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da su ostvarene pretpostavke za ponavljanje postupka, kada je prihvatio prijedlog za ponavljanje postupka i odlučio kao u izreci, pri čemu pogrešno pozivanje suda prvog stupnja i na toč. 2. odredbe čl. 421. ZPP-a nije bilo od utjecaja na odluku.

11. Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a.

12. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 166. st. 1. ZPP-a).

13. Tuženicima nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu obzirom isti nisu bili potrebni (čl. 154. st. 1. u vezi s čl.155. ZPP-a).

Osijek, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek