Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1054/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi: isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9214/2023-25 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9214/2023-25 od 28. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB 38922958547, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, iznos od 14.129,82 kn / 1.875,35 EUR 1sa zateznim kamatama tekućim od 23.04.2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 €, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati kao osnovan.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u visini dijela invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. travnja 2019. do 28. veljače 2021., sukladno omjeru odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja od 10% i umanjeno za isplaćeni dio od strane Croatia osiguranje d.d. Zagreb.

7. Sud prvog stupnja navodi u obrazloženju da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 154/12., u daljnjem tekstu: ZOOP) koji Zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine i da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Budući da tužitelj nije dokazao postojanje razlike između mirovine koja se osiguraniku tužitelja isplaćuje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. I u žalbenom postupku sporna je primjena materijalnog prava odnosno da li se na konkretan slučaj primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., u daljnjem tekstu: ZMO) ili odredbe ZOOP-a i na kome je teret dokaza o visini naknade štete.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 27. st. 1. do 3. ZOOP-a kojom je propisano: "(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.".

10. Pravilno je sud prvog stupnja djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je tužitelj nije dokazao da postoji razlika u smislu odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, a teret dokaza je na tužitelju (čl. 7. i 219. ZPP-a).

10.1.Tužitelj je u ponovljenom postupku nakon ukidbene odluke ovog suda decidirano izjavio, a ponavlja i u žalbi da nema razlike između invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada i invalidske mirovine zbog ozljede na radu, ali da je ns tuženiku koji osporava i osnovu i visinu štete teret dokaza da je šteta manja od onog iznosa koji tužitelj navodi kao visinu štete a koji iznos je dokazan dokumentacijom koju je dostavio u spis.

11. Presuda suda prvog stupnja u skladu je sa recentnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021., broj Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., broj Rev 901/2021 od 27. rujna 2022., broj Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022., broj Rev 113/2022 od 9. studenoga 2022. i broj Rev 1180/2022 od 6. prosinca 2022.) prema kojoj su za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

12. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu.

13. Slijedom navedenoga, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću) već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP.

13.1. Stoga je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

14. Stoga je žalba tužitelja kao neosnovana odbijena i presuda suda prvog stupnja potvrđena pod toč. I. izreke.

15. Tužitelj u žalbi ne iznosi decidirano razloge pobijanja odluke o troškovima postupka (pod toč. II. izreke) pa je ovaj sud istu ispitao u odnosu na razloge na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da je sud prvo stupnja pravilno odlučio troškovima postupka tuženika na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

16. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP- a.

Osijek, 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković