Poslovni broj: Usž-2329/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1949/2024-18 od 20. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1949/2024-18 od 20. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda ukida se rješenje poslovni broj: Us I-1949/2024-15 od 15. svibnja 2025. u točki I. izreke u dijelu kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu i rješenje u upravnom sporu u iznosu od 66,36 eura (točka I. izreke). U točki II. izreke tog rješenja se odbija prigovor tužiteljice kao neosnovan te se potvrđuje rješenje poslovni broj: Us I-1949/2024-15 od 15. svibnja 2025. u točki I. izreke rješenja u dijelu kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv prvostupanjske presude ili rješenja donesenog u upravnom sporu u iznosu od 66,36 eura te u točkama II., III., IV. i VI. izreke rješenja.

2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. Tužiteljica u žalbi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nije bilo zakonske osnove ni za plaćanje sudske pristojbe u odnosu na žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog suda od 20. veljače 2025., jer se u predmetnom slučaju nije odlučivalo o meritumu upravne stvari tj. o glavnoj stvari, već o sporednom traženju, odnosno o troškovima upravnog spora, zbog čega ni žalba izjavljena protiv odluke o troškovima postupka ne podliježe plaćanju sudske pristojbe. Tužiteljica sa time u vezi upućuje na stajališta izložena u upravnosudskoj praksi u pobliže navedenim predmetima.

Zaključno, tužiteljica smatra da pristojbenoj obvezi podliježu samo žalbe izjavljene protiv rješenja koja također podliježu obvezi plaćanja pristojbe, odnosno u odnosu na odluke kojima se rješava o glavnom zahtjevu upravnog spora u kojem tužitelj nije uspio. Dodaje da joj je u konkretnom slučaju uskraćeno i pravo na plaćanje polovice propisanog iznosa sudske pristojbe pod uvjetom plaćanja u roku od 3 dana, a da se takva mogućnost mora odnositi i na podneske koji se sudu podnese elektronički, a ne samo odluke suda koje se dostavljaju elektronički. Dodaje da se navedeni rok za plaćanje pristojbe u polovici iznosa mora računati od dana dostave drugostupanjske odluke i rješenja o pristojbi, jer pristojbeni obveznik tek tada ima saznanje o postojanju te obveze. Tužiteljica u prilog tome upućuje na primjenu zaključka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-61/2024-15 od 8. srpnja 2024., a i na zaključke drugih sudova (županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske) za koje smatra da su u predmetnom slučaju primjenjivi. Tužiteljica smatra da je odredba članka 7. Zakona o sudskim pristojbama koja propisuje mogućnost plaćanja pristojbi u polovici propisane visine pod navedenim uvjetima primjenjiva bez obzira na vrstu sudskog postupka, tj. da uključuje i upravni spor, a da se odnosi na svu elektroničku komunikaciju stranke i suda, uključujući i podneske koje stranka dostavlja sudu. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, ukine prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, a traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-1949/2024-9 od 20. veljače 2025. upravni spor obustavljen (točka I. izreke) te je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku spora, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova spora odbijen. Dalje proizlazi da je rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž-1539/2025-2 od 23. travnja 2025. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv točke II. izreke navedenog rješenja u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

5. Prvostupanjski sud je u predmetnom slučaju ocijenio da je tužiteljica uz pravilnu primjenu odredbi Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", 37/23. – dalje: Tarifa) rješenjem, poslovni broj: Us I-1949/2024-15 od 15. svibnja 2025. obvezana na plaćanje sudske pristojbe na žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog suda od 20. veljače 2025. u iznosu od 66,36 eura.

6. Prema primijenjenim mjerodavnim odredbama za izjavljeni pravni lijek, ovdje žalbu, nastala je obveza plaćanja sudske pristojbe jer je u konkretnom slučaju žalba odbijena. Stoga je neosnovan žalbeni navod da pristojbenoj obvezi podliježu samo žalbe protiv onih odluka koje također podliježu plaćanju sudske pristojbe. Naime, mjerodavne odredbe propisuju da se sudska pristojba u upravnom sporu plaća samo kada sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, ali obveza plaćanja sudske pristojbe za žalbu izjavljenu protiv prvostupanjske odluke je propisana s obzirom da je ovdje žalba odbijena. Neosnovan je i daljnji žalbeni prigovor tužiteljice da nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe za žalbu izjavljenu protiv odluke o troškovima spora, jer protivno tome proizlazi iz ovdje primijenjenih mjerodavnih odredbi propisa.

7. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda (točka II. izreke) pravilno odbijen prigovor tužiteljice i potvrđeno rješenje od 15. svibnja 2025., u dijelu kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu u iznosu kojem tužiteljica u žalbi posebno ni ne prigovara. Žalbeni razlozi zbog tužiteljica smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za plaćanje sudske pristojbe za žalbu nisu osnovani, zbog čega nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

8. Stoga je ovaj Sud na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. Odluka o trošku žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.). S obzirom da je žalba tužiteljice odbijena, to je i njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović