Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: -309/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: -309/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B.M., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. i 1. Kaznenog zakona (˝NN˝ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, br. 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja D.V. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 23. siječnja 2023., br. K-201/2018-71, u sjednici vijeća održanoj 23. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja D.V. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je optužbe opt. B.M., da bi djelom opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevaru u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97.

 

1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj D.V. obvezan je nadoknaditi s naslova paušala iznos od 200,00 EUR / 1.506,90 kuna, troškove provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 2.456,43 EUR / 18.508,00 kuna, te troškove svjedoka u iznosu od 145,00 EUR / 1.092,52 kuna u korist proračuna Republike Hrvatske, te nadoknaditi troškove opt. B.M. uključujući i troškove branitelja.

 

1.2. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj D.V. upućen je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

 

2. Protiv te presude žali se oštećenik kao tužitelj D.V. putem punomoćnika B.D., odvj. iz G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da istu preinači u smislu žalbenih navoda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.   

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Oštećenik kao tužitelj putem punomoćnika se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, iz razloga što se pobijana presuda ne može ispitati, jer je izreka nerazumljiva i presuda nema razloga. Nadalje, žalitelj je istakao da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i donio pogrešne zaključke u pogledu odlučnih činjenica  iz izvedenih dokaza, te je uslijed toga počinio i povredu Kaznenog zakona, a žali se i na odluku o troškovima postupka, koju žalbenu osnovu ne obrazlaže

 

6. Međutim, kako u svezi žalbenih navoda bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i odluke o troškovima, žalba oštećenika kao tužitelja ne sadrži obrazloženje, a niti na koje okolnosti bi žalitelj upirao, da je prvostupanjski sud počinio istaknuti povredu, ovaj drugostupanjski sud će se ograničiti samo na ispitivanje povrede iz čl. 476. st. 1. KZ/11 na koje pazi ex offo, po službenoj dužnosti. 

 

7.  Oštećenik kao tužitelj žali se zbog povrede Kaznenog zakona, navodeći da je obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u tijeku prvostupanjskog postupka, da je došlo i posljedično i do povrede Kaznenog zakona.

 

7.1. Protivno takvom žalbenom navodu oštećenika kao tužitelja, nije povrijeđen Kazneni zakon kada je oštećenik kao tužitelj zaključio da je prvostupanjski sud trebao drugačije utvrditi činjenično stanje, pa onda na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeniti Kazneni zakon i optuženika proglasiti krivim za kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97. Prvostupanjski sud nije povrijedio Kazneni zakon kada je na ono utvrđeno činjenično stanje, koje je utvrdio na raspravi, primjenio Kazneni zakon, a ne na ono za koje oštećenik kao tužitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno, pa stoga nema opisane povrede.

 

8.  Oštećenik kao tužitelj, žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, kada je iz izvedenih dokaza na raspravi zaključio, da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, te oslobodio optužbe. Žalitelj upire da iz poslovnog odnosa TD I.B.M. d.o.o. u kojoj je optuženik direktor i Obrta za trgovinu i usluge V., oštećenika kao tužitelja D.V., a na temelju izvedenih dokaza iskaza oštećenika kao tužitelja, iskaza svjedoka S.R. te nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je optuženik kao odgovorna osoba postupao s prijevarnom namjerom prema oštećeniku kao tužitelju u pogledu njihovog poslovnog odnosa. Žalitelj ističe da se prijevarna namjera ogleda u načinu raspolaganja novčanih sredstava u TD I.B.M. d.o.o., u dijelu poslovnog odnosa sa obrtom oštećenika kao tužitelja, pa tu ističe da avans nije isplaćen u cijelosti, da su sa zakašnjenjem vršene dogovorene obročne uplate, da je prema utvrđenoj okončanoj situaciji i troškovniku od 26. siječnja 2009., a ovjerene i potpisane 24. lipnja 2009. prema kojoj je optuženik morao isplatiti od ukupno ugovorenog iznosa od 367.056,95 kuna preostali dug prema obrtu u iznosu od 203.790,73 kune. Iz navedenih okolnosti, žalitelj nalazi da je optuženik postupao pri završetku radova s prijevarnom namjerom, te da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije dokazano da bi isti počinio djelo na opisani način iz izreke pobijane presude.

 

8.1. Suprotno žalbenom navodu oštećenika kao tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kada je analizom svih izvedenih dokaza koje je cijenio pojedinačno i u međusobnoj svezi  i pri tome posebno cijenio i vrednovao iskaz oštećenika kao tužitelja D.V., iskaz optuženika B.M. i iskaz vještaka financijske struke K., te sadržaj njenog nalaza i mišljenja i sadržaj Ugovora o izvođenju elektroinstalacijskih radova od 27. studenoga 2007., koji su svi iskazi dovedeni u svezu sa izvršenim obročnim isplatama po ispostavljenim računima obrta V. oštećenika kao tužitelja, te sukladno sadržaju okončane situacije, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio, da nije dokazano da bi optuženik počinio obilježja kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 iz optuženice oštećenika kao tužitelja.  Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio  da iz poslovnog odnosa  između optuženika i oštećenika kao tužitelja nije dokazano kod optuženika postojanje prijevarne namjere u gospodarskom poslovanju s obrtom V. u trenutku sklapanja pravnog posla 27. studenoga 2007., koja mora postojati u vrijeme stupanja u poslovni odnos.  Iz navedenih dokaza, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio  da je pravna osoba optuženika uplatilo na račun obrta V. ukupno 163.266,21 kuna, odnosno ukupno 44,47% od vrijednosti ukupno izvedenih radova, a kako to proizlazi iz provedenog vještačenja i iskaza svjedoka, te okončane situacije od 26. siječnja 2009., kao i nesporno utvrđene činjenice po sudu da je kod trgovačkog društva optuženika nastupila trajna blokada računa 29. rujna 2009. godine. Kraj tako utvrđenog stanja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije dokazana namjera kod optuženika u navedenom pravnom poslu, te da se radi između njih o neispunjenju ugovorne obveze iz zaključenog pravnog posla. Stoga, i po ovom drugostupanjskom sudu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o građansko-pravnom odnosu, te u nedostatku dokaza, temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe da bi optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97.

 

9. Slijedom navedenog, žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi bio povrijeđen Kazneni zakon, tako da je žalbu valjalo odbiti na temelju čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 23. studenoga 2023.

 

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu