Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eu-12/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog VIFU, zbog kaznenih djela iz članka 224-1 stavka 1. i stavka 3. i drugih Kaznenog zakona Republike Francuske, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2025. broj Kv-eu-43/2024. u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I Odbacuje se žalba državnog odvjetnika kao nedopuštena.
II Odbija se žalba osuđenog VIFU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem na temelju članka 94. stavka 1. točke 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20., 18/24., dalje: ZPSKS-EU) odbijeno je priznanje presude Prizivnog suda grada Pariza – Pole 8 – Vijeća I, Republika Francuska broj 16/04883 od 13. ožujka 2017. u odnosu na osuđenog VIFU.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., – dalje: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 132. ZPSKS EU, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
3.1. Državni odvjetnik je podneskom od 23. travnja 2025. broj Kmp-Do-258/2024- izjavio da odustaje od podnesene žalbe.
4. Žalbu protiv navedenog rješenja je podnio i osuđeni BIFU po branitelju odvjetniku Filipu Gazivodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba ZPSKS-EU, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Žalba državnog odvjetnika je nedopuštena, a žalba osuđenika je neosnovana.
5. S obzirom na to da je državni odvjetnik podneskom od 23. travnja 2025. odustao od podnesene žalbe, a prije odlučivanja o istoj, to je na temelju članka 481. stavka 2. ZKP/08. u vezi s člankom 494. stavkom 3. točkom 1. ZKP/08., žalbu državnog odvjetnika trebalo odbaciti kao nedopuštenu, kao pod točkom I izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, protivno žalbenim navodima osuđenog VIFU, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te potom donio pravilnu i zakonitu odluku o odbijanju priznanja presude Prizivnog suda grada Pariza – Pole 8 – Vijeća I, Republika Francuska broj 16/04883 od 13. ožujka 2017. u odnosu na osuđenika, koju odluku je valjano obrazložio.
7. Naime, člankom 94. stavkom 1. točkom 2. ZPSKS-EU propisano je da će sud odbiti priznanje presude ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 91. stavka 1. točaka 1. i 2. ZPSKS-EU, dok je odredbama članka 91. stavka 1. točaka 1. i 2. ZPSKS-EU propisano da će nadležni sud kad zaprimi stranu presudu ispitati, između ostalog je li osuđenik državljanin Republike Hrvatske i u njoj ima prebivalište/boravište, ili je državljanin Republike Hrvatske, bez prebivališta/boravišta u Republici Hrvatskoj, kojemu je presudom, upravnom odlukom ili drugom mjerom koja je posljedica presude, izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u Republiku Hrvatsku, nakon otpuštanja s izdržavanja kazne. Također, istim člankom 91. stavkom 1. točkom 3. ZPSKS-EU propisano je da će sud provjeriti je li izvan slučajeva pod točkom 1. i 2. tog stavka ZPSKS-EU, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dalo suglasnost državi izdavanja za prosljeđivanje presude kojom je izrečena kazna zatvora ili druga mjera koja uključuje oduzimanje slobode Republici Hrvatskoj radi priznanja, s čime se suglasio i osuđenik, a u navedenom slučaju nadležno ministarstvo će u skladu s člankom 91. stavkom 2. ZPSKS-EU posebno voditi računa o lakšoj socijalnoj rehabilitaciji osuđenika te će posredstvom službe za probaciju utvrditi boravište/prebivalište osuđenika, odnosno njegove obitelji u Republici Hrvatskoj, posjeduje li kakvu nepokretnu imovinu u Republici Hrvatskoj kao i druge osobne i društvene okolnosti koje osuđenika povezuju s Republikom Hrvatskom.
8. Naime, s obzirom na propisane uvjete u članku 91. stavku 1. točkama 1. i 2. ZPSKS-EU, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u odnosu na osuđenika niti jedan od uvjeta nije ostvaren budući da osuđenik nema hrvatsko državljanstvo, već je državljanin Arapske Republike Egipat, zbog čega je ostvaren razlog za odbijanje priznanje strane presude u skladu s člankom 94. stavkom 1. točkom 2. ZPSKS-EU.
9. Nadalje, kako uvjeti iz članka 91. stavka 1. točaka 1. i 2. ZPSKS-EU nisu ispunjeni uvjeti, prvostupanjski sud je pravilno zatražio u skladu s člankom 91. stavkom 1. točkom 3. ZPSKS-EU od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa davanje suglasnosti Republici Francuskoj za prosljeđivanje presude radi priznanja, a koju suglasnost je nadležno Ministarstvo pravosuđa uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (dalje: Ministarstvo) odbilo dati jer nije utvrđeno da bi izdržavanje kazne zatvora u Republici Hrvatskoj doprinijelo lakšoj socijalnoj rehabilitaciji osuđenika.
10. Naime, iz dopisa Ministarstva o odbijanju davanja suglasnosti od 10. veljače 2025. te priloženog stručnog očitovanja Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Središnjeg ureda za zatvorski sustav od 31. prosinca 2024. proizlazi da osuđenik vrlo slabo razumije i govori hrvatski jezik, kao i da nema u Republici Hrvatskoj obitelj niti druge socijalne podrške, već je jedina veza koju ima s Republikom Hrvatskom izdana dozvola za boravak i rad koje važe do 15. srpnja 2025., a na temelju koje je osuđenik u radnom odnosu s poslodavcem „[trgovačko društvo]o.o. za usluge“, koji radni odnos se ne bi mogao održati kada bi osuđenik stupio na izdržavanje kazne. Stoga, izraženo je mišljenje da zbog svega navedenog, osuđeniku je otežano uključivanje u većinu aktivnosti koje bi doprinijelo resocijalizaciji osuđenika, rehabilitaciji i socijalnom uključivanju po otpustu s izdržavanja kazne, a u potpunosti je onemogućeno njegovo uključivanje u programe kojima se izravno utječe na smanjenje rizika od kriminalnog povrata budući da takvi programi zahtijevaju dobro znanje hrvatskog jezika.
11. Slijedom navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, a imajući u vidu dostavljeno mišljenje Ministarstva i Uprave za zatvorski sustav i probaciju, nije osnovano za očekivati da bi izdržavanje kazne u Republici Hrvatskoj doprinijelo socijalnog rehabilitaciji osuđenika jer osuđenik ne zadovoljava za to osnovne kriterije u smislu osobnih, imovinskih i društvenih okolnosti, kao što je poznavanje hrvatskog jezika, nema nikakvih obiteljskih ili drugih bliskih veza niti imovine u Republici Hrvatskoj, te u Republici Hrvatskoj ima prijavljeno boravište tek od 28. kolovoza 2024. pri čemu mu boravišna i radna dozvola imaju rok važenja do 15. srpnja 2025. Pri tome, drugostupanjski sud prihvaća mišljenja nadležnog probacijskog tijela i Ministarstva da osuđenik prilikom izdržavanja kazne neće moći održati postojeći radni odnos, dok su i svi programi koji bi doprinijeli njegovoj resocijalizaciji tijekom izdržavanja kazne teško izvedivi tijekom izdržavanja kazne, s obzirom na nepoznavanje hrvatskog jezika.
12. Stoga, kako osuđenik nije hrvatski državljanin, a nadležno Ministarstvo nije dalo svoju suglasnost za prosljeđivanje presude, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije ispunjen niti jedan od uvjeta propisanih člankom 91. stavkom 1. ZPSKS- EU za priznanje presude.
13. Na pravilnost tog zaključka nisu od utjecaja žalbeni navodi osuđenika da u Republici Hrvatskoj ima potporu grupe V te da u Republici Francuskoj nema nikoga, a zbog kaznenog djela za koje je osuđen, je ušao u sukob s kriminalnom skupinom od kojih neki izdržavaju kaznu u Republici Francuskoj, jer navedene okolnosti ne predstavljaju dostatan razlog zbog kojega bi se moglo zaključiti da bi u Republici Hrvatskoj došlo do lakše socijalne rehabilitacije osuđenika i njegove integracije u društvo, pri čemu valja imati u vidu i ozbiljnost i težinu kaznenih djela zbog kojih je osuđen.
14. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a žalba osuđenika nije osnovana, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkom II izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 12. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
