Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9785/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. KŠ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 4. svibnja 2022., broj: Pp-2468/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. KŠ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. KŠ obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. KŠ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 377,00 kuna (u protuvrijednosti 100 DEM) uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude te je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. KŠ je pravodobno putem branitelja Nikole Jurića, odvjetnika u Splitu, osobno podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova predlažući prihvatiti žalbu osnovanom, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okr. KŠ navodi da je okrivljeniku povrijeđeno pravo obrane jer sud nije na opravdanu zamolbu branitelja (zbog druge rasprave) odgodio glavnu raspravu održanu 3. svibnja 2022. već je ispitao okrivljenika bez prisutnosti branitelja, iako se radilo o osobi kojoj je sporni događaj i sudski postupak predstavljao veliki stres i koja ima potrebu povremenog psihijatrijskog liječenja, a sve zbog gubitka oca uzrokovanog virusom Covid-19 što je izazvalo veliku emocionalnu uznemirenost i nekoncentriranost tijekom sudske rasprave i iznošenja obrane. Međutim, po ocjeni ovog suda je pravilno prvostupanjski sud postupio kada nije odgodio navedenu glavnu raspravu na kojoj je okrivljenik iznio svoju obranu, a na koju je pristupila odvjetnička vježbenica bez položenog pravosudnog ispita (koja ne može zastupati okrivljenika pred sudom) i ispričala nedolazak uredno pozvanog branitelja zbog zakazane druge rasprave, iz razloga što u ovom predmetu nije obvezno zastupanje po branitelju (čl. 167. st. 3. u vezi s čl. 172. st. 2. i 3. PZ-a). Na mogućnost ove situacije odnosno održavanja glavne rasprave bez uredno pozvanog branitelja, okrivljenik je upozoren još u Obavijesti počinitelju prekršaja iz čl. 109.a koja je uručena okrivljeniku na dan prekršaja. Nadalje, okrivljenik je u istoj obavijesti upozoren i na mogućnost dostavljanja pisane obrane koju također može sastaviti uz stručnu pomoć branitelja, što okrivljenik nije učinio. Osim toga, iz zapisnika o glavnoj raspravi od 3. svibnja 2022., vidljivo je da je okrivljenik isti vlastoručno potpisao, bez primjedbi pa je neosnovan žalbeni navod kojim se pokušava dovesti u sumnju pravilnost sastavljanja zapisnika u pogledu iznošenja obrane okrivljenika.

5.1. U odnosu na navod žalbe da je sud odlučio „baš taj dan uzeti obranu okrivljenika“ (op. 3. svibnja 2022.) potrebno je istaknuti da na prvu glavnu raspravu održanu 12. travnja 2022., okrivljenik nije pristupio, a njegov izostanak je opravdao prisutni branitelj zbog toga što se okrivljenik nije osjećao dobro i imao temperaturu, pa ga sud nije niti bio u mogućnosti ispitati već je nakon ispitivanja svjedoka JŠ, glavna rasprava odgođena te prva sljedeća zakazana za 3. svibnja 2022. kada je sud ispitao okrivljenika. Sukladno čl. 165. st. 5. PZ-a, na glavnoj raspravi se prvo ispituje okrivljenik, a potom izvode dokazi redom koje određuje sud te je potpuno pravilno postupio prvostupanjski sud kada je ispitao okrivljenika prvi puta kada je to bilo moguće, odnosno kada je pristupio na glavnu raspravu 3. svibnja 2022.

5.2. Nadalje, procesna sposobnost okrivljenika prilikom iznošenja obrane bez prisutnosti branitelja, koja se žalbenim navodima pokušava dovesti u pitanje, nije dovedena u sumnju tijekom postupka, pa niti liječnički nalaz s dijagnozom „F41.2 Miješana anksioznost i depresivni poremećaj“, Razlog dolaska: Kontrola. Sadašnje tegobe „RElativno zadovoljavajuća kontrola smetnji. Trenutna terapija: Zoloft a 50 mg 1,0,0“ (od 11. kolovoza 2021.), po ocjeni ovog suda nije mogao predstavljati osnov za sumnju da okrivljenik ne bi bio sposoban (bez branitelja) iznositi obranu na glavnoj raspravi. Okolnost koju okrivljenik navodi u žalbi u pogledu emocionalne uznemirenosti i stresa zbog gubitka oca uslijed pandemije Covid-19 te, a zbog čega bi bila upitna njegova ubrojivost i odgovornost za predmetni prekršaj (vikanje na osobu koja nije pravilno nosila zaštitnu masku), uvažavajući pritom osjećaj tuge zbog smrti bliske osobe zbog virusa Covid-19, po ocjeni ovog suda nije takva da dovodi u sumnju okrivljenikovu sposobnost iznošenja obrane, bez prisutnosti branitelja.

5.3. Iz navedenih razloga nije osnovan žalbeni navod da je okrivljeniku uskraćeno zakonsko pravo iznošenja obrane uz prisutnost branitelja te da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a. Isto tako, slijedom navedenog je neosnovan i navod žalbe da je sud trebao raspraviti pitanje ubrojivosti okrivljenika u smislu čl. 26. PZ-a te nije počinjena niti povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava koju ističe u žalbi.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe u bitnome da nije prvi uputio uvredljive riječi JŠ, već je isti prethodno bio verbalno i fizički agresivan pa su upućene neprimjerene riječi bile samo „reakcija“ na njegovu agresiju, a da se sve moglo utvrditi i uvidom u video snimku u trgovini, koji dokazni prijedlog sud nije niti unio u zapisnik, očito ga smatrajući pretjeranim i neprimjerenim za ovakav prekršaj, zbog čega se nije utvrdila materijalna istina.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud prije svega na temelju iskaza svjedoka JŠ kojeg je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, a koji je izjavio da se okrivljenik, nakon što je svjedoku prodavačica rekla da mu ne može preko reda dati kruh, „iz čista mira“ okrenuo prema njemu vrijeđajući ga riječima „“..jebem ti majku neodgojenu..“ te same obrane okrivljenika u kojoj je jasno i nedvosmisleno iskazao da je na istoga povikao upravo tim riječima jer mu se u trgovini približio preblizu ne noseći pravilno zaštitnu masku, već ju držeći ispod brade, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik takvim ponašanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (svjedokinja EŠ nije vidjela događaj). Potrebno je istaknuti i da na ovakav iskaz svjedoka JŠ, branitelj koji je bio prisutan glavnoj raspravi (12. travnja 2022.), nije imao pitanja, zbog čega te nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza, je neosnovan žalbeni navod da je pogrešno utvrđeno da je okrivljenik taj koji je prvi uputio uvredljive riječi i da su one bile reakcija na preteče agresivno verbalno i fizičko ponašanje JŠ.

6.2. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6.3. Da je prvostupanjski sud pravilno cijenio one činjenice koje terete okrivljenika kao i one koje mu idu u korist, ukazuje i činjenica da je prvostupanjski sud ispustio iz činjeničnog opisa izreke onaj dio inkriminacije koji se okrivljeniku stavljao na teret optužbom, a koji nije nedvojbeno utvrđen odnosno naguravanje s JŠ, budući da nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik i fizički se sukobio s istim.

6.4. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, okrivljenik bezuspješno u žalbi pokušava obezvrijediti iskaz ispitanog svjedoka te relativizirati svoje ponašanje predmete zgode, dajući vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom. Stoga navodi žalbe u kojima okrivljenik ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.

7. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, okrivljenik navodi da je izrečena kazna ne primjerena. Međutim, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna unutar okvira novčane kazne propisane za ovaj prekršaj za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 50 DEM do 200 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute), a za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao na pogodnost plaćanja dvije trećine visine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

8. Iako je okrivljenik uvodno u žalbi naveo da se žali na prvostupanjsku presudu i zbog izrečenog troška postupka, taj žalbeni navod ni na koji način nije konkretizirao niti obrazložio, odnosno, naveo zašto smatra da je odluka o obvezi naknade troškova postupka neosnovana, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati pa ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka. Stoga po ocjeni ovog suda, iznos od 60,00 eura koji predstavlja iznos troška prekršajnog postupka bliži donjoj granici (propisan u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.