Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1318/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužiteljice SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], 3. tužitelja ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. tužitelja CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. tužiteljice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 6. tužitelja OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], K [adresa] i 7. tužiteljice BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri u Zagrebu, Preradovićeva 32, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojega zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3564/2017-87 od 30. listopada 2024., 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3564/2017-87 od 30. listopada 2024.

- u točki I. al. 2., 3. i 5. izreke te al. 4. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice KR za isplatom iznosa od 265,44 EUR (dvije stotine šezdeset pet eura četrdeset četiri centa) sa zateznom kamatom od 30. listopada 2024. do isplate,

- u točki II., III., IV., V., VI., VII., VIII., IX., X. i XI. izreke,

- u točki XII. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja OR za isplatom iznosa od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2017. do isplate,

- u točki XIII. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja OR za isplatom zatezne kamate na iznos od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) za razdoblje od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017.

- u točki XIV. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice BR za isplatom iznosa od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2017. do isplate,

- u točki XV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice BR za isplatom zatezne kamate na iznos od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) za razdoblje od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017.

- u točki XVI. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja OR za isplatom zatezne kamate na iznos 6.636,14 EUR (šest tisuća šest stotina trideset šest eura četrnaest centi) od 15. prosinca 2017. do 24. kolovoza 2018. te na iznos 3.318,07 EUR od 15. prosinca 2017. do 23. svibnja 2024.,

- u točki XVII. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice BR za isplatom zatezne kamate na iznos 6.636,14 EUR (šest tisuća šest stotina trideset šest eura četrnaest centi) od 15. prosinca 2017. do 24. kolovoza 2018. te na iznos 3.318,07 EUR (tri tisuće tri stotine osamnaest eura sedam centi) od 15. prosinca 2017. do 23. svibnja 2024.

II. Preinačuje se navedena presuda:

1) u točki I. al. 4. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 398,16 EUR (tri stotine devedeset osam eura šesnaest centi) sa zateznom kamatom,

2) u točki XII. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja OR za isplatom zatezne kamate na iznos od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) tekuće od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017.,

3) u točki XIII. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja OR za isplatom iznosa od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2017. do isplate,

4) u točki XIV. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice BR za isplatom zatezne kamate na iznos od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) tekuće od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017.,

5) u točki XV. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice BR za isplatom iznosa od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2017. do isplate,

6) u točki XVI. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja OR za isplatom zatezne kamate na iznos 6.636,14 EUR (šest tisuća šest stotina trideset šest eura četrnaest centi) od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017. te na iznos 3.318,07 EUR (tri tisuće tri stotine osamnaest eura sedam centi) od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017.,

7) u točki XVII. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice BR za isplatom zatezne kamate na iznos 6.636,14 EUR (šest tisuća šest stotina trideset šest eura četrnaest centi) od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017. te na iznos 3.318,07 EUR (tri tisuće tri stotine osamnaest eura sedam centi) od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017.

i za navedeno sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice KR za isplatom iznosa od 398,16 EUR (tri stotine devedeset osam eura šesnaest centi) sa zateznom kamatom od 30. listopada 2024. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja OR za isplatom zatezne kamate na iznos od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) tekuće od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017.

3. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju OR isplati iznos od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. sve u roku od 15 dana.

4. Odbija se zahtjev tužiteljice BR za isplatom zatezne kamate tekuće na iznos od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017.

5. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužiteljici BR isplati iznos od 9.954,21 EUR (devet tisuća devet stotina pedeset četiri eura dvadeset jedan cent) sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

6. Odbija se zahtjev tužitelja OR za isplatom zatezne kamate na iznos 6.636,14 EUR (šesti tisuća šest stotina trideset šest eura četrnaest centi) od 29. rujna 2017. do 14. prosinca te na iznos 3.318,07 EUR (tri tisuće tri stotine osamnaest eura sedam centi) od 29. rujna 2017. do 14. prosinca 2017.

7. Odbija se zahtjev tužiteljice BR za isplatom zatezne kamate na iznos 6.636,14 EUR (šesti tisuća šest stotina trideset šest eura četrnaest centi) od 15. prosinca 2017. do 24. kolovoza 2018. te na iznos 3.318,07 EUR (tri tisuće tri stotine osamnaest eura sedam centi) od 15. prosinca 2017. do 23. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u točki I. al. 1. izreke, kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice KR u iznosu od 2.654,45 EUR (dvije tisuće šest stotina pedeset četiri eura četrdeset pet centa) sa zateznom kamatom od 30. listopada 2024. do isplate te u točki XIX. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3564/2017-87 od 30. listopada 2024.

III. Odbacuje se žalba tužitelja SR, VR, CR i TR u dijelu u kojem je izjavljena protiv točke XIII. i XV. izreke navedene presude, kao nedopuštena.

IV. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom:

- naloženo je tuženiku da 1. tužiteljici KR, isplati iznos 6.437,04 EUR sa zateznim kamatama:

- na iznos 2.654,45 EUR od donošenja prvostupanjske presude do isplate

- na iznos 1.327,23 EUR od donošenja prvostupanjske presude do isplate

- na iznos 1.327,23 EUR od donošenja prvostupanjske presude do isplate

- na iznos 663,60 EUR od donošenja prvostupanjske presude do isplate

- na iznos 464,53 EUR od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke),

- da 1. tužiteljici KR isplati iznos 20.439,32 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate (točka II. izreke),

- da 1. tužiteljici KR isplati zatezne kamate na iznos 14.599,51 EUR od 29. rujna 2017. do 16. kolovoza 2018. te na iznos 8.759,70 EUR od 29. rujna 2017. do 23. svibnja 2024. (točka III. izreke),

- da 2. tužiteljici SR isplati iznos 13.935,90 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate (točka IV. izreke),

- da 2. tužiteljici SR isplati zatezne kamate na iznos 9.954,21 EUR od 29. rujna 2017. do 17. kolovoza 2018. te na iznos 5.972,52 EUR od 29. rujna 2017. do

23. svibnja 2024. (točka V. izreke),

- da 3. tužitelju VR isplati iznos 20.439,32 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate (točka VI. izreke),

- da 3. tužitelju VR isplati zatezne kamate na iznos 14.599,51 EUR od 29. rujna 2017. do 24. kolovoza 2018. te na iznos 8.759,70 EUR od 29. rujna 2017. do

23. svibnja 2024. (točka VII. izreke),

- da 4. tužitelju CR isplati iznos 13.935,90 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate (točka VIII. izreke),

- da 4. tužitelju CR isplati zatezne kamate na iznos 9.954,21 EUR od 29. rujna 2017. do 24. kolovoza 2018. te na iznos 5.972,52 EUR od 29. rujna 2017. do

23. svibnja 2024. (točka IX. izreke),

- da 5. tužiteljici TR isplati iznos 13.935,90 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate (točka X. izreke),

- da 5. tužiteljici TR isplati zatezne kamate na iznos 9.954,21 EUR od 29. rujna 2017. do 24. kolovoza 2018. te na iznos 5.972,52 EUR od 29. rujna 2017. do 23. svibnja 2024. (točka XI. izreke),

- da 6. tužitelju OR isplati iznos 9.954,21 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate (točka XII. izreke),

- odbijen je zahtjev 6. tužitelja OR za isplatom iznosa 9.954,21 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate (točka XIII. izreke),

- naloženo je tuženiku da 7. tužiteljici BR isplati iznos 9.954,21 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate (točka XIV. izreke),

- odbijen je zahtjev 7. tužiteljice BR za isplatu iznosa 9.954,21 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2017. do isplate (točka XV. izreke),

- naloženo je tuženiku da 6. tužitelju OR isplati zatezne kamate na iznos 6.636,14 EUR od 29. rujna 2017. do 24. kolovoza 2018. te na iznos 3.318,07 EUR od 29. rujna 2017. do 23. svibnja 2024. (točka XVI. izreke),

- naloženo je tuženiku da 7. tužiteljici BR isplati zatezne kamate na iznos 6.636,14 EUR od 29. rujna 2017. do 24. kolovoza 2018. te na iznos 3.318,07 EUR od 29. rujna 2017. do 23. svibnja 2024. (točka XVII. izreke),

- odbijen je zahtjev 1. tužiteljice KR za isplatom iznosa 265,46 EUR sa zateznim kamatama od listopada 2024. do isplate (točka XVIII. izreke) te je

- naloženo tuženiku da 1. tužiteljici KR, 2. tužiteljici SR, 3. tužitelju VR, 4. tužitelju CR, 5. tužiteljici TR, 6. tužitelju OR i 7. tužiteljici BR, naknadi parnični trošak u iznosu 30.576,36 EUR sa zateznim kamatama od 30. listopada 2024. do isplate (točka XIX. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom od 16. travnja 2020.

3. Tužitelji su izjavili žalbu protiv dijela navedene presude kojim je odbijen zahtjev tužitelja OR i BR te ''u tom smislu'' i u odnosu na dio parničnih troškova, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijevaju naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 3.812,50 EUR.

3.1. Tuženik je izjavio žalbu protiv navedene presude i rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 3.232,36 EUR.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i zahtijeva naknadu troška za sastavljanje tog podneska i plaćene pristojbe u ukupnom iznosu od 747,77 EUR.

4.1. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tuženika i zahtijevaju naknadu troškova sastavljanja tog podneska u iznosu od 3.812,50 EUR.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 10. svibnja 2017., u kojoj je poginuo izvanbračni suprug tužiteljice KR i otac ostalih tužitelja, HR.

7. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koje u žalbi ističe tuženik jer je izvedene dokaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio i za svoju ocjenu naveo potrebne razloge. Razlozima kojima ukazuje na navedene bitne povrede, tuženik u stvari osporava činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je dopustio preinaku tužbe, podneskom od 16. travnja 2020. Naime, tužbeni zahtjev u odnosu na neimovinsku štetu tužitelji su povisili nakon promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koju okolnost tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe nisu mogli predvidjeti ili na bilo koji način na nju utjecati, a ista je od utjecaja na njegova legitimna očekivanja u smislu ostvarivanja prava na naknadu štete (tako i Rev- 864/2023-2 od 10. travnja 2024). Stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 191. st. 2. ZPP.

8.1. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je prednik tužitelja HR smrtno stradao u prometnoj nesreći 10. svibnja 2017. koja se dogodila na način da je došlo do čeonog sudara između prednjeg lijevog čeonog dijela osobnog vozila prednika tužitelja Zastava 101, registarske oznake [registarska oznaka] i prednjeg lijevog čeonog dijela osobnog vozila osiguranika tuženika Kia Ceed registarske oznake [registarska oznaka], da je prilikom sraza došlo do usporenja osobnog vozila prednika tužitelja i do rotacije u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, da je osobno vozilo prednika tužitelja u trenutku sudara zadobilo promjenu brzine u visini od oko 47 km/h, a tijelo prednika tužitelja u odnosu na karoseriju vozila moralo poletjeti prema naprijed i u lijevo, da je došlo do elastične deformacije putničke karoserije vozila prednika tužitelja u prednjem lijevom dijelu kabine za najmanje 25 cm prema unutrašnjosti kabine, da su oštećena i deformirana vozačka vrata i srednji lijevi noseći stup putničke kabine, da je vozilo u kojem se nalazio prednik tužitelja, zadobilo najizraženiju deformaciju u području hvatišta desnih vrata tj. na mjestu djelovanja najjače udarne sile, da je sigurnosni pojas u vozilu prednika tužitelja konstruiran na način da sprječava polijetanje tijela kod djelovanja sila na uzdužnu osovinu vozila, ali da ne može spriječiti pomicanje tijela kod djelovanja bočnih, okomitih ili rotacijskih sila,

- da je tijelo vozača u trenutku sudara, prednika tužitelja, primarno odletjelo prema upravljaču i instrument ploči vozila, da bi u drugoj fazi kad je već počinjalo razdvajanje i rotacija došlo do prisilnog kretanja tijela vozača prema lijevim, vozačevim vratima, s time da pri tome tijelo nije moglo biti zaštićeno sigurnosnim pojasom od takvog bočnog kretanja,

- da prednik tužitelja u predmetnom štetnom događaju nije koristio sigurnosni pojas,

- da je vozilo u kojem se nalazio prednik tužitelja u trenutku prometne nesreće bilo staro 34 godine, da nije bio opremljeno zatezačem pojasa, već samo automatskim uvlačenjem trake pojasa radi namatanja, tj. da je bilo opremljeno zastarjelim tipom sigurnosnog pojasa, koje nije imalo pirotehnički zatezač niti ikakav sustav interventnog zatezanja, tj. sustav skraćivanja trake pojasa u sudaru,

- da bi, s obzirom na procijenjeno skraćenje kabine u sudaru za 25 cm, tijelo vozača vrlo vjerojatno došlo u kontakt s upravljačem i u slučaju da je bio vezan, da se sa sigurnošću ne može tvrditi da bi tijelo vozača došlo do upravljača u trenutku sudara da je bilo vezano jer nije poznata pozicija sjedala vozača neposredno prije sudara, a sjedalo je pomično i može se podešavati naprijed natrag,

- da je izvjesno da u dinamici odvijanja predmetnog štetnog događaja, korištenje sigurnosnog pojasa ne bi spriječilo nastanak opisanih i utvrđenih ozljeda prednika tužitelja,

- da bi silina kojom je prednik tužitelja naletio na upravljač bila bi manja da je bio vezan sigurnosnim pojasom, ali da se mora uzeti u obzir i nalijetanje tijela na zategnuti sigurnosti pojas, uz već prethodno navedenu promjenu brzine od 47 km/h, u kojim okolnostima nije moguće isključiti da bi ozljeda jetre i desne strane prsnog koša mogla nastati mehanizmom nalijetanja na zategnuti sigurnosni pojas koji upravo "prelazi" u području jetre i donjeg ruba desne strane prsnog koša (rebrenog luka) preko tijela,

- da bi vjerojatnost preživljenja za vozača bila veća da je bio vezan sigurnosnim pojasom, a nemoguće je znati za koliko, ali vjerojatno za neki vrlo mali postotak koji je moguće i zanemariv,

- da je tužiteljica KR s pok. HR živjela u izvanbračnoj zajednici od 1981. godine pa sve do njegove smrti 10. svibnja 2017. te da je u toj zajednici rođeno četvero djece, ovdje tužitelji SR, VR, CR i TR,

- da je 3. tužitelj VR u trenutku štetnog događaja bio na odgoju i skrbi kod stradalog roditelja,

- da 2. tužiteljica SR 4. tužitelj CR i 5. tužiteljica TR, u vrijeme štetnog događaja više nisu bili na skrbi sada pok. HR,

- da su tužitelji OR i BR djeca pok. HR iz prvog braka, da su sa svojim sada pok. ocem živjeli u [adresa] sve do razvoda svojih roditelja 1983. godine, nakon čega je pok. HR odselio u [adresa], da je nakon toga s njima održavao odnose na način da su tužitelji 2-3 puta godišnje dolazili k njemu po nekoliko dana, sve do 1990-tih godina (srednje škole 7. tužiteljice), a kasnije u [adresa], k njegovoj obitelji, da su se susreti tužitelja OR s ocem prorijedili 2013. do 2014. godine, kada je tužitelj dobio mlađeg sina i to zbog njegove bolesti, a susreti tužiteljice BR kada se udala, u dobi od 18 godina, no da su oboje tužitelja s ocem i dalje održavali telefonske kontakte, a da nisu bili na pogrebu svog oca zbog brige i skrbi o svojoj bolesnoj djeci,

- da je u trenutku smrti prednika tužitelja obitelj imala uređenu grobnicu, od ranije zatvorenu mramornom pločom, u koju je sahranjen i pok. HR, s time da se naknadno na grobnicu dodaju samo vaze s imenima pokojnika koji su u njoj sahranjeni,

- da vrijednost grobnice sa izgrađenim nadgrobnim spomenikom na groblju "[adresa] u [adresa] iznosi 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn,

- da je tuženik 24. kolovoza 2018. tužiteljima isplatio nesporne iznose štete i to:

- 1. tužiteljici KR iznos od 14.599,51 EUR / 110.000,00 kn na ime neimovinske i 663,61 EUR / 5.000,00 kn na ime imovinske štete,

- 2. tužiteljici ŽR 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn,

- 3. tužitelju VR 14.599,51 EUR / 110.000,00 kn,

- 4. tužitelju CR 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn,

- 5. tužiteljici ABC Paleško 9.954,21 EUR / 75.000,00 kn,

- 6. tužitelju OR 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn te

- 7. tužiteljici BR iznos 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn,

- da je tuženik 23. svibnja 2024. tužiteljima isplatio daljnje nesporne iznose neimovinske štete i to:

- 1. tužiteljici KR iznos od 8.759,70 EUR,

- 2. tužiteljici ŽR 5.792,52 EUR,

- 3. tužitelju VR 8.759,70 EUR,

- 4. tužitelju CR 5.792,52 EUR,,

- 5. tužiteljici ABC Paleško 5.792,52 EUR,

- 6. tužitelju OR 3.318,07 EUR te

- 7. tužiteljici BR iznos 3.318,07 EUR.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da ne postoji doprinos sada pok. HR nastanku i visini nastale štete jer iz kombiniranog vještačenja nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da bi posljedice ozljeđivanja prednika tužitelja bile manje u slučaju da je HR bio vezan sigurnosnim pojasom.

10.1. Neosnovano tuženik u žalbi ustraje u tvrdnji da, zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, postoji doprinos prednika tužitelja nastanku štete bar u minimalnom omjeru od 10 do 20% jer da je protupravnim postupanjem uvećao mogućnost njezina nastanka. Ovo stoga što je u ovom slučaju, na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrdio odlučnu činjenicu da u dinamici odvijanja predmetnog štetnog događaja korištenje sigurnosnog pojasa ne bi spriječilo nastanak opisanih i utvrđenih ozljeda prednika tužitelja pa navedena okolnost nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete.

11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), kada je, kao primjerene iznose pravične novčane naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti zbog smrti bliske osobe, dosudio:

- tužiteljima KR i ČR, zbog smrti izvanbračnog druga odnosno oca, iznose od po 43.798,53 EUR (330.000,00 kn), odnosno 20.439,32 EUR nakon umanjenja za već isplaćeni iznos od 23.359,21 EUR, a

- tužiteljima SR, CR i TR, zbog smrti oca, iznose od po 29.862,63 EUR (225.000,00 kn), odnosno 13.935,90 EUR, nakon umanjenja za isplaćene iznose od po 15.926,73 EUR.

11.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, time što je naknada neimovinske štete tužiteljima SR, ČR, CR i TR dosuđena u ''najvišim iznosima predviđenima Orijentacijskim kriterijima'' iako na te okolnosti nisu izvedeni dokazi jer tužitelji nisu pristupili na raspravu radi saslušanja, nije pogrešno primijenjena odredba čl. 1101. ZOO-a. Naime, samo postojanje duševnih boli zbog smrti bliske osobe se pretpostavlja. Budući da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđenje te naknade jer se ista utvrđuje ovisno o svim individualiziranim okolnostima konkretnog slučaja, visina utvrđene naknade mora se kretati samo u okviru tih osnovnih (i općih) smjernica i njene prirode te mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika. Kada je Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete propisana visina pravične naknade, onda takvu naknadu treba smatrati primjerenom, osim ako okolnosti slučaja ne govore nešto drugo. Stoga se, u pravilu, ne dokazuje ni postojanje tog oblika štete, niti njena visina (Rev 551/2012-2). No, kako u odnosu na navedene tužitelje tuženik u postupku nije tvrdio, a posljedično tome ni dokazivao postojanje činjenica koje bi ukazivale na konkretne okolnosti koje bi opravdavale dosuđenje naknade u manjem iznosu od propisanog, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

11.2. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u točki I. al. 2., 3. i 4. izreke ove presude.

12. Međutim, iako se postojanje duševnih boli zbog smrti bliske osobe pretpostavlja, riječ je o oborivoj pretpostavci pa je moguće i dopušteno u svakom konkretnom slučaju dokazivati da intenzitet i trajanje duševnih boli zahtijevaju dosudu većeg ili manjeg iznosa naknade od onog predviđenog Orijentacijskim kriterijima. Stoga neosnovano tužitelji u žalbi navode da odnos djece i oca pri ocjeni pravične naknade po ovoj osnovi ne podliježe ocjeni suda.

12.1. No, unatoč tome, osnovano tužitelji navode da je u konkretnom slučaju, s obzirom na sve utvrđene činjenice, djeci pok. HR iz prvog braka trebao dosuditi jednaku naknadu kao i njegovoj djeci iz drugog braka.

12.2. Naime, prvostupanjski je sud tužiteljima OR i BR zbog smrti oca dosudio iznose od po 19.908,42 EUR (150.000,00 kn) odnosno 9.954,21 EUR nakon umanjenja za ukupno isplaćene iznose od 9.954,21 EUR svakome, pozivom na čl. 1101. st. 1. ZOO.

12.3. U ovom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio da je pokojni HR i nakon što je doselio na [adresa] redovito održavao odnose sa svojom djecom iz prvog braka, OR i BR, da su se susreti tužitelja s ocem prorijedili tek 2013/2014., a susreti tužiteljice kada je imala 18 godina, ali da su sa svojim ocem i nakon toga redovito održavali telefonski kontakt. Dakle, utvrđeno je da iako tužitelji OR (rođen **.**.1980.) i BR (rođena **.**.1975.) od razvoda svojih roditelja (1983. godine) nisu živjeli sa svojim ocem, sada pok. HR, da su se s njim redovito viđali, a nakon što su se njihovi susreti prorijedili (jer su osnovali svoje obitelji), da su i dalje redovito kontaktirali telefonom. Svi saslušani tužitelji naveli su da je pok. HR plaćao uzdržavanje ''onako kako je mogao'', kako to navodi tužiteljica KR odnosno otprilike jednom u dva mjeseca, kako navodi tužiteljica BR.

12.4. Takva činjenična utvrđenja, prema ocjeni ovoga suda, ne daju dovoljnu osnovu za zaključak da navedeni tužitelji sa svojim sada pok. ocem ne bi međusobno bili emotivno povezani, jednako kao i ostala njegova djeca koja se više nisu nalazila kod njega na odgoju i skrbi, ili da bi s njim bili u lošim odnosima ili međusobno otuđeni, koje okolnosti bi opravdavale smanjenje naknade neimovinske štete po toj osnovi. Međutim, kako takve okolnosti u postupku nisu utvrđene, osnovano navedeni tužitelji u žalbi ističu da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano čl. 1101. st. 1. ZOO kada je djeci poginulog HR iz prvog braka, tužiteljima OR i BR, dosudio pravičnu novčanu naknadu u smanjenom iznosu odnosno u iznosu od 19.908,42 EUR (150.000,00 kn) svakom navedenom tužitelju.

12.5. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo je pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti i tužiteljima OR i BR također dosuditi iznose od po 29.862,63 EUR (225.000,00 kn). Nakon umanjenja tog iznosa za isplaćene iznose od po 9.954,21 EUR te za dosuđene iznose od po 9.954,21 EUR svakom od navedenih tužitelja, preostala je obveza tuženika da tužiteljima OR i BR nadoknadi i daljnje iznose od po 9.954,21 EUR te je odlučeno kao u točki II/3. i 5. izreke ove presude.

13. Tužiteljici KR nadalje su dosuđeni:

- uobičajeni pogrebni troškovi i usluge u iznosu od 1.327,23 EUR,

- troškovi karmina u iznosu od 1.327,23 EUR,

- troškovi crnine u iznosu od 132,72 EUR za svakoga od pet tužitelja, osim za tužitelje OR i BR jer oni nisu bili na pogrebu odnosno ukupan iznos od 663,60 EUR te

- trošak cvijeća i vijenaca u iznosu od 464,53 EUR ili ukupno 6.437,04 EUR, sve primjenom čl. 223. ZPP.

13.1. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljima dosudio imovinsku štetu i to uobičajene pogrebne troškove i usluge u iznosu od 1.327,23 EUR, troškove karmina u iznosu od 1.327,23 EUR, koju tuženik određenim žalbenim navodima i ne osporava.

13.2. Primjenom čl. 223. ZPP, prvostupanjski je sud tužiteljici ER dosudio i trošak cvijeća i vijenaca, zatražen u iznosu od 464,53 EUR. Tuženik neosnovano u žalbi ističe da je navedeni trošak viši od uobičajenog troška u sličnim situacijama te predlaže isti umanjiti, ne navodeći pritom određeno u kojem iznosu. Naime, neovisno o tome što navedeni trošak doista nije potkrijepljen računom ili iskazom 1. tužiteljice KR, pravilno je prvostupanjski sud isti utvrdio primjenom čl. 223. ZPP, uzimajući pritom u obzir mjesne običaje, s obzirom na okolnost da su cijene vijenaca i cvijeća opće poznate.

13.3. Također je pravilno primijenio materijalno pravo kada je trošak ''crnine'' utvrdio u iznosu od po 132,72 EUR za svakog tužitelja. Visinu troškova po toj osnovi tuženik također ne osporava određenim žalbenim navodima. Stoga su pravilno tužiteljici KR osobno i za tada mlt. VR, dosuđeni iznosi od po 132,72 EUR (ili ukupno 265,44 EUR).

13.4. Na dosuđene iznose tužiteljima KR, SR, ČR, CR i TR, pravilno je dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, na temelju čl. 1103. ZOO, u vezi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, dalje ZOOP).

13.5. Budući da je u navedenom dijelu materijalno pravo propisano čl. 1093. st. 1. ZOO pravilno primijenjeno, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u točki I. al. 1. izreke ove presude.

14. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je uobičajene troškove ''crnine'' koja pripada SR, CR i TR, koji su u vrijeme štetnog događaja bili punoljetni i sami se uzdržavali, dosudio tužiteljici KR jer tužitelji u postupku nisu naveli činjenice, niti dostavili odgovarajući dokaz iz kojega bi proizlazilo da tužiteljici KR pripada naknada po toj osnovi i za navedene tužitelje.

14.1. Stoga je pobijanu presudu trebalo preinačiti u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice KR u iznosu od 398,16 EUR (preko iznosa od 265,44 EUR do dosuđenog iznosa od 663,60 EUR) i na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, odlučiti kao u točki II/1. izreke ove presude.

15. Tuženik također osnovano osporava početak tijeka zateznih kamata na naknadu neimovinske štete dosuđene tužiteljima OR i BR, iz razloga što njihov odštetni zahtjev, podnesen 29. rujna 2017., nije sadržavao sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti te su dokaz o srodstvu s pok. HR dostavili tek uz tužbu. Budući da i iz sadržaja izvoda iz matične knjige rođenih za navedene tužitelje proizlazi da su te isprave izdane tek 7. prosinca 2017. (list 23 i 26 spisa), onda navedenim tužiteljima i zatezna kamata na dosuđene iznose pripada od podnošenja tužbe, 15. prosinca 2017. pa je materijalno pravo i u tom dijelu pogrešno primijenjeno.

15.1. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odlučiti kao u točki I. al. 4. i 6. izreke, a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, kao u točki II/ 2., 4. 6. i 7. izreke ove drugostupanjske presude.

16. S obzirom na utvrđenu vrijednost grobnice s izgrađenim nadgrobnim spomenikom, prvostupanjski je sud tužiteljici KR dosudio 1/3 te vrijednosti odnosno iznos od 3.318,07 EUR, odnosno 2.654,46 EUR nakon umanjenja za isplaćeni iznos od 663,61 EUR.

16.1. Međutim, u odnosu na naknadu navedenih troškova, osnovano tuženik u žalbi ističe da su izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali ocjenu prvostupanjskoga suda u odnosu na dosuđenu naknadu troškova uređenja grobnice (u iznosu od 2.654,46 EUR). Ovo stoga što iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi da trošak nabave grobnice za 1. tužiteljicu KR nije ni nastao (jer je pok. HR ukopan u postojeću grobnicu), a iz iskaza navedene tužiteljice ne proizlazi ni njezina namjera za izgradnjom neke druge, nove grobnice, kao i da se jedini trošak kojega je imala odnosi na trošak postavljanja vaze s imenom pokojnog supruga.

16.2. Oštećena osoba (srodnik preminulog neposrednog oštećenika) ima pravo samo na naknadu stvarnih troškova ukopa (s time da se visina troškova određuje prema cijeni koju plaćaju građani prosječnih imovinskih prilika u mjestu ukopa). Prema tome, tužiteljica bi na predmetni trošak imala pravo, u smislu čl. 1093. st. 1. ZOO, samo u slučaju da je bila prisiljena kupiti grobnicu, a ne i u slučaju ako je grobnicu imala od ranije. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije raspravio ni utvrdio odlučne činjenice koje se tiču postojanju i visine stvarnih troškova ukopa koje je snosila tužiteljica KR, posebno s obzirom na okolnosti koje je navela u svom iskazu – da je pok. HR sahranjen u postojećoj obiteljskoj grobnici, sagrađenoj 1991. godine, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

16.3. Budući da je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, na temelju čl. 370. ZPP, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu te je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti u odluku o parničnom trošku, sadržanu u točki XIX. izreke prvostupanjske presude (čl. 164. st. 4. ZPP).

18. Tužitelji SR, ZR, CR i TR nemaju pravni interes za podnošenje žalbe protiv točke XIII. i XV. izreke navedene presude, kojom je odbijen zahtjev tužitelja OR i BR za isplatom pravične novčane naknade neimovinske štete pa je, na temelju čl. 380. t. 1. ZPP, njihovu žalbu u tom dijelu trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sukladno s odredbom čl. 367., u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovoga rješenja.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka (točka IV. izreke ovoga rješenja) temelji se na čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

U Velikoj Gorici 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos