Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-324/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirela Hajdarević, odvjetnica u Zagrebu, Bisačka ulica 14, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici Iris Šanjug i Krešimir Ćurković, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., iz Zagreba, Maksimirska 25, radi isplate,, odlučujući o žalbama parničnih stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3332/2021- 40 od 28. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3332/2021-40 od 28. ožujka 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Dijelom se uvažava žalba tužitelja te se preinačava odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke na način da se tuženoj nalaže da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 125,00 eura ( sto dvadeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentan stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. svibnja te godine sve u roku 15 dana dok se u preostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 22,50 eura (dvadest dva eura i pedeset centi) u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF tužitelju isplati iznos od 3.548,44 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.490,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda proturječi sama sebi te se ne može ispitati.

Tužena je tijekom prvostupanjskog postupka predlagala dokaze u vidu saslušanja svjedoka na okolnost da je tužitelj pregovarao o spornim odredbama ugovora o kreditu jer smatra neosnovanim njegove navode kako nije bio informiran o svim značajkama ugovora.

2.2. Prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika na navedene okolnosti mada je tužena ukazala na presudu VSRH, poslovni broj: Rev-895/2003. u kojoj se između ostalog navodi kako potpis solemniziranog ugovora predstavlja odraz prave volje stranaka.

Stoga postoji neoboriva pretpostavka da je i tužitelj bio upoznat sa odredbama ugovora.

2.3. U pogledu provedenog vještačenja tužena navodi kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio njezine prigovore na provedeno vještačenje bez jasnih i dostatnih razloga odnosno smatra da izrada nalaza i mišljenja po prijedlogu tužitelja odnosno po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi i tečaju a ne po promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na kunske kredite stvara neravnotežu na štetu tužene jer tužitelj ostvaruje dvostruku korist.

Nadalje navodi kako je u odnosu na izrađeni nalaz i mišljenje prvostupanjski sud trebao uvažiti prigovore tužene za razdoblje otplate kredita kada su anuiteti bili manji imajući u vidu tečaj CHF u odnosu na kunu od početnog tečaja u vrijeme sklapanja ugovora.

2.4. Odbijanjem dokaznih prijedloga tužene u pogledu predloženih svjedoka i provedenog vještačenja onemogućeno joj je raspravljanje pred sudom.

2.5. Tužena također osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu neosnovanosti istaknutog prigovora zastare kao i dosuđene kamate na navodno preplaćene iznose kredita.

2.6. Slijedom gore navedenog osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući između ostalog da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda od 2,00 eura imajući u vidu vrijeme poduzimanja procesnih radnji.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode te predlaže odbijanje iste kao neosnovane uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Tužitelj je također uložio pravodobnu žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki II. izreke presude iz svih žalbenih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje iste i preinaku sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.

U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 151. i članka 155. ZPP-a iz razloga što mu nije priznat trošak sastava dopisa tuženoj prije podnošenja tužbe a niti trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude.

5. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

6. Žalba tužene nije osnovana dok je žalba tužitelja dijelom osnovana.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud u pogledu glavnog zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima.

Prvostupanjski sud je dijelom pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a u pogledu troškova pristupa ročištu za objavu i uručenje presude.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

9. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 13. travnja 2007., broj: 196-137/2007 prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 20.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 84 mjeseca.

Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjao tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 3.548,44 eura.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a odnosno utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF prethodno u obrazloženju utvrđuje ništetnost ugoovrne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene uplate anuiteta pa do isplate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare.

Također smatra neosnovanim zahtjev tužene da se od iznosa preplate oduzme tzv. negativna razlika u pogledu razdoblja otplate kredita kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži nego u vrijeme sklapanja ugovora.

11. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11.1. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da je navedena ugovorna odredba ništetna imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.

11.2. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.3. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11.4. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

Pri tome se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U- III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).

11.5. Ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.

11.6. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka LU zaposlenice tužene te PU (supruga tužitelja) i pravilnom ocjenom njihovih iskaza utvrdio da tužitelj nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno tečaja CHF radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.

Pri tome je prvostupanjski sud s pravom odbio dokazni prijedlog tužene za saslušanjem javnog bilježnika.

Naime saslušanjem javnog bilježnika se ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer isti prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao tužitelju objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike naglih promjena tečaja CHF koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu a niti je javni bilježnik imao takve zakonske ovlasti (o tome Ustavni sud RH, U-III/4613/2021. točka 23. obrazloženja).

11.7. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 23. travnja 2021. i pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su- IV-33/2022-2).

11.8. U pogledu žalbenih navoda vezanih za provedeno vještačenje prvostupanjski sud je vještaku dao pravilan podatak u pogledu načina izračuna preplate kredita te je s pravom odbio dokazni prijedlog tužene da se eventualna preplata obračunava imajući u vidu kamatne stope koje su vrijedile za kunske kredite. Ovaj sud napominje da prema pravnom stajalištu koje proizlazi iz prakse Suda Europske Unije članak 6. stavak 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala te da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.). Obzirom na gore navedeno sama činjenica da je vještačenjem utvrđena preplata kredita imajući u vidu tečaj CHF u vrijeme sklapanja ugovora ne znači ujedno da je tužena stavljena u nepovoljan položaj već se radi o saniranju negativnih učinaka takve odredbe.

Dakle odbijanjem dokaznog prijedloga tužene u pogledu provedenog vještačenja prvostupanjski sud nije onemogućio tuženu u raspravljanju pred sudom.

12. Nadalje po ocijeni ovoga suda neosnovani su žalbeni navodi i u pogledu tvrdnje tužene da je sud prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva trebao imati u vidu i tzv. negativnu razliku odnosno vremenski period u trajanja kredita u kojem je tečaj CHF bio niži.

Suprotno žalbenim navodima time nije došlo do narušavanja pravične ravnoteže ugovornih strana na štetu tužene obzirom da se radi o financijskoj instituciji kojoj su sve okolnosti u vezi mogućnost naglih fluktoacija tečaja i promjene kamatne stope morale biti poznate tako da eventualni gubitak zarade u tome periodu predstavlja poslovni rizik.

S druge pak strane plaćanjem manjih anuiteta tužitelj nije ostvario nikakvu korist kako to proizlazi iz žalbenih navoda pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tužena i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tome postupku je upravo njima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditima vezanim uz CHF. Prema odredbi članka 6. ZOO-a zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Točno je da prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila no u konkretnom slučaju tužitelj nije ništa primio od tužene plaćanjem manjeg anuiteta. Pri tome treba imati u vidu činjenicu da je tužena u ugovornom odnosu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja te po ocijeni ovoga suda ne može potraživati razliku manje plaćenih anuiteta jer na taj način zloupotrebljava svoja prava u smislu već navedene odredbe članka 6. ZOO-a što je u suprotnosti sa pozitivnom propisima o zaštiti potrošača i svrhom pružene zaštite potrošačima u kolektivnom sporu.

12.1. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.

12.2. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obračunao vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura za sve procesne radnje u postupku.

Prema tbr 52. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.

Odvjetnička nagrada dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Glavna rasprava je u ovome predmetu zaključena 15. veljače 2024. kada je vrijednost boda iznosila 2,00 eura.

12.3. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu.

12.4. Dijelom je osnovana žalba tužitelja u pogledu troškova postupka. Naime po ocijeni ovoga suda a kako to pravilno navodi tužitelj u žalbi pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude je izravno povezano s pravom na pristup sudu radi saznanja o razlozima presude u vidu usmenog obrazloženja kao i zbog njezine dostave koja se izvršava upravo na ročištu za objavu.

Dakle prvostupanjski sud je navedeni trošak trebao cijeniti sukladno odredbi članka 155. stavak 2. ZPP-a odnosno tužitelju priznati ovaj trošak po tbr 9.5. OT. 12.5. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a dijelom uvažio žalbu tužitelja i preinačio odluku o troškovima postupka te su tužitelju pored dosuđenih troškova dosuđen i daljnji trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 eura.

U preostalom dijelu žalba tužitelja je neosnovana.

Naime tužitelj potražuje trošak sastava podneska upućenog tuženoj prije pokretanja postupka međutim navedeni podnesak nije priložen u spisu.

12.6. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista neosnovana u cijelosti a tužitelju je dosuđen trošak sastava žalbe sukladno tbr 10.4. OT razmjerno uspjehu po žalbi (18%) odnosno 22,50 eura.

Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije nužan u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Vukovar, 12. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin