Poslovni broj: Usž-1553/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Pit Bull d.o.o., Split, Gundulićeva 26a, OIB: 97543165195, kojeg zastupa opunomoćenik Nikole Hraste, odvjetnik u Hvaru, Ive Miličića 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite, Službe inspekcijskih poslova Split, radi pružanja usluga privatne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-448/2024-6 od 3. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-448/2024-6 od 3. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite, Službe inspekcijskih poslova Split, klasa: UP/I-217-02/24-13/5, urbroj: 511-01-368-24-1 od 2. veljače 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju da napusti nekretninu štićenja, č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi ulica Jelsa 246 koju štiti privatnom zaštitom- tjelesnom zaštitom, a rok za provedbu mjere je odmah po zaprimanju rješenja.

3. Protiv osporene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da valjane javne isprave u obliku zemljišnoknjižnog vlasničkog lista te rješenja nadležnog Odjela za katastar nekretnina ne predstavljaju pravnu osnovu za zaključenje ugovora o pružanju privatne zaštite nekretnine obzirom da iz njih proizlazi pravo vlasništva i posjeda naručitelja zaštite. Ističe da se u trenutku sklapanja ugovora na predmetu zaštite nije nalazio nitko treći u posjedu te nekretnine jer je ista bila zapuštena i u lošem stanju zbog nakupljenog smeća i drugog komunalnog otpada. Navodi kako nije samovlasno ušao u posjed predmeta zaštite nego je uveden od naručitelja zaštite. Smatra da naručitelj zaštite ima valjani pravni naslov za zaključenje ugovora o pružanju privatne zaštite. Ističe da iz rezultata postupka i javnih isprava proizlazi pravo vlasništva i pravo posjeda naručitelja zaštite. Predlaže da Sud usvoji žalbu tužitelja i poništi prvostupanjsku presudu. Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. Tuženik u odgovor na žalbu navodi da osporenim rješenjem tuženika nisu povrijeđena pravila postupka koja bi utjecala na rješavanje predmetne upravne stvari niti je pogrešno primijenjen pravni propis. Ističe razloge iz kojih smatra da navodi tužitelja u žalbi nisu osnovani. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika kojim je tužitelju naloženo da napusti nekretninu štićenja, č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer nije ispunjen zakonski uvjet za sklapanje ugovora o pružanju usluga privatne zaštite propisan odredbom članka 6. stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 16/20. i 114/22).

8. Odredba članka 6. stavak 3. Zakona o privatnoj zaštiti propisuje da pravne osobe i obrtnici obavljaju djelatnost privatne zaštite na temelju pisanog ugovora sklopljenog s fizičkim i pravnim osobama koje pružaju zaštitu. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslove privatne zaštite može javno nuditi i ugovarati samo ona pravna osoba i obrtnik koji imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite. Stavkom 3. propisano je da se ugovor iz stavka 1. ovog članka o pružanju zaštite nekretnine ili pokretne stvari može sklopiti samo s osobom koja predmet ugovora posjeduje na temelju valjane pravne osnove.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je inspekcijskim nadzorom nad provedbom poslova privatne zaštite dana 1. veljače 2024. utvrđeno da je tužitelj kao pružatelj privatne zaštite dana 24. siječnja 2024. sklopio ugovor o pružanju privatne zaštite sa Tvornicom čarapa „Ključ“ d.d. Sarajevo kao naručiteljem zaštite, kojim se tužitelj obvezuje da će obavljati zaštitarsku službu na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] počevši od 25. siječnja 2024. Izvršenim uvidom u dostavljenu dokumentaciju od strane

Policijske postaje Hvar utvrđeno je da su predstavnici tvrtke Tvornica čarapa „Ključ“ stupili u posjed predmetne nekretnine dana 26. siječnja 2024. iz čega proizlazi da na dan sklapanja ugovora o privatnoj zaštiti Tvornica čarapa „Ključ“ nije imala faktični posjed predmetne nekretnine, zbog čega je tuženik primjenom naprijed navedenih odredbi materijalnog prava donio osporeno rješenje kojim tužitelju nalaže da napusti predmet štićenja jer nije bilo pravne osnove za sklapanje ugovora o privatnoj zaštiti.

10. Na drukčije rješenje ove stvari ne utječe ni navod tužitelja kojeg je isticao u tužbi, da je Tvornica čarapa „Ključ“ vlasnik ½ dijela nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osnovano prvostupanjski sud navodi da činjenica što je Tvornica čarapa „Ključ“ u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik ½ predmetne nekretnine nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja jer na dan sklapanja ugovora 24. siječnja 2024., ista nije bila u posjedu tog prostora već je u posjed ušla tek 26. siječnja 2024, što tužitelj niti ne osporava. Obzirom da citirana odredba Zakona izričito propisuje da se ugovor o pružanju zaštite može sklopiti sa osobom koja predmet zaštite posjeduje na temelju valjane pravne isprave, to je u situaciji kada pravna osoba nema posjed predmeta zaštite, pravilno tužitelju osporenim rješenjem naloženo da napusti nekretninu štićenja.

11. Nadalje, prigovori tužitelja da je naručitelj zaštite upisan u posjedovnici nekretnine u kojoj se provodi zašita te stoga ima valjanu pravnu osnovu posjeda nisu osnovani. Naime, čin upisa naručitelja privatne zaštite u katastarskom operatu ne znači, niti dokazuje činjenicu da je on u faktičnom posjedu predmetne nekretnine.

12. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

13. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Zrilić Ježek