Poslovni broj: Usž-889/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Željke Zrilić Ježek i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 1868316487, radi utvrđivanja poreza na dohodak od imovine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-982/2024-6 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-982/2024-6 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Rijeci, u točki I., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/22- 01/221, urbroj: 513-04-24-2 od 8. svibnja 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, klasa: UP/I-410-23/2022-013/00052, urbroj: 513-007-08-01-2022-0002 od 11. travnja 2022. Točkom II. izreke ove presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 8. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka od 11. travnja 2022. kojim je tužiteljici utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2021. u iznosu od 167.972,08 kn te poreza na dohodak od otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 38.633,58 kn.
3. Tužiteljica osporava naznačenu presudu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga te smatra da tumačenje prvostupanjskog suda izraženo u obrazloženju pobijane presude nije u skladu niti s odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16. do 42/20. – dalje u tekstu: OPZ) niti s odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16. do 138/20. – dalje u tekstu: Zakon). Ističe kako prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje sadržaj procjembenog elaborata od 8. prosinca 2021., iako je tužiteljica uz podnesenu upravnu tužbu dostavila isti, a iz kojeg je razvidno kolika je utvrđena građevinska vrijednost predmetne nekretnine. Smatra da je u cijelosti dokazala koliki su bili troškovi ulaganja u nekretninu obzirom iz dostavljenog procjembenog elaborata nedvojbeno proizlazi kolika je građevinska vrijednost predmetne nekretnine, odnosno koliki su troškovi građenja te nije bilo potrebno uzimati u obzir etalonsku cijenu građenja istovrsnih nekretnina, tim više što je procjembeni elaborat izrađen od ovlaštenog stalnog sudskog vještaka građevinske struke i u skladu s mjerodavnim Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina kojim je uređena materija procjene vrijednosti nekretnina. Stoga zaključuje da isti predstavlja vjerodostojnu ispravu koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj. Ističe kako prvostupanjski sud niti na jednom mjestu ne navodi kriterije prema kojima se predmetni procjembeni elaborat ne smatra vjerodostojnom ispravom. Na opisani način prvostupanjski sud je potvrdio nezakonite odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela, a koja su postupila u suprotnosti s odredbom članka 6. stavka 2. OPZ-a te je time povrijedio osnovno načelo u upravnom sporu – načelo zakonitosti iz članka 5. Zakona o upravnim sporovima. Dodatno, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije uzeo u obzir niti navode tužiteljice iz upravne tužbe kako utvrđena etalonska cijena građenja za predmetnu nekretninu nije određena sukladno standardnoj kalkulaciji – biltenu radova u visokogradnji u izdanju IGH iz 12/2020 godine, a koji bilten je izrađen u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja prema kojoj se cijena građenja kreće preko 8.000,00 kn po m[2] . Povrh navedenog, tužiteljica ističe kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije uzeo u obzir niti navode tužiteljice kako vještak u svojem nalazu nije uzeo u obzir izvedene radove u okućnici (radove iskopa, izgradnje ogradnih, potpornih, obložnih armirano betonskih zidova), kao niti radove uređenja okućnice, planiranja (izravnavanja), postavljanja tlakavaca, radove oborinskih voda s platoa (okućnice) oko zgrade te konačno radove povezane s osvjetljenjem okućnice, horizontalne signalizacije kao i popratne troškove projektiranja, geodetskih usluga, savjetovanja i nadzora nad predmetnim radovima. Kako su povrede Zakona o upravnim sporovima nedvojbeno bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, to se u konkretnom slučaju radi o bitnoj povredi odredaba tog Zakona iz članka 126. stavka 2. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže usvojiti žalbu, poništiti u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Prije svega valja reći da je prvostupanjski sud tijekom upravnog spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a zbog čega nije osnovan žalbeni navodi bitne povrede pravila sudskog postupka.
7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2020. stekla vlasništvo 1/3 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine označene kao šuma, površine 1004 m[2] , k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] [adresa] za iznos od 71.000,00 kn. Na predmetnoj nekretnini je izgrađena stambena zgrada investitora VN, GN i PN, sa šest stambenih jedinica i šest pomoćnih prostora – spremišta te predprostora i stubišta. Temeljem Ugovora o kupoprodaji od 21. lipnja 2021. tužiteljica je prodala stan broj 1, ukupne površine 95,53 m[2] , spremište površine 3,25 m i parkirna mjesta, okućnica površine 100 m[2] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 898.571,40 kn.
8. Kako je nekretnina otuđena unutar roka od dvije godine od kupnje, stečeni su uvjeti za utvrđivanje poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava sukladno članku 58. Zakona kojim je u stavku 1. propisano kako se dohotkom smatra dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnine i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavnoj vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
9. Dakle, dohodak od imovine i imovinskih prava definira se kao razlika između primitaka koje je porezni obveznik ostvario od imovine i imovinskih prava i izdataka koje je taj isti porezni obveznik imao u poreznom razdoblju vezano za ostvarene primitke. U konkretnom slučaju riječ je o oporezivanju dohotka ostvarenog otuđenjem nekretnine i tada se izdaci priznaju u visini stvarno nastalih troškova, visinu kojih porezni obveznik dokazuje predočavanjem urednih i vjerodostojnih isprava.
10. Po pozivu poreznog tijela u prvostupanjskom upravnom postupku da dostavi vjerodostojnu dokumentaciju vezanu za stjecanje i otuđenje predmetne nekretnine, tužiteljica dostavlja procjembeni elaborat građevinske vrijednosti nekretnine od 8. prosinca 2021. Osporavanim poreznim rješenjima kao niti prvostupanjskom upravnom presudom predmetni elaborat nije priznat kao vjerodostojni dokument utvrđivanja i priznavanja troškova gradnje, već je kao trošak gradnje utvrđena etalonska cijena građenja kao najobjektivniji element utvrđivanja stvarnih troškova gradnje. Etalonska cijena građenja utvrđena je u iznosu od 6.000,00 kn po m[2] korisne površine stana, temeljem važećeg Podatka o etalonskoj cijeni građenja objavljenog u "Narodnim novinama" broj: 59/20., prema kojem vrijednost etalonske cijene građenja sadrži sve troškove izvedbe građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstrukcijski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda, oprema ili postrojenja) u vezi s građenjem stanova, odnosno stambenih zgrada uključivo porez na dodanu vrijednost, izuzev troškova koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke građevine na infrastrukturu. U svezi izvršenih ulaganja pravilno prvostupanjski sud navodi da se vjerodostojnom dokumentacijom smatraju računi o izvršenim radovima, ugovori o izvođenju radova i ostala vjerodostojna dokumentacija iz kojih bi se nesporno mogla utvrditi vrijednost radova, a što tužiteljica nije predočila poreznom tijelu niti u tijeku prvostupanjskog upravnog spora.
11. Sukladno odredbi članka 88. OPZ-a na tužiteljici je teret dokaza o izvršenim ulaganjima te su ista porezno priznata jedino ukoliko se temelje na odgovarajućim pisanim dokazima u vidu vjerodostojne dokumentacije. Stoga, prvostupanjski sud pravilno navodi kako tužiteljica niti tijekom upravnog postupka, a niti tijekom upravnog spora nije priložila bilo kakvu vjerodostojnu dokumentaciju o učinjenim ulaganjima, a da bi se ista mogla priznati kao izdaci odnosno troškovi gradnje, pa sud nije mogao ocijeniti osnovanim prigovore tužiteljice o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.
12. Također, nije osnovan prigovor tužiteljice kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije uzeo u obzir niti navode tužiteljice da vještak u svom nalazu nije uzeo u obzir izvedene radove u okućnici. Međutim, tužiteljica nije učinila vjerojatnim bilo kakve parametre po kojima bi se ti radovi kako u pogledu iznosa, tako i u pogledu vrijednosti pojedinih stavki mogli priznati kao porezni izdatak.
13. Dajući jasne i dostatne razloge za svoju odluku sud nije počinio bitnu povredu upravnog spora na način da stranci ne bi bila dana mogućnost da sudjeluje u tom upravnom sporu niti da činjenično stanje ne bi bilo pravilno i potpuno utvrđeno, a na koje prigovore ukazuje tužiteljica.
14. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 49. stavak 3. ZUS-a) kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora, a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a, pri čemu je naveo dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 12. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
