Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2771/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika OPĆINA MARIJANCI, Marijanci, Kralja Zvonimira 2, OIB: 10282419721, kojeg zastupa punomoćnik Goran Mrkić, odvjetnik u Valpovu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-22/2023-11 od 18. svibnja 2023., dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-22/2023-11 od 18. svibnja 2023. u točki I., točki

II. i točki III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 87,93 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 77,98 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka, broj Ovrv-5337/2022 od 7. lipnja 2022., kojim je naloženo tuženiku Općini Marijanci isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. iznos od 204,87 kn, sa zateznim kamatama koje teku :

- na iznos od 19,66 kn od 23. ožujka 2021.,

- na iznos od 3,74 kn od 21. travnja 2021.,

- na iznos od 24,18 kn od 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 19,66 kn od 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 19,66 kn od 24. lipnja 2021.

- na iznos od 19,66 kn od 22. srpnja 2021.,

- na iznos od 19,66 kn od 22. kolovoza 2021.,

- na iznos od 19,66 kn od 22. rujna 2021.,

- na iznos od 0,01 kn od 26. listopada 2021.,

- na iznos od 19,66 kn od 28. listopada 2021.,

- na iznos od 19,66 kn od 23. studenog 2021.,

- na iznos od 19,66 kn od 22. prosinca 2021.,

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i iznos od 281,25 kn na ime troška ovršnog postupka sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2022., pa do isplate, sve u roku 8 dana, a tužbeni zahtjev se odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 112,81 eur/849,97 kn, u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pritom posebno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je prvostupanjska presuda nejasna i proturječna. Naime, tužitelj ističe kako je tuženik platio glavnicu i kamate nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a radi čega nije jasno zašto prvostupanjski sud smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu preostalih nastalih ovršnih troškova, odnosno da mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tužitelj smatra da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu. Naime, tužitelj ne spori da je tuženik platio glavnicu i zatezne kamate nakon podnošenja prijedloga za ovrhu te dio ovršnog troška nakon donošenja rješenja o ovrsi, a nakon čega je tužitelj za plaćeni dio djelomično povukao tužbeni zahtjev. Kako se tuženik protivio tužiteljevom djelomičnom povlačenju tužbe, sud je o zahtjevu tužitelja morao meritorno odlučiti. Tužitelj naglašava da parnicu nije izgubio, već je djelomično povukao svoj tužbeni zahtjev jer je tuženik istome djelomično udovoljio. Stoga je prvostupanjski sud trebao obvezati tuženika da nadoknadi tužitelju prouzročene troškove, i to primjenom odredbe članka 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da odbije tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova te da usvoji tužiteljev zahtjev za naknadom preostalih ovršnih troškova te parničnog troška u cijelosti. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 87,93 EUR.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. Ističe kako je podmirio glavnicu potraživanja i pripadajuće zakonske zatezne kamate prije nego je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, slijedom čega nije osnovan zahtjev tužitelja da mu se namire i troškovi ovršnog i parničnog postupka, budući da je vođenje tog postupka bilo nepotrebno. Naime, u vrijeme kada je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i isto dostavio tuženiku, tražbina tužitelja iz navedene vjerodostojne isprave bila je plaćena, a radi čega je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, sve kako ne bi došlo do dvostrukog namirenja te tražbine. Smatra da je tužitelj pogrešno postupio kada je priznao da je tuženik podmirio tražbinu tek u fazi vođenja ovoga parničnog postupka, tj. nakon nekoliko mjeseci od dana kada je tražbina namirena, a radi čega je protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenoga zahtjeva također bilo opravdano i nužno. Tuženik ističe kako vjerodostojna isprava, tj. računi za pružene usluge tužitelja, sadrže neistinite podatke jer glase na ime AJ, koji je umro dvije godine prije izdanih računa. Ističe kako je on (tuženik) naslijedio nekretninu u vlasništvu pok. AJ kao ošasnu imovinu, a na predmetnoj nekretnini je tužitelj pružao usluge isporuke električne energije. S obzirom da je tuženik naslijedio nekretninu kao ošasnu imovinu, ističe odredbu članka 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju, kojom je propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Dakle, tužitelj je mogao tražiti ovrhu radi namirenja predmetne tražbine isključivo na predmetnoj nekretnini, a ne i na drugoj imovini tuženika. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže da se tužiteljeva žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 77,98 EUR.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 27,19 EUR (204,87 kuna) na ime nepodmirenih računa za obavljenu uslugu isporučene električne energije u razdoblju od veljače do studenog 2021. godine na adresi [adresa].

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/2017, 131/2020 dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/19, 80/2022 dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno čl. 460. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

11. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik, dana 23. svibnja 2022., podmirio iznos od 28,78 EUR (216,87 kn), a koji iznos predstavlja glavnicu potraživanja, zajedno sa zateznim kamatama. Nadalje, tuženik je, dana 30. studenog 2022., podmirio i dio troška ovršnog postupka u iznosu od 23,71 EUR (178,68 kn).

11.1. Predmetni postupak je pokrenut dana 9. svibnja 2022., podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Dakle, tuženik je podmirio glavnicu nakon pokretanja predmetnog postupka.

11.2. Tužitelj je, podneskom od 17. siječnja 2023. (list 43-44 spisa), obavijestio sud da, s obzirom na plaćanja koja je izvršio tuženik, povlači tužbu u odnosu na glavnicu u cijelosti, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te za dio nastalog ovršnog troška u iznosu od 23,71 EUR (178,68 kn). Međutim, tužitelj je ostao kod potraživanja preostalog ovršnog troška u iznosu od 13,61 EUR (102,57 kn), kao i kod potraživanja parničnog troška, tj. predložio je da sud obveže tuženika da tužitelju nadoknadi troškove postupka.

11.3. Tuženik se, podneskom od 14. veljače 2023. (list 78 spisa), izričito protivio tužiteljevom povlačenju tužbe.

12. S obzirom na to da se tuženik protivio povlačenju tužbe, prvostupanjski sud je morao donijeti meritornu odluku u kojoj odlučuje o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

13. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je ukinuo platni nalog u odnosu na glavnicu potraživanja u iznosu 27,19 EUR (204,87 kuna), zajedno sa zateznom kamatom, te odbio tužbeni zahtjev, budući da je tuženik podmirio potraživanje u cijelosti. Naime, tuženik je podmirio glavno potraživanje i zateznu kamatu u cijelosti, slijedom čega je platni nalog valjalo ukinuti u tom dijelu.

14. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je i ukinuo platni nalog u odnosu na troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,33 EUR (281,25 kn), budući da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (Zaključak br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017). Dakle, o ovršnom trošku se treba odlučiti kao o parničnom trošku.

15. Kako je tuženik podmirio glavno potraživanje u cijelosti, u prvostupanjskom postupku je trebalo odlučiti koja parnična stranka je dužna nadoknaditi suprotnoj stranki troškove parničnog postupka. Pritom se ponovno napominje da troškovi ovršnog postupka se razmatraju kao troškovi parničnog postupka.

16. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude) te naložio tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 112,81 EUR/849,97 kn (točka III. izreke prvostupanjske presude).

17. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl 158. st. 2. ZPP-a te naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka. Navedenom odredbom propisano je da ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

18. U predmetnom postupku tuženik je udovoljio zahtjevu tužitelja, i to nakon pokretanja postupka, međutim, tužitelj nije povukao tužbu niti se odrekao tužbenog zahtjeva, a radi čega se ne može primijeniti odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a. Dakle, tužitelj je trebao ili povući svoj tužbeni zahtjev ili odreći se od tužbenog zahtjeva i u tom slučaju bi zbog činjenice da je tražbina plaćena tijekom trajanja ovog postupka imao pravo na parnični trošak temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a

19. Naime, tužitelj je pokušao povući tužbu, ali tuženik na to izričito pristao. S obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje prije nego što je tužitelj pokušao povući tužbu, pristanak tuženika je potreban da bi se tužba smatrala povučenom, sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a. Valja istaknuti da je uskraćivanje pristanka tuženika na povlačenje tužbe njegovo procesno ovlaštenje sukladno ZPP-u. Radi navedenoga, takva radnja se ne može okarakterizirati kao krivnja tuženika u prouzročenju troškova parničnog postupka.

20. Kako tuženik nije pristao na povlačenje tužbe, tužitelju je još uvijek ostala procesna dispozicija odricanja od tužbenog zahtjeva za koju nije potreban pristanak tuženika. Međutim, tužitelj nije tako postupio i doveo se u situaciju da je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen i tada se za dosuđivanje parničnog troška primjenjuje odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a, tj. trošak postupka sud dosuđuje s obzirom na uspjeh stranaka u parnici, a kako je to pravilno i zaključio prvostupanjski sud. Dakle, prema ocjeni ovog suda, tužitelj je izgubio parnicu i dužan je nadoknaditi parnični trošak tuženiku, a njegov zahtjev za naknadu parničnog troška je valjalo odbiti.

21. Budući da je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, prvostupanjski sud je pravilno ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP. Nadalje, s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

23. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke drugostupanjske presude. Nadalje, zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević