Poslovni broj: Usž-922/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UR iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Branimira 5, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Zagreb, Dubrava 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg S. Radića 1, radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-750/2023- 6 od 23. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-750/2023-6 od 23. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje privremenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-943-04/20-04/73, URBROJ: 251-04-01/28-22-48 od 17. svibnja 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točke I. i II.). Rješenjem, istog suda, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

1.1. Osporavanim privremenim rješenjem tuženika od 17. svibnja 2022. utvrđen je interes Republike Hrvatske za građenje, rekonstrukciju i održavanje nerazvrstane ceste temeljem članka 105. stavak 1. Zakona o cestama te je prihvaćen prijedlog Grada Zagreba da se u njegovu korist i za račun radi izgradnje produžene [adresa] u [adresa] (od Zagrebačke ceste do Brestovačke ulice) s komunalnom infrastrukturom i izgradnju novog mosta preko potoka Čučerska Reka, potpuno izvlaste zk.č. 1091/8, livada Poprečne površine 589 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk.č. [katastarska čestica], oranica [adresa] površine 152 m2 [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje vlasništvo i korisništvo tužitelja. U točkom III. izreke utvrđeno je da je Grad Zagreb isplatio tužitelju naknadu za nekretnine iz točke II. privremenog rješenja u iznosu od 525.219,41 kn na račun u njegovu vlasništvu, a točkom VI. je utvrđeno da će se rješenje ukinuti i donijeti rješenje o izvlaštenju nakon izvođenja dokaza radi utvrđivanja činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje konačnog iznosa naknade.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom pobija njezinu zakonitost u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom iznosi da je prvostupanjski sud pristupio rješavanju konkretnog slučaja pretjerano formalistički, jer nije uzeo u obzir temeljna ljudska prava koja obuhvaćaju mirno uživanja prava vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te člancima 3. i 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava ističući da je zakonom moguće oduzeti vlasništvo, ali samo pod uvjetom da je ono u interesu Republike Hrvatske i uz isplatu naknade u tržišnoj vrijednosti oduzetog. Smatra da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio utvrđenja iz privremenog rješenja tuženika i izrazio shvaćanje protivno zauzetim stavovima Europskog suda za ljudska prava prema kojima ravnoteža između općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite prava na mirno uživanje vlasništva je općenito postignuta kada je naknada isplaćena osobi čija je imovina oduzeta u razumnom odnosu s njezinom tržišnom vrijednošću utvrđenom u trenutku izvlaštenja. Upućuje da mu je u konkretnom slučaju isplaćena višestruko niža naknada od stvarne tržišne vrijednosti predmetne nekretnine koja je već izvlaštena.

2.1. Iznosi prigovore koji se odnose na rješenje suda kojim je odbijen njegov prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. Nejasnim smatra zaključak suda da se učinci koje je rješenje proizvelo mogu poništiti, odnosno da se izvršenjem predmetnog rješenja tužitelju ne bi nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da učinci predstavljaju radove izgradnje ceste na nekretnini tužitelja.

2.2. Ističe povredu prava na pošteno suđenje zbog dugotrajnosti postupka, odnosno da je u periodu od 15 godina onemogućen u vršenju prava vlasništva nad predmetnom nekretninom obzirom da s njom ne može raspolagati. Iznoseći tijek postupka izvlaštenja i stav Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske iznesen u tom postupku, zaključuje da iznos naknade od 525.219,41 kuna određen procjembenim ne odgovora stvarnoj tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine niti se može smatrati pravičnom naknadom pa tuženik nije imao osnove na temelju nepravilno utvrđene naknade donijeti privremeno rješenje. Navodi povredu načela nepristranosti prvostupanjskog suda, jer nije dao adekvatno obrazloženje u svojoj presudi što je protivno članku 19. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti. Stoga zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje u smislu prava na obrazloženu odluku. Iznosi da je tuženik ostalim vlasnicima nekretnina koje graniče s predmetnom nekretninom isplatio tržišnu vrijednost nekretnina u rasponu od 1.177,18- 1.825,82 kn/m[2] pa sve do 4.644,41 kn/m , a slijedom čega smatra da mu pripada barem prosječna vrijednost nekretnine u iznosu od 1.800,00 kn/m[2] . Mišljenja je da različite odluke u sličnim predmetnima donesenim od istog suda, odnosno istog upravnog tijela mogu pod određenim pretpostavkama dovesti do povrede načela pravne sigurnosti, a time i do povrede prava na pravično suđenje. Uzimajući u obzir obrazloženje prvostupanjske presude, smatra da mu nisu osigurana izrijekom priznata i implicirana prava na sadržana u članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Poziva se na europsku pravnu stečevinu iznoseći brojne presude koje su prema mišljenju tužitelja primjenjive na konkretan slučaj. Smatra da bez proporcionalne naknade za oduzimanje temeljnog prava opstoji povreda tog prava, a samim time mogućnost da država snosi financijske posljedice iz tog razloga. Obzirom na navedenu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u istovrsnim predmetima, mišljenja je da je imao legitimna očekivanja da će mu prvostupanjski sud pružiti pravnu zaštitu prilikom ostvarivanja prava na mirno uživanje vlasništva, a što je izostalo. Upućujući na načelo jednakosti oružja, navodi da prvostupanjski sud nije ispitao njegove tvrdnje i dokaze niti je otklonio njegove prigovore koji se odnose na mirno uživanje vlasništva te je cijeli postupak proveden pretjerano formalistički bez mogućnosti raspravljanja o relevantnim činjenicama. Pozivom na članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osporava i odluku o trošku smatrajući da je, slijedom prethodno iznesenih razloga, sud trebao usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tuženika nadoknaditi cjelokupni trošak upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora kao i sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da osporavanim privremenim rješenjem nije odlučeno o visini naknade za nekretnine za koje je podnesen prijedlog za izvlaštenje niti je zbog donošenja privremenog rješenja ponovni postupak prekinut, već je isti nastavljen, provedena su nova vještačenja i u tijeku je ispitni postupak radi utvrđivanja činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje konačnog iznosa ili oblika naknade za izvlaštenu nekretninu. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude.

6. Naime, privremeno rješenje tuženika doneseno je u postupku izvlaštenja na temelju članka 36a. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" 74/14., 69/17. i 98/19. dalje ZION). Tom odredbom je propisano da kada je u postupku vlasništvo utvrđeno kao neprijeporno, ali se vlasnik nekretnine protivi izvlaštenju odnosno visini naknade utvrđene procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona, Ministarstvo odnosno nadležno tijelo, na zahtjev korisnika izvlaštenja, nakon održane usmene rasprave, donijet će privremeno rješenje o izvlaštenju kojim će potvrditi da je interes Republike Hrvatske utvrđen zakonom ili odlukom iz članka 13. ovog Zakona te naložiti upis prava vlasništva korisnika izvlaštenja u javnim knjigama (stavak 1.). Rješenje iz stavka 1. ovog članka može se donijeti nakon što korisnik izvlaštenja dokaže da je prijašnjem vlasniku stavio na raspolaganje iznos naknade koji je utvrđen procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona (stavak 2.).

7. Budući da je u provedenom postupku na temelju članka 105. stavka 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19. i 144/21.) utvrđen interes Republike Hrvatske za izgradnju produžene [adresa] u [adresa] s komunalnom infrastrukturom i novog mosta preko potoka Čučerska reka na česticama koje su u nespornom vlasništvu tužitelja i za koje je naknada utvrđena procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ZION-a te položena na račun u njegovom vlasništvu, a tužitelj se kao vlasnik nekretnine protivi visini utvrđene naknade, prvostupanjski sud je pravilnim ocijenio donošenje citiranog privremenog rješenja o izvlaštenju.

8. Tužitelj presudu prvostupanjskog suda kao i rješenje tuženika smatra nezakonitim, jer mu nije isplaćena pravična naknada za izvlaštenu nekretninu. Međutim, taj žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da će se o konačnom iznosu naknade za predmetnu nekretninu odlučiti u daljnjem postupku izvlaštenja, kao što je i odlučeno točkom VI. privremenog rješenja, radi čega u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakona na štetu tužitelja.

9. U odnosu na prigovore o povredi prava na mirno uživanje vlasništva vezano uz članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17.) treba reći da to pravo nije apsolutno već je podložno ograničenju koje može propisati država radi zaštite javnog interesa, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno mjerodavnim odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Naime, prema članku 1. stavku 2. Protokola br. 1 prethodne odredbe ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom. I Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.) propisuje da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti (članak 50. stavak 1.). U konkretnom slučaju interes Republike Hrvatske za predmetnu gradnju utvrđen je zakonom, naknada koja je isplaćena tužitelju određena je sukladno odredbi članka 36.a u svezi odredbe članka 25. stavka 2. ZION-a s time da će konačni iznos naknade za predmetnu izvlaštenu nekretninu biti određen nakon provođenja svih dokaza u upravnom postupku. Ovakvo stajalište zauzeto je u dosljednoj upravnosudskoj praksi, primjerice, odluka poslovni broj: Usž-3667/2023 od 21. veljače 2024., a koje stajalište je i Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio odlukom broj: U-III-1948/2024 od 4. srpnja 2024.

10. Pored navedenog tužitelj neosnovano prigovara i povredi ustavnih i konvencijskih prava, jer je prvostupanjski sud 15. studenoga 2023. održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga niti prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisi osnovani, jer je tuženik, kao i prvostupanjski sud razmotrio sve elemente i dao ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

11. Kraj činjenice da je ova upravna stvar meritorno riješena nisu pravno odlučni niti prigovori tužitelja u odnosu na rješenje suda kojim je odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe.

12. Ovaj Sud ne nalazi osnovanim niti žalbene prigovore usmjerene na zakonitost odluke o trošku upravnog spora obzirom da su određeni u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

13. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a kako tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, trebalo je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić