Poslovni broj: Usž-1146/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĆĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke III. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5362/2023-8 od 7. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5362/2023-8 od 7. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda točkom I. Izreke poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/81, URBROJ: 251-02- 01/001-23-10 od 9. listopada 2023. Točkom II. Izreke nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22- 014/81, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 10. ožujka 2023., dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija. Točkom III. Izreke nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvijetisućepetsto eura) sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.
2. Protiv točke III. Izreke (Rješenje o trošku; dalje u tekstu Rješenje) tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara opravdanosti izdataka u smislu članka 144. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS) u smislu da tužiteljici nije trebalo priznati sastav podneska od dana 1. veljače 2024. godine jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima koji bi bili od utjecaja na vođenje spora. Navodi praksu Upravnog suda u Zagrebu u odluci poslovni broj: Us I-4037/2023 od dana 28. ožujka 2024. godine te rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2134/2024 od dana 20. lipnja 2024. godine. Zaključno ukazuje na praksu Europskog suda za ljudska prava vezano za naknadu troškova spora, a kako je to obrazloženo u predmetu Gashi protiv Republike Hrvatske, da podnositelj ima pravo na naknadu troška koji je stvaran i nužan. Predlaže da sud poništi točku III. pobijane presude i pravilno odredi trošak upravnog spora.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud visinu troškova upravnog spora utvrdio temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje u tekstu Tarifa), a trebali li trošak priznati određuje ZUS. Poziva se na presudu Gashi protiv Republike Hrvatske prema kojoj rizik svake greške koju napravi državno tijelo treba snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građanina. Ističe da je tužbeni zahtjev po presudi osnovan, a na koju se presudu tuženik i nije žalio, onda je sukladno ZUS-u i Tarifi svaka radnja koja je dovela do uspjeha u sporu zdravo razumski i zakonski opravdana. Tvrdi da su tuženikovi navodi da je opravdan izdatak samo tužba neprihvatljiv i da predstavlja arbitrarno tumačenje ZUS-a. Ističe da je podnesak od 1. veljače 2024. godine obrazložen, da se u njemu tužiteljica pozvala na sudsku praksu, predložila dokaze te na kraju uspjela u sporu. Navodi kako je praksa koju je tuženik dostavio u žalbi neprimjenjiva na predmetni spor te da tuženik paušalno nastaje osporiti pravo na naknadu troškova u sporu sukladno uspjehu i Tarifi i time narušiti pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva tužiteljici. Upućuje na odluku Ustavnog suda RH poslovni broj: U-III-2291/2018 u kojoj navodi da su dva uvjeta koja su nužna da bi se stranku odbilo sa zahtjevom za naknadu troškova, a koji su: izbjegavanje neopravdanog pokretanja sporova kao prvi te nerazumno visoki troškovi spora kao drugi. Upućuje da je prvostupanjski sud jasno obrazložio svoju odluku za priznanje troškova rješenja. Zaključno navodi razloge zbog kojih treba treba priznati pravo na trošak sastava odgovora na žalbu budući je tuženik svojom žalbom naveo tužiteljicu na sastav odgovora na žalbu. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i dosudi tužiteljici naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvijetisućepetsto eura) sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate. Tužiteljici je, obzirom da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (u dijelu koji se odnosi na trošak upravnog postupka), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, na temelju članka 147. stavka 3. ZUS-a i odredbi Tarife, dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1. u svezi s Tbr. 46.) i za sastav podneska od 1. veljače 2024. iznos od 1.250,00 EUR (Tbr. 27/1. u svezi s Tbr. 46.), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.500,00 EUR.
6. Temeljem članka 147. stavka 3. ZUS-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
7. Žalbeni navod tuženika da tužiteljici nije trebalo priznati sastav podneska od dana 1. veljače 2024. godine jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima ovaj Sud smatra neutemeljenim, jer je iz samog podneska razvidno, da je tužiteljica u podnesku navodila i sudsku praksu i pravne navode potkrijepljene činjenicama. Sudska praksa na koju se poziva tuženik u konkretnom slučaju nije relevantna, jer je sud jasno obrazložio zašto je priznao trošak podneska.
8. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu Sud je odbio jer je ocijenio, uvažavajući sadržaj odgovora na žalbu, da razlozi izneseni u odgovoru na žalbu nisu odlučni za ishod žalbenog postupka.
9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a te odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 12. lipanj 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
