REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1472/2024-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja EUROKAMEN d.o.o. Osijek, Sv. Petka 40/A, OIB: 05466936326, kojeg zastupa zakonski zastupnik FČ, direktor društva, zastupan po opunomoćeniku Anti Župiću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 37b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Cara Hadrijana 11, OIB: 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko – upravni odjel, Osijek, Kapucinska 21, radi inspekcijskog nadzora u području koncesija, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 Us I-657/2022-34 od 22. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 Us I-657/2022-34 od 22. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 Us I-657/2022-34 od 22. veljače 2024. točkom I. izreke poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471- 01/21-11/33; URBROJ: 513-02-7005/6-22-21 od 10. lipnja 2022. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 12.500,00 eur (dvanaest tisuća petsto eura), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate. Točkom III. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška upravnog spora u iznosu od 144.656,00 eur. Točkom IV. izreke odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova upravnog spora. Poništenim rješenjem u točki I. utvrđena je obveza: 1. naknade s obilježjem naknade za koncesiju za obavljanje djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije na lokaciji eksploatacijskog polja Torine na području Grada Našica za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 1.740.300,00 kn; 2. naknade s obilježjem naknade za obavljanje djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije na lokaciji eksploatacijskog polja Torine na području Grada Našica za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 4.996.825,00 kn; U toč. II. izreke rješenja tužitelju su obračunate zakonske zatezne kamate u odnosu na obvezu za 2018. godinu u iznosu od daljnjih 302.037,71 kn, a za 2019. godinu u iznosu od daljnjih 546.966, 12 kn; U točki IlI. naloženo je tužitelju da plati utvrđene naknade s kamatama u roku od 8 dana od dostave rješenja pod prijetnjom prisilne naplate duga; U točki IV. tužitelju je naloženo da sam obračuna daljnje kamate od 10. lipnja 2022. do uplate te da ih uplati; U točki V. rješenja naloženo je tužitelju da nakon uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama; U točki VI. rješenja navedeno je da protiv tog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu u odnosu na toče I, II i IV izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno čl. 66. st. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.; dalje u tekstu ZUS). U žalbi u bitnom navodi da su neosnovani navodi prvostupanjskog suda da nije mogao otkloniti tezu tužitelja o neurednoj dostavi rješenja jer je sud sukladno čl. 34 st.3. ZUS- a mogao zatražiti dostavu potrebnih dokumenata te bi na taj način dobio originale dostavnica na uvid, a ne samo njihove kopije čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Ocjenjuje netočnom i neutemeljenom konstataciju suda da se tužitelju uskratilo pravo sudjelovanja u postupku nadzora sukladno odredbama Općeg poreznog Zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 33/20., 42/20. i 114/22., dalje u tekstu OPZ) jer iz spisa predmeta proizlazi da su pismena uredno dostavljana na poslovnu adresu tužitelja. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na pitanje nadležnosti tuženika za postupanje pogrešno primijenio materijalne odredbe na koje se pozvao u obrazloženju presude. Navodi članke 84., 85. i 89 Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj: 69/17, 107/20) sukladno kojima smatra da su utvrđenja suda pogrešna, a imajući u vidu predmet spora, da sud pogrešno zaključuje da je predmet spora naknada za koncesiju. Takvu tvrdnju temelji na zaključku da tužitelj ne može biti dužan plaćati koncesiju, jer u razdoblju od 2018.-2019. nije bio ovlaštenik koncesije na EP TORINE, već KAMENOLOM GRADAC d.d. u stečaju. Ističe da prvostupanjski sud u tijeku postupka pogrešno zaključuje da tuženik nije dokazao da je tužitelj djelatnost za koju je propisana koncesija obavljao bez dodijeljene koncesije. Smatra da nema mjesta zaključku o postojanju neplaćenih naknada za koncesiju u odnosu na EP TORINE jer iz osporenog rješenja proizlazi da je tužitelju utvrđena obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju, a ne naknada za koncesiju. Prvostupanjski sud navodi da u odnosu na računovodstvena utvrđenja tuženik ne osporava da je korištenjem podataka tužitelja (svjesno i namjerno) propustio uzeti u obzir početna i završna stanja skladišnih kartica za kamen od 2018. i 2019. godinu što tuženik osporava i ističe da navedenom dokumentacijom nije raspolagao zbog pasivnosti tužitelja. Dodaje da mu je tužitelj 18. svibnja 2022. dostavio dodatnu dokumentaciju: interna evidencija „Jalovina (vanbilančna evidencija)“ u m3 za razdoblje 2015. do 2018. godine i Interna evidencija „Jalovina za preradu-vanbilančna evidencija-prijenos u bilančnu evidenciju“ u m3 (nije naveden datum) po člancima 3. i 4. Sporazuma od 11. kolovoza 2015. godine između Eurokamen d.o.o. i Kamenolom Gradac d.d. koja se u iskazanim podacima razlikuje u odnosu na prethodno dostavljenu dana 06. rujna 2021. godine za 1.000.000,00 m3 jalovine koji su dokaz da je tužitelj obavljao rudarske radove za koje nije imao ovlaštenje. Zaključno, predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, te poništi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovljeni postupak radi donošenja pravilne i zakonite odluke.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je pravilno prvostupanjski sud u točki 27. presude utvrdio da se na dostavnici koja bi trebala potvrditi urednu dostavu Zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru nalazi nečitak potpis nepoznate osobe i kopija pečata društva tužitelja kojom se društvo dugi niz godina ne koristi i koji nije istovjetan pečatima Društva kojima se Društvo koristi. Smatra da original dostavnice ne bi izmijenio navedene okolnosti, međutim da nezakonitost pobijanog Rješenja proizlazi iz čitavog niza evidentno pogrešnih činjeničnih utvrđenja i grubih povreda odredaba materijalnog prava na koje je prvostupanjski sud pravilno ukazao u svojoj presudi. Smatra da navodi žalitelja o općoj nadležnosti tuženika uspostavljenoj Zakonom o carinskoj službi („Narodne novine“ broj: 68/2013., 30/2014., 115/2016., 39/2019., 98/2019.) ne derogiraju nadležnost rudarske inspekcije Državnog inspektorata koja utvrđuje vrstu i količinu protupravno otkopane ili pridobivene mineralne sirovine. Dodaje da žalitelj i u žalbi ustrajno ignorira Zakon o rudarstvu („Narodne novine“ broj: 56/2013., 14/2014., 52/2018., 115/2018., 98/2019.), propis koji uređuje korištenje, postupanje i nadzor nad korištenjem mineralnih sirovina. Ističe da žalitelj pogrešno u žalbi navodi da je prvostupanjski sud smatrao da je tužitelju pobijanim rješenjem naloženo platiti naknadu za koncesiju, a ne naknadu za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, . jer je sud jasno i nedvosmisleno u točkama 39, 43, 45, 46, 47, 48, 49, 51, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 61 i dr. utvrdio i analizirao sve bitne činjenice i javne podatke koji ukazuju na nepostojanje nezakonito obavljenih djelatnosti bez koncesije, pravilno upućujući na Zakon o rudarstvu kojeg je tuženik u potpunosti ignorirao. Smatra netočnim da nisu prijavljene sve količine otkopane i utrošene mineralne sirovine tehničko-građevinskog kamena u nadziranom razdoblju te da je na njih plaćena koncesijska naknada, a da su rudarski projekti i situacijske karte dokaz da nije bilo protupravnih eksploatacija i nepravilnosti te dokaz o urednosti eksploatacije mineralnih sirovina. Dodaje da žalitelj sam u poništenom rješenju na str. 24 nabraja poslovnu dokumentaciju za koju smatra da nije bitna te da je tuženik pogrešno utvrdio otkopane količine. Dodaje i da tuženik u osporenom rješenju potvrđuje da zalihe jalovine nisu odlučne za rješavanje predmetne stvari. Konačno, daje osvrt na količinu jalovine na deponijima i način prikazivanja u poslovnim knjigama. Predlaže da Sud žalbu tuženika odbije u cijelosti

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održanih usmenih rasprava, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, te poništio osporeno tuženikovo rješenje.

7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio mjerodavne odredbe ZUS-a, odnosno nije učinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecali na donošenje zakonite odluke. Pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a, odnosno dostatno, valjano i relevantno obrazloženje koje otklanja bilo kakvu sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

8. Tuženik je u predmetnom slučaju proveo financijski nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju; ugovora o potkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom sklopljenih s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor o koncesiji; obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije za razdoblje nadzora od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2019., kod društva EUROKAMEN d.o.o. Osijek, Svetog Petka 40/A, OIB: 05466936326, na temelju obavijesti o poreznom nadzoru, KLASA: 471-01/20-11/74, URBROJ: 513-02-7005/3-20-1 od 17. lipnja 2020., koja je uručena obvezniku 19. lipnja 2020. O utvrđenim činjenicama sastavljen je zapisnik, KLASA: UP/I-471-01/21-11/33, URBROJ: 513- 02/7005/3-22-19 od 20. svibnja 2022., te je izdano osporavano rješenje tuženika od 10. lipnja 2022. Tuženik smatra da iz dostupne dokumentacije: podaci o rezervama i Evidencija o godišnjoj eksploataciji mineralnih sirovina; prijava za obračun varijabilnog dijela naknade za otkopanu količinu mineralne sirovine (obrazac 5); skladišne kartice za lomljeni kamen (šifre proizvoda 1, 2, 3, 5, 6, 9, 10) za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2018.; skladišne kartice za lomljeni kamen (šifre proizvoda 040101001, 040101002, 040101003 , 040101004) za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2019.; bilance stanja (obrazac POD-BIL) za 2018. i 2019. godinu proizlazi da je: za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2018. td KAMENOLOM GRADAC d.d. u stečaju predalo u Poreznu upravu bilance (obrazac POD-BIL) sa stanjem na dan 31. prosinca 2018. na kojima evidentirane stanje sirovina i materijala te gotovih proizvoda u iznosu od 0,00 kuna (slovima: nula kuna); da je KAMENOLOM GRADAC d.d. u stečaju prijavilo Ministarstvu gospodarstva poduzetništva i obrta otkopanu mineralnu sirovinu tehničkograđevnog kamena u rastresitom stanju u ukupnoj količini od 68.526,00 m3 (l., II., III. i IV. kvartal 2018. godine). Društvo EUROKAMEN d.o.o. Osijek je u istom razdoblju zaprimilo, utrošilo i evidentiralo u svojim poslovnim knjigama količinu od 138.138,00 m3 mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena, što čini razliku od 69.612,00 m3 tehničko-građevnog kamena; za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2019. - KAMENOLOM GRADAC d.d. u stečaju predalo je u Poreznu upravu bilance (obrazac POD-BIL) sa stanjem na dan 31. prosinca 2019. na kojima evidentirane stanje sirovina i materijala te gotovih proizvoda u iznosu od 0,00 kuna (slovima: nula kuna). Društvo KAMENOLOM GRADAC d.d. u stečaju je navedenom Ministarstvu prijavilo otkopanu mineralnu sirovinu tehničko-građevnog kamena u rastresitom stanju u količini od 0,00 m3 (I. i lI. kvartal 2019. godine). Pravni sljednik eksploatacijskog polja Torine društvo EUROKAMEN d.o.o. Osijek je prijavilo otkopanu mineralnu sirovinu tehničko- građevnog kamena u rastresitom stanju također u količini od 0,00 m3 (IlI. kvartal 2019. godine) , uz napomenu da u 2019. godini rudarski radovi na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena bazalta na eksploatacijskom polju Torine - Našice nisu obavljani, već su obavljani radovi na uređenju etaža i pokosa i prijava; za IV. kvartal 2019. godine nije dostavljena prijava, dok je trgovačko društvo EUROKAMEN d.o.o. Osijek u istom razdoblju zaprimilo, utrošilo i evidentiralo u svojim poslovnim knjigama količinu od 199.873,00 m3 (154.503,50 m3 + 45.369,50 m3) mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena, što čini razliku od 199.873,00 m3 tehničko-građevnog kamena. Na temelju predočene i dostupne poslovne dokumentacije tijekom izvršenog nadzora vezane za eksploatacijske polje Torine i poslovno-tehničku suradnju između trgovačkih društava EUROKAMEN d.o.o. Osijek i KAMENOLOM GRADAC u stečaju, Gradac Našički tuženik smatra da za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31. prosinca 2019. KAMENOLOM GRADAC d.d. u stečaju, a niti pravni sljednik gospodarske cjeline za istraživanje i eksploataciju mineralne sirovine na eksploatacijskom polju Torine izdvojene iz trgovačkog društva KAMENOLOM GRADAC d.d. u stečaju Gradac Našički, društvo EUROKAMEN d.o.o. Osijek nadležnom Ministarstvu nisu prijavili otkopane i utrošene mineralne sirovine tehničko- građevnog kamena u rastresitom stanju u količini od 269.485,00 m3 pa je s te osnove obračunata naknada s obilježjem naknade za koncesiju u iznosu od 6.737.125,00 kuna. Tuženik zaključuje da je tužitelj obavljao djelatnost koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen Ugovorom o koncesiji, tj. rješenjem Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: UP/I-310-01/18-03/349, URBROJ: 526- 03-03/02-19-4 od 09. srpnja 2019. godine na štetu Republike Hrvatske prije nego je steklo pravo za izvođenje rudarskih radova radi gospodarskog korištenja mineralnih sirovina na navedenom eksploatacijskom polju.

9. Žalbeni navod da je činjenično stanje ostalo neutvrđeno ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim jer se relevantne činjenice oko nečitkog potpisa mogu utvrditi iz kopije dokumenta pa original dostavnice ne bi utjecao na drugačiji zaključak prvostupanjskog suda.

10. Sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da na temelju članka 157. st. 2. Zakona o rudarstvu inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provodi rudarska inspekcija Državnog inspektorata te druge inspekcije sukladno posebnim propisima. Odredbom članka 3. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine (Narodne novine br. 55/2019.) propisano je da vrstu i količine protupravno otkopane ili pridobivene mineralne sirovine utvrđuje rudarski inspektor Državnog inspektorata na temelju zapisnika o obavljenom nadzoru. Iz navedenog proizlazi da je za utvrđenje vrste i količine protupravno otkopane ili pridobivene mineralne sirovine nadležan rudarski inspektor Državnog inspektorata, koji odlučne činjenice utvrđuje zapisnikom o obavljenom nadzoru. Stoga tuženik nije mogao donijeti osporeno rješenje, bez prethodnih podataka nadležne inspekcije o vrsti i količini mineralne sirovine, a niti takve podatke sadrži spis predmeta.

11. Sud u obrazloženju pobijane presude pravilno navodi da tužitelj nije obavljao djelatnost koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije te mu je nezakonito utvrđena obveza za eksploatiranje mineralne sirovine u vlasništvu Republike Hrvatske, jer tuženik nije utvrdio da je tužitelj u odlučnom razdoblju protupravno eksploatirao mineralnu sirovinu, na način naveden u osporenom rješenju.

12. Slijedom iznesenog, niti drugi žalbeni navodi nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude. Tuženik žalbenim navodima nije osporio pravilnost pobijane presude, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović