Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-223/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Mijatu, odvjetniku u Vodicama, protiv tuženika NS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, odvjetnicima u Križevcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima pod brojem Povrv-119/2021- 22 od dana 26. veljače 2024. godine, dana 12. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i preinačava presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima pod brojem Povrv-11972021-22 od dana 26. veljače 2024. godine i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić, poslovni broj Ovrv-46/2019 od 14. veljače 2019. godine kojim se nalaže tuženom NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], iznos od 27,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 6,75 eura od 16. veljače 2018. godine pa do isplate,

- 6,75 eura od 16. travnja 2018. godine pa do isplate,

- 13,41 eur od 11. kolovoza 2018. godine pa do isplate.

II. Zbog preinake prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku u dijelu pod točkom I. i točki II. izreke prvostupanjske presude, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 360,67 eura (u koji je uključen i trošak žalbenog postupka), dok se odbija tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troška, kao i tuženik sa zahtjevom za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić, broj Ovrv-46/2019 od 14. veljače 2019. godine kojim je naloženo tuženiku plaćanje iznosa od 27,00 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 6,75 eura od 16. veljače 2018. godine do isplate, na iznos od 6,75 eura od 16. travnja 2018. godine do isplate i na iznos od 13,41 eur od 11. kolovoza 2018. godine do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 27,37 eura sa zateznom kamatom (točka I. izreke), te je obvezan tužitelj da u roku od osam dana nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 26.velajče 2024. godine do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari (u kojoj je postupak pred sudom započeo 4. ožujka 2019. godine) vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 kuna, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. –467. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u sporovima male vrijednosti. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Slijedom navedenog, žalitelj prvostupanjsku presudu ne može pobijati zbog žalbenog razloga relativno bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. i članka 377. stavak 2. ZPP, na koje se i formalno i sadržajno referira u žalbi, kao i odredbu članka 221. a ZPP na koju se sadržajno referira tužitelj nalazeći da prvostupanjski sud u odnosu na činjenicu vršenja odvoženja otpada nije pravilno primijenio pravilo tereta dokazivanja, jer nije ocijenio po tužitelju predloženi dokaz pregledom izvatka iz GSP sustav praćenja kamiona.

7. U ovom postupku već je bila donesena presuda pod brojem Povrv- 110/2019-9 od dana 30. ožujka 2020. godine kojom je bio ukinut platni nalog i koja je ukinuta po žalbi tužitelja rješenjem ovog drugostupanjskog suda pod brojem Gž- 365/2020 od dana 27. siječnja 2021. godine, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da su u toj presudi izostali razlozi zbog kojih nije izveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja SS, kao i razlozi glede izvođenja drugih po tužitelju predloženih dokaza.

7.1. Osim toga, tim ukidnim rješenjem u odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema evidenciju o stvarnom odvoženju otpada koji bi bio temelj za određivanje naplate sukladno odredbi članka 33. stavak 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/2013, dalje: ZOGO), te da nije dokazao da je u odnosu na tuženika doista i vršio uslugu odvoza komunalnog otpada koju da je naplaćivao suprotno Zakonu prema cijeni javne usluge po 1m2 stambenog prostora potrošača, ne uzimajući u obzir stvarni volumen predanog otpada, a koji je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim, rečeno je da je dio Evidencije koja se vodi u digitalnom obliku i koji se odnosi na dokaze o izvršavanju javne usluge iz članka 17. podstavak 2. točka 6. i 7. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/17, dalje: Uredba) koja je stupila na snagu 1. studenog 2017. godine, davatelj usluga sukladno odredbi članka 25. stavak 2. Uredbe bio dužan u tom dijelu uspostaviti i koristiti u roku od godine dana od dana stupanja na snagu Uredbe dakle do 1. studenog 2018. godine, slijedom čega se samo na temelju činjenice da tužitelj u utuženom razdoblju nije imao oformljenu evidenciju u odnosu na podatak o izvršavanju javne usluge, ne može izvesti zaključak da nije izvršavao javnu uslugu odvoženja i zbrinjavanja otpada.

8. Nakon ponovno provedenog postupka pred prvostupanjskim sudom, nije utemeljena tvrdnja tužitelja da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, jer iz razloga koje navodi u žalbi tužitelj nije onemogućen u raspravljanju. Naime, tužitelj u žalbi tvrdi da je na okolnost načina rada, izvođenja usluga i obračuna cijene usluga tijekom postupka predložio saslušanje stranke, odnosno zakonskog zastupnika, SS, a kako je tijekom trajanja postupka došlo do promjene zakonskog zastupnika, da je za tužitelja na ročište radi saslušanja stranke dana 8. ožujka 2023. godine pristupio sadašnji zakonski zastupnik tužitelja NSH, pa time što isti nije saslušan, da je sud "u stvarnosti odbio dokaz saslušanjem stranaka i onemogućio tužitelja u raspravljanju".

8.1. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je saslušanje SS bilo određeno putem zamolbenog Općinskog suda u Šibeniku, da na ročište dana 8. ožujka 2023. godine ista uredno pozvana nije pristupila, da je pristupio SSH koji je naveo da je zakonski zastupnik tužitelja, te da tuženik nije prihvatio da se isti sasluša, jer nije bio pozvan na ročište, da je zapisnik tog ročišta dostavljen prvostupanjskom sudu koji je dopisom od 7. rujna 2023. godine od Općinskog suda u Šibeniku zatražio da se ponovno pozove ES u svojstvu svjedoka radi saslušanja, da je na ročištu dana 25. listopada 2023. godine prisutni punomoćnik tužitelja odustao od saslušanja SS s obzirom da ista više nije direktor tužitelja, te da je na ročištu rasprave održanom pred prvostupanjskim sudom dana 14. veljače 2024. godine punomoćnik tužitelja ostao kod tužbe i zahtjeva tužbe od 13. veljače 2024. godine, a nije ustrajao na saslušanju novog zakonskog zastupnika tužitelja.

9. Međutim, žalba tužitelja je osnovana zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava – na čiju primjenu ovaj drugostupanjski sud i u sporu male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti, jer prvostupanjski sud ponovno polazi od činjenice da tužitelj traži plaćanje usluge za koju nije organizirao odvoz smeća na način kako je to bio dužan prema ZOGO, te se poziva na očitovanje tuženika koji je naveo da su kante bile dostavljene tek u kolovozu 2018. godine, kao i na to da u općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada za općinu Tisno ista nije sadržavala odredbe kriterija za naplatu cijena usluga odvoza za utuženo razdoblje.

10. Iz podatka spisa predmeta proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (sada odgovoru na tužbu) izričito tvrdio da je u mjestu Betina u općini Tisno na ljetovanju najviše dva mjeseca, te da izvan ta dva mjeseca nije dužan platiti uslugu odvoza otpada jer tamo da ne boravi, a kuću da ne iznajmljuje, da ista služi samo za njegove potrebe tijekom ljeta, pa izvan tog perioda da nije imao status „onečišćivača“, jer nije proizvodio otpad, te da tužitelj iz tih razloga nije niti preuzimao otpad njegovog kućanstva, kojeg da nije bilo jer je u utuženom razdoblju boravio u [adresa].

11. Nasuprot takvom prigovoru u kojom tuženik stvarno ističe da u odvoženju otpada nije bilo otpada iz njegovog domaćinstva jer nekretninu nije koristio, tužitelj je u očitovanju na prigovor, takve navode koji se tiču vremena korištenja objekta osporio, ističući da je objekt u suvlasništvu tuženika i treće osobe BS koji da je u utuženom razdoblju platio polovicu naknade za korištenje usluge odvoza otpada.

12. Usluga odvoza komunalnog otpada je komunalna djelatnost kojom su se, u skladu sa odredbama članka 30. ZOGO, dužni koristiti vlasnici nekretnina osim vlasnika nekretnina koji se trajno ne koriste nekretninom, a što tuženik nije dokazao.

13. Slijedom navedenog, teret dokaza da se usluga ne vrši jer se nekretnina trajno ne koristi je na korisniku, a ne na davatelju usluga, o čemu je pravno stanovište zauzeto i u Zaključku 2. donesenom na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog dana 4. prosinca 2017. godine (Su-IV-204/17).

14. Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tuženik u postupku priložio podnesak upućen tužitelju dana 19. rujna 2018. godine kojim navodi da objekt ne koristi trajno, već samo dva mjeseca u godini i to u srpnju i kolovozu, te traži da mu se ne šalju računi za vrijeme dok u istom ne boravi, dakle, prilaže obavijest za utuženi period nakon proteka istog, no time nije dokazao tvrdnju da nije bio onečišćivač u utuženom razdoblju i da je obavijestio tužitelja na vrijeme glede promjena i režima korištenja predmetne nekretnine (članak 30. stavak 5. Zakona održivom gospodarenju otpadom – "Narodne novine" broj 94/13).

15. Kako, kod svega toga prvostupanjski sud u konačnici utvrđuje da nije sporna visina usluge, a niti da tuženik osporava samu visinu usluge – a pravilnost kojih utvrđenja (kao uostalom i navode obrazloženja prvostupanjske presude da je prije dodjeljivanja kanti u kolovozu 2018. godine postojao kontejner u koji je odlagan otpad na udaljenost od 1.500 m od kuće za odmor) tuženik posebno ne dovodi u pitanje u odgovoru na žalbu tužitelja, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo prihvatit, pobijanu presudu preinačiti i presuditi kao u izreci (članak 373. stavak 3. ZPP).

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP, te je tužitelju priznat trošak nagrade javnom bilježniku za izdanje rješenja o ovrsi u visini od 60,00 kuna (članak 2. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – "Narodne novine" broj 8/11, 112/12 i 114/12), sastav prijedloga za ovrhu u visini od 75,00 eura, dakle, iz tog dijela postupka trošak u iznosu od 135,00 kuna sa PDV od 25 % u iznosu od 33,75 kuna, ukupno 168,75 kuna ili 22,40 eura, zatim jednokratna nagrada u visini od 50 bodova, odnosno 100 eura sa PDV od 25 % u iznosu od 25 eura (Tbr. 7. točka 9., Tbr. 46. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 138/2023, dalje: Tarifa) za cijeli prvostupanjski postupak (bez obzira na ukidanje ranije presude), te jednokratna nagrada za dvije žalbe u visini od po 30 bodova za svaku odnosno 120 eura sa PDV od 25% u iznosu od 30,00 eura (Tbr. 10. točka 3., Tbr., 46 i Tbr. 50. Tarife), dakle ukupno 150,00 eura i zatraženi trošak sudske pristojbe žalbe po pozivu suda plaćene u iznosu od 13,27 eura – ukupno 310,67 eura, dok tužitelju nije priznat trošak u preostalom iznosu, jer isti u odnosu na zatraženi trošak "sudskih pristojbi" preko dosuđenog iznosa do iznosa od 66,36 eura nije zatražen određeno u odnosu na vrstu pristojbi, a trošak zatražen za zastupanje preko dosuđenog iznosa do zatraženih 250,00 eura, nije u skladu sa odredbom Tbr. 7. točka 9. Tarife (članak 155. ZPP).

U Šibeniku, 12. lipnja 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić