REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-94/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Ružića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ive Kancijanić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-415/2024-19 od 12. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuju točka I. i IV. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-415/2024-19 od 12. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete ukupan iznos od 5.208,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 5.000,00 eura od 6. veljače 2024. do isplate, a na iznos od 208,00 eura od 12. svibnja 2025. do isplate, sve prema propisanoj kamatnoj stopi. Točkom II. odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.200,00 eura sa zateznim kamatama od 6. veljače 2024. do isplate, a točkom III. odbijen je i preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 52,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom od 6. veljače 2024. do isplate te dio tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za razdoblje od 6. veljače 2024. do 11. svibnja 2025. Točkom IV. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.459,30 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 12. svibnja 2025. do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik protiv točke I. i IV. presude iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud na utvrđeno odlučno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017. i 98/2019., dalje: ZR) i članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018., dalje: ZZR), zaključivši kako je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio. Odredbom članka 25. stavka 2. ZZR-a propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz prijave o ozljedi na radu i iskaza tužitelja od 11. travnja 2025. ne proizlazi da je došlo do postupanja poslodavca iz kojeg bi proizlazila njegova odgovornost za nastalu štetu. U njoj nije naveden uzrok pada koji bi mogao ukazivati na odgovornost poslodavca niti se ukazuje na propust u održavanju radnih uvjeta ili nesavjesno ponašanje poslodavca. Sam tužitelj potvrđuje da stepenice na kojima je došlo do ozljede nisu imale nikakvih oštećenja i da su bile pravilno osvijetljene, što sve isključuje odgovornost poslodavca za nastalu štetu. Budući da tužitelj svakodnevno koristi iste stepenice i poznaje ih, valjalo je zaključiti kako je ozljeda nastala uslijed njegove vlastite nepažnje, a ne uslijed propusta ili nesavjesnog postupanja poslodavca pa je odgovornost poslodavca trebala biti isključena jer u njegovim obvezama zaštite na radu nije bilo propusta. Počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) jer provedene dokaze sud nije cijenio savjesno i brižljivo, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite presude. Prilikom donošenja odluke izostala je i kritička ocjena dokaza. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te dosuđenjem tuženiku troška sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika, kao osiguratelja njegovog poslodavca, traži isplatu na ime naknade nastale mu neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) i imovinske štete (na ime tuđe pomoći i njege), sve u nezgodi u kojoj je ozlijeđen 31. kolovoza 2023. na radu kod poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb. a kada se prilikom kretanja iz podrumskog dijela tramvajske radionice spotaknuo na stepenicama, i u namjeri da spriječi pad, primio se za rukohvat stepenica i tom prilikom opteretio rame težinom cijelog tijela te zadobio ozljedu ramena (iščašenje desnog ramena). Po osnovi pretrpljene neimovinske štete traži isplatu iznosa od 6.200,00 eura, a po osnovi imovinske štete iznos od 260,00 eura, ukupno 6.460,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po propisanoj stopi.

6. Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, dosudivši mu traženu isplatu na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. veljače 2024. do isplate te imovinsku štetu u iznosu od 208,00 eura sa zateznom kamatom od 12. svibnja 2025. do isplate, sve po propisanoj stopi. Odbio je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.200,00 eura sa zateznim kamatama od 6. veljače 2024. do isplate te preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 52,00 eura sa zateznom kamatom od 6. veljače 2024. do isplate te dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za razdoblje od 6. veljače 2024. do 11. svibnja 2025. Sve to prema odredbama članka 111. stavka 1. ZR-a i članka 25. ZZR-a, članaka 19., 1100. stavka 1. i 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO).

7. Odluka prvostupanjskog suda u razmatranom, pobijanom dijelu, pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a jer je, protivno žalbi, izvedene dokaze ocijenio savjesno i brižljivo, u svemu u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Odnosi se to i na iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da je do njegovog ozljeđivanja došlo tijekom obavljanja redovitih poslova na uobičajeni način kod poslodavca, a tuženik (iako je osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja smatrajući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu osiguranika tuženika, nego uslijed propusta i nepažnje samog tužitelja) nije naveo ni dokazao postojanje odlučnih činjenica (ni predložio dokaze u tom smislu) iz kojih bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja.

9. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporan nastanak štetnog događaja, da je tužitelj tada bio zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o., a koji je bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti.

10. Sporno je i nadalje postojanje odgovornosti tuženika s obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja, s time da tuženik više ne osporava samu visinu dosuđenog iznosa naknade štete (kako neimovinske, tako ni imovinske).

11. Prvostupanjski sud je, cijeneći nesporne činjenice, ali i dokazivanjem, savjesnom i brižljivom ocjenom dokaza prema odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje koje prihvaća i ovaj sud:

- da je tužitelj u štetnom događaju 31. kolovoza 2023. zadobio iščašenje ramena s time da je prvo liječen konzervativno, a potom i operacijski, pri čemu se držao uputa liječnika i na bolovanju bio od 1. rujna 2023.;

- da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prirodi predmetne ozljede zaostalo 11%-tno trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti tužitelja zbog ograničene pokretljivosti desnog ramena (dominantne ruke) u srednjem stupnju, a zbog čega će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu; zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio je fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta oko 14 dana te manjeg intenziteta još oko 90 dana; primarni strah u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan, a sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze te bio jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg 5 dana i manjeg još 10 dana, a pretrpio je i tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja od oko 21 dana; bila mu je potrebna i tuđa pomoć i njega po 3 sata dnevno kroz 8 dana te po 1 sat dnevno kroz još 28 dana, dok je naruženje kod tužitelja minimalno (što utvrđuje na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Zvonimira Lovrića i medicinske dokumentacije);

- da je do ozljeđivanja tužitelja došlo dok se prilikom kretanja po stepenicama iz podruma tramvajske radionice, a kada se je spotaknuo o stepenicu te, u namjeri da spriječi pad, desnom se rukom uhvatio za rukohvat stepenica i na taj način rame desne ruke opteretio svojom težinom tijela koje se pomaknulo prema naprijed, što je dovelo do iskakanje ramenog zgloba.

12. Protivno žalbi tuženika, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako tuženik, iako je osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja, tvrdeći da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu osiguranika tuženika, nego uslijed propusta i nepažnje samog tužitelja, s time u vezi nije naveo ni jednu činjenicu ni predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Pravilno prvostupanjski sud navodi da okolnosti na koje ukazuje tuženik (da je poslodavac osigurao sigurne uvjete za rad tužitelju i sredstva za rad te ga osposobio za rad na siguran način) ne dokazuju da je tužitelj prilikom rada postupio suprotno pravilima za rad na siguran način, a tuženik nije ni naveo na koji bi način tužitelj eventualno postupio suprotno pravilima za rad na siguran način i u čemu se sastoji eventualni propust tužitelja prilikom rada.

13. Naprotiv, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo tijekom obavljanja redovnih poslova na uobičajen način, pri čemu iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, a zbog čega poslodavac, odnosno njegov osiguratelj, prema odredbi članaka 964. i 965. ZOO-a odgovara tužitelju za štetu koju je pretrpio na radu.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelju uslijed štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavaka 1. i 2. i 1046. ZOO-a, kao i da težina povrede i okolnosti slučaja (utvrđeni kvalifikatorni elementi, dob tužitelja, vrsta zadobivenih ozljeda, duljina i način liječenja) opravdavaju dosudu pravične novčane naknade prema odredbi članka 1100. ZOO-a, upravo u iznosu od 5.000,00 eura. Za imovinsku štetu u vidu pružene mu tuđe pomoći i njege priznata mu je pravilno naknada, sve prema odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO-a, očito u vezi s člankom 223. ZPP-a, iznos od 208,00 eura, sve prema slobodnoj ocjeni suda o cijeni sata (ukupno 52 sata) pružene pomoći od 4,00 eura/h, cijeneći okolnosti slučaja (da je pomoć i njega pružena po članovima obitelji , specifičnost ozljede ramena). Tuženik visinu, kako je određena po prvostupanjskom sudu, ne osporava.

15. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, sve prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Puli 12. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Ružić