Poslovni broj: Usž-2702/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za opću upravu i pravne poslove, Rijeka, Adamićeva 10, protiv tuženika Višeg službeničkog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŽF iz [adresa], radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-68/2024- 14 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-68/2024-14 od 27. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-02/23-01/62, urbroj: 514- 31/02-23/03 od 23. studenoga 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se nalaže tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude tog suda. Rješenjem prvostupanjskog suda istog datuma i poslovnog broja se odbija prijedlog tuženika za prekid upravnog spora u predmetu poslovni broj: 3 Us I-68/2024 do pravomoćnog okončanja upravnog spora koji se vodi pod poslovnim brojem: 2 Us I- 353/2023.

2. Rješenjem tuženika od 23. studenoga 2023. poništeno je prvostupanjsko rješenje od 20. listopada 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tim prvostupanjskim rješenjem je zainteresirana osoba u točki I.1. i I.2. izreke oglašena odgovornom za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 46. točke 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 86/08., 61/11., 4/18., 96/18. i 112/19. – dalje: ZSNLPRS) pobliže činjenično i pravno opisane u točki I.1. i I.2. izreke tog rješenja. U točki II. izreke tog rješenja je zainteresiranoj osobi za teške povrede službene dužnosti iz točke I. izreke izrečena kazna prestanak službe, a u točki III. izreke rješenja se odbija zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška za zastupanje u postupku pred Službeničkim sudom u Primorsko-goranskoj županiji.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešne primjene mjerodavnog prava. Ukazuje i na povredu pravila sudskog postupka. Također tužitelj u žalbi osporava i ocjenu odlučnih činjenica i utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da se iz obrazloženja pobijane odluke ne može izvesti zaključak da je tuženik pravilno poništio prvostupanjsko rješenje od 20. listopada 2023. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz ocjenu da prvostupanjsko rješenje nije doneseno u skladu s pravnim shvaćanjem i uputi danoj u tuženikovom rješenju od 7. ožujka 2023. Protivno tome da proizlazi iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 20. listopada 2023., jer sadrži jasne i obrazložene zaključke, kao i argumentirana stajališta. Smatra da je neosnovana i ocjena tuženika da prvostupanjsko tijelo u postupku nije utvrdilo da bi se postupanje službenika, zainteresirane osobe, odnosilo na obavljanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređen niti drugih poslova koji su mu dodijeljeni u rad. Dodaje da zaključci tuženika podrazumijevaju usku definiciju pojma službeničke obveze, koja, po mišljenju tužitelja, sadržava širi aspekt djelovanja i postupanja, a uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi ZSNLPRS-a i Etičkog kodeksa službenika i namještenika upravnih tijela Primorsko-goranske županije ("Službene novine Primorsko-goranske županije", 18/12. – dalje: Etički kodeks). Smatra da je u prilog širem tumačenju tog pojma i teorija službeničkog prava. Napominje da izvršavanje službeničke obveze svakako uključuje i dolazak na posao i prisutnost na radnom mjestu u skladu s uvjetima službe. U slučaju nepridržavanja propisanih pravila da se službenik može sankcionirati u skladu s odredbama mjerodavnog propisa i drugih propisa donesenih na temelju zakona. Tužitelj napominje da u ovom postupku predmet ocjene nije ocjena legitimnosti i opravdanosti odluka koje su nadležna tijela donijela u vezi pandemije Covid-19, već ponašanje i postupanje službenika u okolnostima konkretnog slučaja. Zaključuje da je zainteresirani bio dužan, u okviru službeničkih obveza, pridržavati se mjerodavnih i zakonito donesenih odluka i uputa vezanih uz pandemiju. Dodaje da je prvostupanjsko tijelo razmotrilo sva bitna pitanja, odnosno činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje pravilne odluke u predmetnoj stvari te na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donijelo pravilnu i zakonitu odluku.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi presudu i rješenje prvostupanjskog suda od 27. svibnja 2024., sam otkloni nedostatke i odluči o predmetnoj stvari, uvažavajući žalbene navode.

4. Tuženik uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ustraje na prigovoru zastare vođenja postupka, koji je pokrenut dana 25. studenoga 2021. Ukazuje i na povredu zabrane dvostruke litispendencije. Daje osvrt i na primjenu mjerodavnih odredbi propisa. Ističe da je tuženikovo rješenje od 23. studenoga 2023. primio dana 14. prosinca 2023., tj. nakon dvije godine i devetnaest dana nakon podnošenja zahtjeva, zbog čega smatra da je u tom dijelu nastupila zastara. Daje osvrt i na mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, koje se odnose na izvršnost rješenja. Zaključuje da su žalbeni navodi neosnovani, a pobijane odluke zakonite. Predlaže da se žalba odbaci, a podredno odbije. Traži i naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući zakonitost osporene presude i rješenja, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda i rješenje pobija.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenje tuženika od 23. studenog 2023. doneseno nakon što je rješenjem tuženika od 7. ožujka 2023. poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2023. Tuženik je ocijenio da prvostupanjsko rješenje koje je doneseno u ponovnom postupku, nije u skladu s pravnim shvaćanjem i uputama danim u tuženikovom rješenju od 7. ožujka 2023. Takav zaključak je prihvatio i prvostupanjski sud. Rješenjem tuženika od 7. ožujka 2023. (u točki I. izreke), u povodu žalbe zainteresirane osobe, poništava se točka I.1. i I.2. te točke II. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2023. i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

9. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da prvostupanjski Službenički sud u izvršenju tuženikovog rješenja od 7. ožujka 2023. ni u ponovnom postupku nije potpuno i pravilno utvrdio je li zainteresirana osoba organizirala okupljanje većeg broja osoba ispred ulaza u službene prostorije na adresi [adresa], tj. je li postupio na način opisan u prvostupanjskom rješenju, zbog čega mu je izrečena kazna prestanka službe.

10. Prema ocjeni ovog Suda, niti u nastavku postupka prvostupanjski Službenički sud nije jasno naveo činjenični opis djela koje se zainteresiranoj osobi stavlja na teret, a niti valjanu pravnu kvalifikaciju djela, niti je precizno obrazložio u čemu se sastoji obilježje djela teške povrede službe dužnosti za koju je zainteresirana osoba proglašena odgovornom, tj. na temelju kojih provedenih dokaza i utvrđenih činjenica je utvrđena njegova odgovornost.

11. S obzirom da u predmetnom slučaju nije meritorno odlučeno o upravnoj stvari, zainteresirana osoba može sve druge prigovore, uključujući i nastup zastare vođenja postupka isticati u ponovnom postupku. Dodaje se da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi propisani u članku 45. stavku 2. točki 1. ZUS-a, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tuženika za prekid upravnog spora, obrazloživši zbog čega je prijedlog ocijenio neosnovanim.

12. Prvostupanjski sud je za iznesene zaključke i stajališta dao valjane, dostatne i relevantne razloge u obrazloženju pobijane presude, na temelju kojih je osnovano, pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijane presude, a kojima tužitelj u bitnom ponavlja iste razloge koje je isticao i tijekom upravnog spora, kao i u ranije provedenom postupku, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

14. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka, za sastav odgovora na žalbu, ovaj Sud je odbio kao neosnovan pozivom na odredbu članka 79. stavka 1. ZUS-a, ocijenivši da navodi istaknuti u odgovoru na žalbu nisu bili odlučni za ishod ovog postupka, a zbog čega se ne radi o opravdanim troškovima.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović