Poslovni broj: Usž-4271/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5870/2023-7 od 24. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5870/2023-7 od 24. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/23-01/374, urbroj: 513-04-23- 3 od 25. listopada 2023. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 25. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, klasa: UP/I-410-23/23-02/1845, urbroj: 513-07-01- 01-23-03 od 20. lipnja 2023.
Tim rješenjem, točkom I. izreke odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja, klasa: UP/I-410-23/23-02/1845, urbroj: 513-07-01- 01-23-01 od 24. travnja 2023., te je točkom II. izreke utvrđeno da je tužitelj dužan uplatiti razliku poreza na dohodak i prireza za 2022. u iznosu od 424,69 eura.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da je prvostupanjski sud bio dužan provesti vještačenje po vještaku odgovarajuće struke jer je osporio utvrđenu razliku poreza i prireza. Navodi da je u tužbi i na ročištu predlagao izvođenje dokaza vještačenjem i pribavljanjem porezne kartice njegovih poslodavaca Fenero d.o.o. i Mitnica j.d.o.o. Tužitelj smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije konkretno osporio podatke poreznih tijela. Zaključno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer je bez provođenja dokaznog postupka poklonio vjeru poreznim tijelima. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.- dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj osporava prvostupanjsku presudu.
7. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora te je izvršio uvid u spis tuženika i sudski spis.
8. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je tužitelj u 2022. od više isplatitelja, poslodavaca ostvario ukupni godišnji dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 24.063,94 eura, da mu je u navedenom razdoblju obračunat osobni odbitak u ukupnom iznosu od 10.086,93 eura te je obračunat porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u iznosu od 2.919,76 eura. Nadalje proizlazi da je tužitelj prema podacima iz porezne kartice imao pravo samo na osnovni osobni odbitak u ukupnom godišnjem iznosu od 6.370,69 eura, jer u predmetnom razdoblju nije imao uzdržavane članove niti invalidnost, zbog čega ne ostvaruje pravo na uvećanje osobnog odbitka. S obzirom da su poslodavci tužitelju obračunali 3.716,24 eura osobnog odbitka više nego što mu pripada, odnosno tužitelj je iskoristio više osobnog odbitka od onog što mu pripada, u provedenom postupku je utvrđeno da je na ostvareni dohodak plaćeno manje poreza i prireza pa je tužitelju utvrđena razlika poreza i prireza u iznosu od 424,69 eura. Dakle, kako je tužitelju priznato više osobnog odbitka nego što je propisano mjerodavnim odredbama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. i 115/22.) to je prvostupanjski sud osnovano ocijenio da je tužitelju pravilno poreznim rješenjem utvrđena razlika za uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
9. U odnosu na navode žalbe ističe se da time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja i pribavljanjem porezne kartice poslodavaca tužitelja, nije povrijedio odredbu članka 49. ZUS-a, jer prema stavku 4. navedene odredbe proizlazi da stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrdi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski je sud obrazložio da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju utvrđenja poreznih tijela, odnosno podatke o ostvarenim primicima i osobnim odbicima relevantnim za utvrđivanje poreza na dohodak za 2022., zbog čega je imao osnove pokloniti vjeru podacima iz Informacijskog sustava Porezne uprave koji se vodi za svakog poreznog obveznika.
10. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
11. Prvostupanjski je sud utemeljeno odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora pozivom na odredbu članka 147. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.
12. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek