Poslovni broj: Usž-3719/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek članica vijeća, te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Primorsko-goranske županije, Rijeka, Adamićeva 10, protiv tuženika Višeg službeničkog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe PJ, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stefano Segnan, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-353/2023-8 od 3. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 353/2023-8 od 3. listopada 2023. te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja Višeg službeničkog suda, klasa: UP/II-114-02/23-01/14, urbroj: 514-31/01-23-02 od 7. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe PJ za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se točka II. izreke rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-02/23-01/14, urbroj: 514-31/01-23-02 od 7. ožujka 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija žalba zainteresirane osobe PJ izjavljena protiv točaka od I.3. do I.9. izreke rješenja Službeničkog suda, klasa: klasa: UP/I-114-03/21-01/1, urbroj: 2170-16-23-37 od 24. siječnja 2023. U točki III. izreke te presude se nalaže prvostupanjskom tijelu da zainteresiranoj osobi PJ izrekne kaznu za teške povrede službene dužnosti utvrđene točkama do 1.3. do 1.9. izreke rješenja Službeničkog suda, klasa:

UP/I-114-03/21-01/1, urbroj: 2170-16-23-37 od 24. siječnja 2023. U točki IV. izreke presude se odbija zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 7. ožujka 2023., u točki I. izreke, u povodu žalbe zainteresirane osobe, poništava se točka I.1. i I.2. te točke II. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2023. i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U točki II. izreke rješenja tuženika se, u povodu žalbe zainteresirane osobe, preinačuje točka I.3. do 9. izreke prvostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2023. na način da se zainteresirana osoba oslobađa odgovornosti.

3. Protiv navedene presude zainteresirana osoba je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).

Dalje u žalbi navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešne primjene mjerodavnog prava. Ukazuje i na povredu pravila sudskog postupka, osobito na propust suda da valjano i argumentirano iznese razloge na kojima je utemeljio odluku, tj. na temelju kojih činjenica i dokaza je utvrdio njegovu disciplinsku odgovornost.

Dodaje da sud u obrazloženju pobijane presude ne obrazlaže razloge zbog kojih utvrđuje da je u konkretnom slučaju ostvareno obilježje teške povrede službene dužnosti i na koji način, a uslijed čega je izostala i pravna kvalifikacija disciplinskog dijela, kao i valjani činjenični opis djela za koje je zainteresiranom utvrđena disciplinska odgovornost. Napominje da su u članku 46. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi taksativno navedene teške povrede službene dužnosti, a u točki 17. tog članka se navodi da druge povrede službene dužnosti koje nisu propisane tim člankom mogu biti propisane posebnim zakonom, što znači da se ne može bilo kakvo postupanje podvesti pod tešku povredu službene dužnosti "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službeničkih obveza". Dodaje da niti Odluka na koju se poziva sud ne propisuje posljedice za njezino nepoštivanje, a da Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, propisuje samo prekršajnu odgovornost u slučaju nepostupanja, ali nije poseban zakon u smislu članka 46. točke 17. Dodaje da niti Etički kodeks na koji se poziva sud, odnosno povrede njegovih odredbi, ne može biti pravna osnova za utvrđivanje disciplinske odgovornosti u konkretnom slučaju, jer ne predstavlja tešku povredu službene dužnosti iz članka 46. navedenog Zakona. Zainteresirani u žalbi navodi da ni sud u pobijanoj presudi ne iznosi razloge zbog kojih smatra da su povrede Etičkog kodeksa od značaja i u kojoj mjeri, dok je postupak u vezi povrede ili nepostupanja prema Etičkom kodeksu od strane bilo kojeg službenika propisan u članku 22. Etičkog kodeksa, a da tužitelj nije dostavio, a niti postoji bilo kakva pritužba u odnosu na zainteresiranog.

Zaključno, zainteresirani u žalbi ističe da sud nije sam riješio o predmetnoj stvari u skladu s člankom 58. ZUS-a, jer u izreci presude nije utvrdio njegovu odgovornost, a niti je potvrdio rješenje Službeničkog suda, a zbog čega je točka III. izreke pobijane presude suvišna, jer je prvostupanjsko tijelo rješenjem koje je ostalo na snazi već utvrdilo odgovornost i izreklo kaznu za teške povrede službene dužnosti opisane u točkama I.3. do I.9. izreke. Stoga smatra da bi se na način kako je odlučeno u pobijanoj presudi, dva puta riješilo o istom pitanju.

Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da naknadi trošak postupka.

4. Tužitelj i tuženik nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Ovaj Sud ocjenjuje osnovanim žalbene navode da na temelju činjeničnog opisa djela navedenog u točki I. br. 3. – 9. izreke prvostupanjskog rješenja, tj. opisanim ponašanjem zainteresirane osobe nije ostvareno obilježje djela teške povrede službene dužnosti za koje ga se tereti u smislu članka 46. točke 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ 86/08., 61/11., 4/18., 96/18. i 112/19. – dalje: ZSNLPRS).

8. Naime, iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da zainteresirana osoba u inkriminiranom razdoblju (dana 17., 19., 22., 23., 24. i 25. studenog 2021.) nije dala na uvid negativan test na virus SARS-CoV-2 ili EU digitalnu COVID potvrdu, odnosno nije predočila drugi odgovarajući dokaz koji bi zamijenio potrebu tog testiranja. Prvostupanjski sud potvrđuje zaključke i stajalište iznesene u prvostupanjskom rješenju od 24. siječnja 2023., te prihvaća ocjenu prvostupanjskog tijela da zainteresirana osoba opisanim postupanjem nije ispunila propisanu obvezu za ulazak i boravak u službenim prostorijama tj. da je dolazila na radno mjesto i ulazila te boravila u službenim prostorijama protivno propisanim obvezama. Dalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude prihvaća i druga stajališta iznesena u prvostupanjskom rješenju, da je zainteresirana osoba unatoč izrečenom protivljenju zaštitara na ulazu, dolazila na posao i boravila u radnim prostorijama, a opisano postupanje je ocijenjeno kao nesavjesno izvršavanje službeničkih obveza.

9. Dakle, prvostupanjski sud potvrđuje da je pravilno utvrđena odgovornost zainteresiranog za teške povrede službene dužnosti, opisane u točki I.3. do I.9. izreke prvostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2023. Smatra da su u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja provedeni svi relevantni dokazi, na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari, tj. da su pravilno utvrđene bitne činjenice, a s time u vezi daje osvrt na primjenu odredbe članka 46. točke 1. ZSNLPRS- a, kao i na primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ 143/21.), Zakona o sustavu Civilne zaštite („Narodne novine“ 82/15., 118/18., 31/20. i 20/21.) te Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova („Narodne novine“ 121/21. – dalje: Odluka) i dr. Sud dodaje u pobijanoj presudi da je Odluka donesena na temelju članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20. i 134/20. – dalje: ZZPZB).

10. Prvostupanjski sud ocjenjuje da se odredbe Odluke i mjerodavne odredbe navedenih propisa odnose i na zainteresiranu osobu, jer je kao službenik područne (regionalne) samouprave bio dužan postupati u skladu s propisanim obvezama, a radi se o obvezama utvrđenim za određene adresate, s obzirom na njihov profesionalni i radnopravni status. Sud zaključuje da su i pobliže propisane obveze, uz službeničke obveze koje proizlaze iz radnog mjesta na koji su službenici raspoređeni, u opsegu ukupnih službeničkih obveza, jer su dio njihovog profesionalnog zadatka. Stoga da se ustrajno ponašanje zainteresirane osobe, protivno propisanim obvezama, uključujući i protupravan boravak u službenim prostorijama, ne može odvojiti od ukupnosti izvršavanja službeničkih obveza.

11. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je tuženik, drugačijim tumačenjem pojma službeničkih obveza, postupio formalistički, propustivši cjelovito sagledati sadržaj i doseg navedenih propisa, tj. smisao i svrhu utvrđenja službeničkih odnosa.

12. Ovaj Sud iznesene zaključke i stajališta prvostupanjskog suda na kojima temelji pobijanu presudu ne prihvaća, iz niže navedenih razloga.

13. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi da se u prvostupanjskom rješenju jasno ne navode razlozi zbog kojih se ocjenjuje da je opisanim ponašanjem zainteresirane osobe u točki I. br. 3. – I.9. izreke tog rješenja ostvareno obilježje djela teške povrede službene dužnosti iz članka 46. točka 1. ZSNLPRS-a, jer se zainteresiranog ne tereti da nije izvršavao službeničke obveze ili nije savjesno ili pravodobno izvršio službeničke obveze ili da je nemarno izvršavao službeničke obveze, a koje proizlaze iz opisa poslova radnog mjesta na kojem je službenik raspoređen niti drugih poslova koji su mu dodijeljeni u rad putem naloga od strane nadređenog službenika iz djelokruga tijela u kojem je zaposlen. Tuženik napominje da se teške povrede službene dužnosti službenika zaposlenih u upravnim tijelima jedinica lokalnih i područnih (regionalnih) samouprava, utvrđuju isključivo zakonom pa se postupanje zainteresiranog na opisani način ne može pravno kvalificirati kao niti jedna teška povreda službene dužnosti propisana u članku 46. ZSNLPRS-a, a zbog čega se službenik PJ oslobađa odgovornosti da bi počinio tešku povredu službene dužnosti koja mu se zahtjevom predlagatatelja stavlja na teret, opisane u točki I. br. 3.

– 9. izreke prvostupanjskog rješenja.

14. Ovaj Sud prihvaća ocjenu tuženika da opisanim postupanjem zainteresirane osobe nije ostvareno obilježje djela teške povrede službene dužnosti iz članka 46. točke 1. ZSNLPRS-a, a zbog čega je u tom dijelu prvostupanjsko rješenje preinačio i zainteresiranu osobu oslobodio odgovornosti. Tuženik dodaje da se Službenički sud pogrešno u prvostupanjskom rješenju poziva na odredbu članka 33. ZSNLPRS-a, koja propisuje da je službenik dužan poslove obavljati savjesno, pridržavajući se Ustava, zakona, drugih propisa i pravila struke te članka 35. tog Zakona, koji propisuje da je službenik dužan izvršavati naloge pročelnika upravnog tijela koji se odnose na službu te bez posebnog naloga obavljati poslove, odnosno zadatke radnog mjesta na koje je raspoređen. Sud prihvaća ocjenu tuženika da činjenica što je zainteresirana osoba u navedenom razdoblju dolazila na posao i boravila u službenim prostorijama, sama za sebe ne daje osnovu za zaključak da je takvim ponašanjem ostvareno obilježje djela teške povrede službene dužnosti iz članka 46. točka 1. ZSNLPRS-a, jer je čelnik tijela sukladno navedenim propisima, bio dužan zainteresiranu osobu spriječiti da uđe u službene prostorije, ukoliko nije predočio EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju na virus SARS CoV- 2, što je propustio učiniti, već je zainteresiranom dopustio da boravi u službenim prostorijama i radi u razdoblju od 19. do 25. studenog 2021. Tuženik dodaje i da navedena Odluka, ne propisuje mjere za sprječavanje kršenja zabrane ulaska i boravka u službenim prostorijama tj. ne nošenja zaštitnih maski, a niti sankcije pravnim i fizičkim osobama, koje se ne pridržavaju propisanih mjera, već je propisana prekršajna odgovornost pravnih osoba, odgovornih osoba u pravnim osobama i fizičkih osoba. Sud prihvaća u cijelosti pravilnom argumentaciju tuženika te ocjenjuje da je u osporenom rješenju dao valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih zaključuje da, na temelju činjeničnog opisa, djelo koje se zainteresiranom stavlja na teret nije pravilno pravno kvalificirano, tj. da u predmetnom slučaju nije ostvareno obilježje djela teške povrede službene dužnosti iz članka 46. točka 1. ZSNLPRS-a, a zbog čega je osnovano odlučio kao u točki II. izreke rješenja od 7. ožujka 2023.

15. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši žalbene razloge osnovanima, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a, poništio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora je ovaj Sud odbio kao neosnovan jer troškovi nisu specificirani.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović