Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-174/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Srđana Kuzmanića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ČŠ, II. VŠ i III. FŠ, i to protiv optuženika ČŠ i VŠ radi kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21-dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11, a protiv optuženika FŠ radi kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. KZ/11, sve u svezi sa člankom 51. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika VŠ podnesenoj putem braniteljice odvjetnice ABC, o žalbi koju je osobno podnio optuženik VŠ i o žalbi optuženika ČŠ podnesenoj putem braniteljice odvjetnice ABC, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-2021/18-95 od 20.veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe optuženika VŠ i ČŠ, a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženici ČŠ, II. VŠ proglašeni su krivima što su zajedno i po prethodnom dogovoru, počinili kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11, a optuženik III. FŠ da je zajedno s prvooptuženim i drugoooptuženim počinio kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11, te kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11, a sve u svezi sa člankom 51. KZ/11. Optuženik VŠ proglašen je krivim da je sam počinio kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11, te kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

1.1. I. optuženiku ČŠ je za kazneno djelo iz čl. 236 st. 2 KZ/11 pod točkom 1) temeljem istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11 opisano pod točkom 1) temeljem istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa je optuženik ČŠ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci. II optuženiku VŠ je za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. KZ/11 opisano pod točkom 1) temeljem istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11 opisano pod točkom 1) temeljem istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kaznena djela iz članka 236. stavak 1. KZ/ pod točkama 2.), 3.) i 4.) za svako kazneno djelo temeljem čl. 236 st. 1 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci, te za kaznena djela iz čl. 278 st. 3 KZ/11 pod točkama 2.), 3.) i 4.) za svako kazneno djelo temeljem čl. 278 st. 3 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci, pa je pa se temeljem čl. 236 st. 2 KZ/11 i čl. 278 st. 3 KZ/11 uz primjenu čl. 51 KZ/11 II optuženi VŠ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci. III. optuženiku FŠ je za kazneno djelo iz čl. 236 st. 2 KZ/11 pod točkom 1) temeljem istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11, pod točkom 1) temeljem istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je temeljem članka 236. stavak 2. i članka 278. stavak 1. KZ/11 uz primjenu članka 51 KZ/11 III optuženik FŠ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Temeljem čl. 54 KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora II okrivljeniku UŠ se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i u istražnom zatvoru, koji mu teče od dana uhićenja, odnosno, sprovođenja u Pritvorsku policijsku jedinicu, tj., od 26. srpnja 2017. do 28. srpnja 2017. i od 03. srpnja 2018. godine, do 06. srpnja 2018. godine.

1.2. Temeljem čl. 148 st. 6 u svezi čl. 145. st. 2 toč. 6 i 7 ZKP/08, I do III okrivljeni su oslobođeni naknade troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu, a I i III okrivljeni i troškova nagrade branitelja po službenoj dužnosti.

1.3. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenom TD Sancta Domenica d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.870,06 eura1 / 44.228,00 kuna, koji iznos su solidarno dužni podmiriti I okrivljeni ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II okrivljeni VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i III okrivljeni FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svaki u iznosu od 1.956,69 eura /14.742,68 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik VŠ, putem braniteljice odvjetnice ABC i osobno, koje žalbe će u daljnjem tijeku postupka biti razmatrane kao jedna žalba, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno li nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu, odnosno da istu preinači uvažavajući žalbene razloge.

2.1. Protiv pobijane presude žalbu je podnio i ČŠ, putem braniteljice odvjetnice ABC i to zbog bitne povrede odredaba članka 6. stavak 1. i stavak 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede prava na nepristrani sud, načela jednakosti oružja, presumpcije nevinosti, u svezi s povredom odredbe članka 13. Konvencije, povrede prava na djelotvoran pravni lijek, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika ČŠ i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine osporavanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

2.2. Nisu podneseni odgovori na žalbe.

2.3. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.4. O sjednici vijeća su obaviještene stranke budući da je isto zatraženo u žalbi prvooptuženika ČŠ. Na sjednicu vijeća su pristupili zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Dubrovniku Maris Stjepović Simoni, te optuženik ČŠ i njegov branitelj odvjetnik ABC, dok nisu pristupili uredno pozvani optuženici VŠ i FŠ, kao ni uredno pozvana braniteljica optuženika VŠ odvjetnica ABC.

3. Žalbe optuženika su osnovane.

3.1. Ispitujući presudu u povodu žalbe optuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud kao drugostupanjski sud je utvrdio da su osnovani su žalbeni navodi žalbe optuženika VŠ kako je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1.točka 11. ZKP/08, odnosno da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, međutim ne u potpunosti na način kako se to ukazuje žalbom. Naime, u žalbi se iznosi kako je na strani 5 presude sud utvrdio pojedinačne kazne zatvora od 1(jedne) godine, od 10 (deset) mjeseci od 10 (deset) mjeseci i od 10 (mjeseci), što ukupno iznosi 42 mjeseca, odnosno tri godine i šest mjeseci tako da je nejasno na koji način je sud utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci. Protivno žalbenim navodima u pobijanoj presudi sud je optuženiku VŠ za kazneno djelo iz članka 236. stavka 2. KZ/11 opisano pod točkom 1) temeljem istog zakonskog propisa, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11 opisano pod točkom 1) temeljem istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kaznena djela iz članka 236. stavak 1. KZ/ pod točkama 2.), 3.) i 4.) za svako kazneno djelo temeljem čl. 236 st. 1 KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci, te za kaznena djela iz čl. 278 st. 3 KZ/11 pod točkama 2.), 3.) i 4.) za svako kazneno djelo temeljem čl. 278 st. 3 KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci, pa je temeljem čl. 236 st. 2 KZ/11 i čl. 278 st. 3 KZ/11 uz primjenu čl. 51 KZ/11 II optuženi VŠ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci. Ono što izreku pobijane presude čini nerazumljivom i proturječnom samoj sebi je to što je na stranici 5 pobijane presude navedeno kako je djelima pod točkama 2., 3. i 4. optužnice optuženik VŠ počinio kazneno djelo krivotvorenja-krivotvorenjem isprave opisano po članku 278. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. KZ/11, te kazneno djelo protiv imovine - prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. sve uz primjenu članka 51. KZ/11, tako da bi iz navedenoga proizlazilo da je optuženi VŠ pod točkama 2., 3. i 4. izreke počinio jedno kazneno djelo iz članka 278.stavak 1. i 3. KZ/11 i jedno kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, dok mu se istodobno utvrđuju kazne za više kaznenih djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11 i za više kaznenih djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11.

3.2. U žalbi se dalje navodi kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno time što je sud odbio prijedlog za vještačenje na okolnost ubrojivosti optuženika VŠ. Uvidom u zapisnik rasprave od 14. veljače 2023. utvrđeno je kako je obrana tražila uvid u psihijatrijski nalaz za optuženika VŠ, koji je u drugom predmetu vještačen zbog ovisnosti, a period obuhvaća i inkriminirani period. Ovaj dokazni prijedlog je na zapisniku rasprave odbijen kao prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka, međutim u obrazloženju pobijane presude nije navedeno, niti obrazloženo odbijanje ovog dokaznog prijedloga tako da presuda nema razloga, što također predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Pri ovome se ističe kako s obzirom na načelo neposrednosti, nalaz i mišljenje vještaka iz drugog postupka ne mogu biti dokaz u ovom kaznenom postupku, ali Zakon o kaznenom postupku u članku 325. propisuje ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena ubrojivost okrivljenika, da je okrivljenik zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga počinio kazneno djelo ili da je raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, odredit će se vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika. Utvrđivanje ove činjenice je od utjecaja na ostvarenje subjektivnih obilježja kaznenog djela, kao i na eventualnu odluku o kazni.

3.3. Ispitujući presudu povodu žalbe optuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud kao drugostupanjski sud je utvrdio kako su osnovani su žalbeni navodi žalbe optuženika ČŠ da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1.točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, i to iz razloga što je pobijanom presudom temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenom TD Sancta Domenica d.o.o., [adresa], OIB: 35409850545, dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.870,06 eura1 / 44.228,00 kuna, koji iznos su solidarno dužni podmiriti I okrivljeni ČŠ, II okrivljeni VŠ, III okrivljeni FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svaki u iznosu od 1.956,69 eura / 14.742, 68 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, iako optuženik ČŠ, a ni FŠ nisu istodobno proglašeni krivima za kazneno djelo koje bi bilo počinjeno na štetu trgovačkog društva Sancta Domenica i takvo kazneno djelo se optuženiku ČŠ, kao ni optuženiku FŠ nije niti stavljalo na teret optužnicom , te je i obrazloženje pobijane presude pod točkom 27. u suprotnosti s činjeničnim opisom izreke presude. Istodobno pobijana presuda je nerazumljiva budući da je sud prvog stupnja u opisu kaznenog djela osuđujuće presude utvrdio visinu imovinske koristi ostvarene u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu trgovačkog društva „Vipnet” d.o.o., a potom tu imovinsku korist nije oduzeo, a jednako tako je postupio i u odnosu na trgovačko društvo „TELE2”. Pored svega iznesenog odluku o imovinskopravnom zahtjevu čini nerazumljivom i proturječnom samoj sebi to što se optuženicima nalaže solidarno podmiriti imovinskopravni zahtjev, a potom se navodi kako je svaki od optuženika dužan platiti iznos od 1.956.69 EUR. Ukazuje se da solidarno podmirenje znači da svaki dužnik odgovara za cijelu obvezu, a ne samo za svoj dio i jedan od dužnika može ispuniti obvezu u ime svih i time se svi ostali dužnici oslobađaju obveze, međutim ovakav način podmirenja imovinskopravnog zahtjeva nije u skladu s člankom 5. Kaznenog zakona koji propisuje kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom, a u slučaju solidarnog ispunjenja obveze moguća je situacija da jedan od optuženika podmiri cijeli imovinskopravni zahtjev, odnosno nadoknadi cijelu protupravnu imovinsku korist, a da ostali optuženici zadrže imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom.

3.4. Nadalje, pobijanom presudom je počinjena bitna povreda iz članka 468.stavak 1. točka 11. ZKP/08 budući da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između ovoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Tako je na zapisniku rasprave od 14. veljače 2023. navedeno kako optuženik ČŠ ostaje kod obrane iznesene na zapisniku od 21. prosinca 2017., međutim u spisu nema takvog zapisnika, već postoji zapisnik od 8. ožujka 2018. na kojem je optuženik ČŠ iznio obranu, ali ni taj zapisnik nije pročitan i pregledan u dokaznom postupku, dok se pod točkom 4. obrazloženja presude reproducira obrana optuženika ČŠ. U odnosu na optuženika VŠ na zapisniku rasprave isti je izjavio kako ostaje pri obrani koju je iznio na zapisniku od 6. srpnja 2018., a na tom zapisniku se optuženik VŠ branio šutnjom, dok iz zapisnika od 14. veljače 2023. ne proizlazi da bi optuženik VŠ ijedan dio optužbe priznao, a u pobijanoj presudi se pod točkom 5. obrazloženja navodi kako je priznao kaznena djela opisana pod točkom 2. i 3. izreke presude. Zapisnik na kojem je optuženik FŠ iznio obranu također nije pročitan i pregledan u postupku, dok je optuženik samo izjavio da ostaje pri obrani koju je dao na zapisniku od 11. travnja 2018.

3.5. Sve naprijed navedeno je dovelo do toga da je i činjenično stanje pobijanom presudom nepotpuno utvrđeno te je u ponovljenom postupku potrebno otkloniti sve povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, ponovo izvesti sve do sada izvedene dokaze i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje sam odluči da ih je potrebno izvesti i nakon toga donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08, posebno navesti činjenice koje stranke nisu osporile i izložiti zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza i zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka. Ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da bi optuženi VŠ svojim radnjama počinio kazneno djelo, potrebno je razmotriti jesu li u odnosu na njega ispunjeni uvjeti za primjenu članka 52. KZ/11.

4.Slijedom svega navedenog, prihvaćanjem žalbi optuženika VŠ i ČŠ, u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08 pobijana presuda je ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Dubrovnik, 12. lipnja  2025.

Predsjednik vijeća:

Domagoj Raguž