Poslovni broj: Usž-2356/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IGO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-275/2024-13 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-275/2024-13 od 6. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja tog suda, poslovni broj: Us l-275/2024-11 od 14. travnja 2025. kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura, rješenje u iznosu od 66,36 eura, te na žalbu u iznosu od 66,36 eura, odnosno ukupno 185,81 eura.
2. Tužiteljica u žalbi navodi da se ovdje, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu RH, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statutu Grada Zagreba i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao na sjednici 20. studenoga 2022. donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je protivna i odluci Ustavnog suda RH, poslovni broj: U- III/815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta te je u istoj navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud u odluci poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava RH. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž te je to pravo ostvarila i tužiteljica. Smatra da treba biti oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članka 11. stavku 1. točki 17. Zakona o sudskim pristojbama prema kojoj su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođene strane koje pokreću postupak za zaštitu ustavom zajamčenih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. Ukazuje kako je Europski sud za ljudska prava postavio pitanja (dalje: ESLJP) u predmetu Golomejić protiv Hrvatske po zahtjevu broj 9461/24 koji se odnosi na Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a iz kojih pitanja da je razvidno i nedvojbeno da ESLJP utvrđuje da predmetna mjera predstavlja pravo na poštivanje obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola 1. Konvencije. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti rješenje o prigovoru na način da se usvoji prigovor, poništi ranije rješenje o pristojbi i oslobodi je plaćanja sudske pristojbe. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž- 703/2025-2 od 19. ožujka 2025., odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-275/2024-5 od 18. prosinca 2024. kojim je odbačena žalba tužiteljice podnesena radi šutnje uprave, jer o prigovoru tužiteljice koji je izjavljen temeljem odredbe članka 10. stavka 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21. i 25/22.) protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23- 014/223, urbroj: 251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023. o prestanku novčane pomoći nije odlučeno u zakonom propisanom roku.
5. S obzirom na izloženo, što tužiteljica svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, ista je i prema ocjeni ovog Suda, pravilno obvezana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, žalbu i rješenje jer je tužba odbačena. Naime, odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. Pri tome neosnovano tužiteljica u žalbi upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi. Ovo iz razloga jer se, prema ocjeni ovog Suda, ne radi o pravu iz sustava socijalne skrbi, budući da priznavanje predmetnog prava (status roditelja odgojitelja) nije vezano ni uz kakav socijalni (materijalni) status, odnosno uz određen imovinski cenzus, niti je predmet zakonskog reguliranja u Republici Hrvatskoj, pa ni kao pravo u sustavu socijalne skrbi.
6. Okolnost što priznavanjem navedenog statusa korisnik stječe neka druga prava, na primjer iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, nisu dostatna za zaključak da je tužba podnesena radi ostvarivanja tih prava, te da bi s tog osnova tužiteljica bila oslobođena plaćanja sudske pristojbe. Tim više što se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, na koji su plaćeni dužni doprinosi, te je za razdoblje korištenja priznati i mirovinski staž, što sve upućuje na zaključak da se radi o isplati plaće, a ne socijalne naknade.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ne postoji osnova za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u smislu članka 11. stavka 1. točke 17. Zakona o sudskim pristojbama obzirom da se u predmetnom slučaju ne radi o postupku pokrenutom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata.
8. Ostali žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojim je osnovano odbijen njezin prigovor na rješenje kojim joj je određeno plaćanje sudske pristojbe.
9. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. Zakona o sudskim pristojbama, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje.
10. Nastavno, odbijen je zahtjev za naknadu troška sastava žalbe jer to nije izdatak učinjen u tijeku ili povodom spora (članak 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.).
U Zagrebu, 12. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek
