Broj: Ppž-3128/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ČĆ zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog ČĆ podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 24. veljače 2023., broj: Pp-1343/2022-7 u sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ČĆ i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni ČĆ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) u roku 2 mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1.Presudom Općinskog suda u Metkoviću od 24. veljače 2023., broj: Pp-1343/2022-7 okrivljeni ČĆ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.350,00 eura, koju je kaznu dužan platiti u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne, da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1.Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 28,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni ČĆ je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.
5.Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kojima ukazuje na počinjenje bitnih povreda postupka i to jer mu sud nije dostavio zapisnik s glavne rasprave iz kojeg bi proizlazilo da je prekršajni nalog stavljen izvan snage jer nema propisa koji sud na to obvezuje.
Osim toga navedeno rješenje ne dostavlja se okrivljeniku budući da protiv istog nije dopuštena žalba sukladno članku 238. stavka 9. Prekršajnog zakona.
5.1. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da je sud bio dužan ispitati okrivljenika pred zamolbenim sudom, iako je člankom 171. stavkom 9. Prekršajnog zakona propisano da se okrivljenik može (dakle, ne mora) ispitati pred zamolbenim sudom. Okrivljenik je to predložio za drugu zakazanu raspravu održanu dana 21. veljače 2023. dok je prvu zakazanu raspravu odgodio telefonskim putem. Poziv za navedenu raspravu primio je 24. siječnja 2023., a prijedlog za ispitivanjem pred zamolbenim sudom poslao dan prije održavanja rasprave koji je podnesak zaprimljen u referadi suca nakon održane rasprave. Prvostupanjski sud nije niti obavezan takav prijedlog okrivljenika prihvatiti niti ispitivanje provesti po zamolbenom sudu ako smatra da nije nužno ili ekonomično.
5.2 Neosnovani su žalbeni navodi o netočnim navodima obrazloženja suda na okolnost prispijeća pismena kojim predlaže da ga ispita zamolbeni sud jer se ne radi o podnesku koji je vezan za rok, niti način njegovog podnošenja ima ikakav učinak na održavanje glavne rasprave, nego je za samo to pitanje odlučna činjenica da je isto dospjelo u referadu nakon održane i dovršene glavne rasprave, zbog čega je zakašnjeli.
5.3. Neosnovani su stoga žalbeni navodi žalitelja da mu je sud uskratio i povrijedio pravo na obranu i to jer je za dvije zakazane rasprave imao zakonske uvjete za njihovo održavanje, jer je na prvoj glavnoj raspravi, održanoj 17.siječnja 2023. prihvatio telefonsku i ničim potkrijepljenu molbu okrivljenika za odgodu zbog zdravstvenih problema i istu odgodio, a imao je zakonske uvjete da održi glavnu raspravu 21. veljače 2023. za koju je okrivljenik uredno primio poziv i do održavanja glavne rasprave, na koju nije pristupio, nije opravdao izostanak.
5.4. Slijedom navedenoga pravilno je prvostupanjski sud održao glavnu raspravu sukladno odredbi članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona.
6. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je sud odluku zasnovao na temelju službene zabilješke koja je po njemu nedopušten dokaz, jer se radi o izvješću o počinjenom prekršaju u kojem je djelatnik policije jasno opisao okolnosti utvrđenja prekršaja.
7. Neosnovani su i paušalni žalbeni navodi žalitelja da činjenični opis djela ne sadrži bitna obilježja prekršaja, jer je činjenični opis valjan i potpun, a žalitelj ni na koji način nije konkretizirao koje bitno obilježje djela nedostaje niti što potvrđuje citirana prvostupanjska odluka.
7.1. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka u kojem je čitana dokumentacija spisa donio odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj za koji je optužen. Slijedom navedenoga neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kojima po ocjeni ovog suda pravilnost prvostupanjske odluke nije dovedena u pitanje.
8. Ispitujući potom sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku pravilno utvrdio novčane kazne u zakonom propisanom minimalnom i u zakonom propisanom iznosu te da je ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika jer u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi eventualno opravdale ublažavanje novčane kazne kako to predlaže okrivljenik u svojoj žalbi.
9. Odluka o izricanju zaštitne mjere je opravdana i pravilno izrečena u zakonom propisanom rasponu trajanja zaštitnih mjera i po ocjeni ovog suda njenom primjenom će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjanje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere od 3 mjeseca je opravdano i pravilno jer je sud za takvu odluku dao valjane razloge jer se na okrivljenika ne može utjecati da prekršaje ne ponavlja, te je pravilan zaključak suda da se samo primjenom zaštitne mjere otklanjaju uvjeti koji poticajno djeluju na ponavljanje prekršaja.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
11. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 12. lipnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.