REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1549/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja OU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu i drugotužiteljice CU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN, sa sjedištem u Paldau 40, A-8341 Paldau, Republika Austrija, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB 25376204437, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu prvotužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-935/2024-3 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2494/2023-16 od 28. svibnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 2494/2023-22 od 10. rujna 2024., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se prvotužitelju OU podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonkom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž- 935/2024-3 od 3. prosinca 2024., zbog povrede temeljenog ljudskog prava na obrazloženu sudsku odluku, kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kada drugostupanjski sud na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu odbije tužbeni zahtjev uz zaključak da tužitelj nije dokazao određenu činjenicu, a da pri tome ne izvede dokazne prijedloge tužitelja, odnosno obrazloži razloge zbog čega nisu izvedeni dokazni prijedlozi tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvotužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-935/2024-3 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2494/2023-16 od 28. svibnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 2494/2023-22 od 10. rujna 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije prvotužitelj predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Predstavlja li čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da se ugovor smatra sklopljenim u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište odnosno prebivalište u trenutku davanje ponude oborivu ili neoborivu presumpciju?

2. Jesu li sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i to odredbi iz čl. 252. st. 2. ZOO-a kada su temeljem navedene zakonske odredbe utvrdili mjesto sklapana ugovora prema mjestu u kojem je ponuditelj (tuženik) imao svoje sjedište u trenutku davanja ponude, iako su tijekom sudskog postupka tužitelji dokazali da je ugovor sklopljen na drugom mjestu, jer su sudovi zanemarili da odredba iz čl. 252. st. 2. ZOO- a predstavlja oborivu presumpciju?

3. Jesu li sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i to odredbu iz čl. 252. st. 2. ZOO-a kada su temeljem navedene zakonske odredbe utvrdili mjesto sklapanja ugovora prema mjestu u kojem je ponuditelj (tuženik) imao svoje sjedište u trenutku davanja ponude, iako su tijekom sudskog postupka tužitelji dokazali da je ugovor sklopljen na drugom mjestu, jer su sudovi zanemarili da odredba iz čl. 252. st. 2. ZOO- a predstavlja oborivu presumpciju, te su pritom zanemarili odredbu iz čl. 1022. st. 1. ZOO kojom je propisano da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, te odredbu iz čl. 292. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane, a tužitelji su kao ugovorne strane ispravu potpisale na tom drugom mjestu?

4. Je li pravilan zaključak suda da ugovor o kreditu zaključen između parničnih stranaka kojim se tužiteljima odobrava kreditu u iznosu od 180.000,00 EUR, nije ništetan u smislu čl. 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, u daljnjem tekstu: ZPK) jer da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije 01. siječnja 2010. godine i da se ne primjenjuje na ugovore o kreditu čiji iznos prelazi 1.000.000,00 kn (čl. 3. točka a – sada 132.722,81 eura), neovisno o utvrđenju Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-I-4455/2015 od 4.4.2017. u kojoj je utvrđena retroaktivna primjena odredbe iz čl. 19.j ZPK tako da se ista primjenjuje na sve postojeće ugovorne odnose koji nisu dovršeni, a sklopljeni su prije stupanja na snagu navedene odredbe, te s obzirom da je čl. 19.a st. 4. ZPK-a propisana iznimka prema kojoj se odredbe ove glavne primjenjuju i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita već od 1.000.000,00 kn (132.722,81 eura)?

5. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom i prvostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, u konkretnom slučaju razlozi o odlučnoj činjenici (mjestu sklapanja ugovora o kreditu) u suprotnosti su s izvedenim dokazima pa pobijane presude ne sadrže jasno i dostatno obrazloženje o tome zašto se ne prihvaćaju dokazi iz kojih bi proizlazilo da je mjesto sklapanja ugovora o kreditu različito od onog koje je navedeno u samom ugovoru o kreditu?

6. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika?

7. Jesu li sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su kao bitnu činjenicu glede primjene materijalnog prava utvrdili da je ugovor o kreditu zaključen u Republici Austriji radi čega da se primjenjuje austrijsko pravo, te pritom nisu uzeli u obzir da se radi o potrošačkom sporu, da su tužitelji dokazali status potrošača i da se spor vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje se nalaze u Republici Hrvatskoj, te posljedično tome radi brisanja upisa založnog prava na tim nekretninama, čime su zanemarili odredbu iz čl. 21. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 88/2001, u daljnjem tekstu ZRSZ) prema kojoj je propisano da je za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nalazi nekretnina, kao i Uredbu (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) prema kojoj ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište?

8. Jesu li sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada, u okviru činjeničnih navoda iz tužbe i činjenica utvrđenih tijekom dokaznog postupka, nisu pravilno primijenili odredbe iz čl. 322. st. 1. ZOO-a (ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo), čl. 327. st. 1. ZOO-a (na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba), čl. 247. ZOO (Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora), te čl. 1021. i 1022. ZOO-a (ugovor o kreditu), u sporu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu jer nisu utvrđivali da ugovor o kreditu ne može opstati kada ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje ugovora?

9. Jesu li sudovi u sporu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, u okviru činjeničnih navoda iz tužbe i činjenica utvrđenih tijekom dokaznog postupka, dužni po službenoj dužnosti paziti na ništetnost temeljem čl. 322. st. 1. ZOO-a?

10. Ima li tuženik kao davatelj kredita pravo na naplatu ugovorene i zakonske kamate po ugovoru o kreditu u slučaju kada je ugovorne kamate obračunao na veći novčani iznos od onog novčanog iznosa koji je korisniku kredita stavio na raspolaganje?

11. Da li ne provjeravanje kreditne sposobnosti potrošača kao korisnika kredita od strane kreditne institucije (ovdje tuženika) prilikom odobravanja kredita može biti razlog za ništetnost tog ugovora o kreditu temeljem čl. 322. st. 1. ZOO-a?

12. Je li ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u smislu nedostatka zbog kojeg se presuda ne može ispitati, ako je sud odbio dokazni prijedlog stranke u postupku, a u presudi nije naznačio ni obrazložio razloge odbijanja izvođenja predloženog dokaza?“.

2.1. Prvotužitelj ističe da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Prvotužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), navodeći da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te ustavno pravo na zaštitu vlasništva iz čl. 48. st. 1. Ustava RH i čl. 1. Protokola broj 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Drugotužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže da se prijedlog prvotužitelja odbije.

5. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije prvotužitelja predlaže da se prijedlog prvotužitelja odbaci, podredno odbije.

6. Prijedlog je osnovan.

7. U skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

8. Prvotužitelj u prijedlogu u bitnom ističe da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku kao sastavni dio prava na pravično suđenje propisano čl. 29. st. 1. Ustava time što su nižestupanjski sudovi odbili provođenje dokaza na okolnosti da je u konkretnom slučaju riječ o zelenaškom ugovoru, bez da su dali razloge zbog čega su odbijeni ti dokazni prijedlozi tužitelja, da drugostupanjski sud odlučujući o žalbi prvotužitelja protiv prvostupanjske presude nije odgovorio na te žalbene navode prvotužitelja, kao i time što je drugostupanjski sud zaključio da prvotužitelj nije dokazao ni da bi predmetni Ugovor predstavljao lihvarski ugovor (da nije dokazao ništetnost predmetnog Ugovora ni po tom osnovu), navodeći da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koje se nalaze u spisu, bez da je obrazložio zbog čega je odbio izvesti po tom osnovu predložene dokazne prijedloge prvotužitelja.

9. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je prvotužitelj učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH, konkretno pravo na obrazloženu odluku.

10. Naime, u odnosu na osnovu koju je tužitelj naveo da bi predmetni ugovor o kreditu predstavljao lihvarski (zelenaški) ugovor drugostupanjski sud naveo da tužitelj nije dokazao da bi taj ugovor predstavljao lihvarski ugovor. Također je naveo da činjenica da prvostupanjski sud nije posebno obrazlagao pravno pitanje glede navoda tužitelja da se radi o lihvarskom ugovoru, ali da je iz iskaza stranaka i dokumentacije u spisu, bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koje se nalaze u spisu, slijedom čega je drugostupanjski sud utvrdio da iz provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji inicirali zaključenje ugovora o kreditu, da visina redovne kamate kao i zatezne kamate nije viša od kamata koje su bile uobičajene u vrijeme zaključenja ugovora, da je kredit zaključen u eurima, kao službenoj valuti u Republici Austriji, te da je zaključak tog suda da ugovorene odredbe nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i odnosima ugovornih strana na štetu tužitelja, pa da se ne radi o zelenaškom ugovoru. Stoga, zaključujući da tužitelji nisu dokazali da bi ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. Međutim, s obzirom da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke, utvrđujući činjenično stanje na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, zaključio da tužitelj nije dokazao da bi predmetni Ugovor o kreditu predstavljao lihvarski (zelenaški) ugovor, zbog čega je odbio predmetni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim tog Ugovora i po toj osnovi, propustio dati razloge zbog čega nije izveo po prvotužitelju predložene dokaze, to je time doveo u pitanje Ustavom zajamčena prava prvotužitelja na obrazloženu sudsku odluku, kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH.

12. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP dopustiti prvotužitelju podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

12.1. U odnosu na postavljena pitanja, te u odnosu na navod prvotužitelja da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na zaštitu vlasništva zajamčeno Ustavom RH, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije prvotužitelja povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević