REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2360/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LOVAČKI ROG d.d., OIB 96979469302, Zagreb, Mandrovićeva 1, 2. tužitelja OV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćnici, odvjetnici Vesni Škare Ožbolt u Zagrebu, Masarykova 10, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1968/2022 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1968/2022 od 27. ožujka 2024. u točkama II., III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1968/2022 od 27. ožujka 2024. suđeno je:

„II. Utvrđuje se da je 1. tužitelj LOVAČKI ROG d.o.o., OIB: 96979469302, Mandrovićeva 1, Zagreb, vlasnik zkčbr. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe u Frankopanskoj br. 13 sa 396 m2 i dvorište sa 717 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije oznake zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u neodređenom omjeru.

III. Tužena Republika Hrvatska OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva 1. Tužitelja LOVAČKI ROG d.o.o., OIB: 96979469302, Mandrovićeva 1, Zagreb kao vlasnik na 1. suvlasničkom udjelu s neodređenim omjerima zkčbr. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe u Frankopanskoj br. 13 sa 396 m2 i dvorište sa 717 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje na 1. suvlasničkom udjelu neodređenim omjerima tuženika Republike Hrvatske OIB: 52634238587, na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Tako je prvostupanjski odlučio na temelju odredbe čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), a o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedenog dijela presude tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u ukazuje na to da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito stoga jer nema razloge o odlučnim činjenicama i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da nije primijenio odredbe materijalnog prava koje je trebao primijeniti. Navodi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio ocijeniti da je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu na predmetnoj nekretnini vlasništvo bilo upisano kao općenarodna imovina s upisom organa upravljanja – Poduzeće državnih stambenih zgrada I. rajona, Zagreb, sve do provedbe postupka osnivanja, obnove ili dopune zemljišnih knjiga na osnovi Zakona o zemljišnim knjigama za katastarsku općinu [katastarska općina], koji se proveo pred ZK Odjelom Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Ističe da tužitelj u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, zemljišnoknjižnim odjelom nije mogao biti uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine obzirom nije imao dokaz o pravu korištenja što s rješenjem o iskazu nekretnina predstavlja kumulativni uvjet za utvrđenje prava vlasništva pravne osobe na nekretninama koje su bila u društvenom vlasništvu sukladno odredbi čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Završno, navodi kako je nesporno da je predmetna nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina s organom upravljanja Poduzeće državnih stambenih zgrada I. rajona, Zagreb, a da na nekretnini koju je unio u postupak pretvorbe društvenog kapitala tužitelj nije nikada bio nositelj prava korištenja kao titular bivšeg društvenog vlasništva na tim nekretninama pa stoga slijedom odredbe čl. 360. st. 1. ZV-a te nekretnine nisu niti mogle biti predmetom pretvorbe prava korištenja u pravo vlasništva tužitelja. Pritom se poziva se na izraženo shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-x 392/13 od 3. veljače 2016. i Rev-46/2023 od 24. siječnja 2023. prema kojem „Da bi se steklo pravo vlasništva na nekretnini koje je bilo u režimu društvenog vlasništva, nužno je da se ispune kumulativno dvije pretpostavke na strani one osobe koja traži da se na toj nekretnini upiše njeno pravo vlasništva i to da je nekretnina unesena i procijenjena u kapital društva i da je to društvo (poduzeće) bilo nositelj prava korištenja kao elementa društvenog vlasništva“, kao i na izraženo shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-2612/2015 od 22. siječnja 2019. „da uloga HFP nije ta da utvrđuje vlasništvo nekretnina koje se unose u temeljni kapital već da kontrolira je li realno procijenjen kapital koji se unosi u imovinu pretvorenog društva i s tim u vezi vrijednost dionica na tržištu te da iz tih razloga rješenje HFP nije pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su ušle u procjenu, ali je svakako uvjet bez koga se ne može steći pravo vlasništva na tim nekretninama, jer HFP daje suglasnost na takvu pretvorbu“. Smatra da je zbog toga pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj ex lege stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Predlaže da prvostupanjski sud preinači pobijanu presudu ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva žalbeni trošak u iznosu od 187,50 EUR.

4. Tužitelji su odgovorili na žalbu tužiteljice. Predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Zahtijevaju žalbeni trošak u iznosu od 250,00 EUR.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijanu presudu ovaj sud je ispitao po osnovi čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima spora.

7. Predmet spora u odnosu na pobijani dio presude je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini, pobliže opisanoj u točki II. izreke, koja je prilikom pretvorbe prvotužitelja procijenjena u kapital društva. Tužbeni zahtjev se temelji na odredbi čl. 390.a ZV-a.

8. Odredbom čl. 390.a ZV-a propisano je da trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i

- koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

9. U obrazloženju pobijane presude je navedeno da je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene propisane pretpostavke iz. čl. 390.a ZV-a za stjecanje prava vlasništva prvotužitelja na predmetnoj nekretnini budući da je utvrdio da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo s organom upravljanja, da je sposobna biti predmetom stjecanja prava vlasništva, kao i da je, temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 18. rujna 1995. godine, u temeljni kapital poduzeća Lovački rog d.d. procijenjena vrijednost cjelokupne nekretnine zajedno sa zemljištem.

10. U pravu je žaliteljica da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da nema razloge o odlučnim činjenicama a i oni navedeni su u suprotnosti s utvrđenim činjenicama.

11. Naime, jedna od zakonom kumulativno propisanih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju odredbe čl. 390.a ZV-a je da je u postupku pretvorbe na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala nekretnina bila društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća.

12. U pravu je žalitelj, da iz zemljišno knjižnog izvatka predmetna nekretnina proizlazi da je vlasništvo bilo upisano kao općenarodna imovina s upisom organa upravljanja prvotužiteljevog pravnog prednika, te je i prvostupanjski sud u obrazloženju naveo kako je utvrdio da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo s organom upravljanja.

13. Nesporno je da je u zemljišno knjižnom postupku obnove tuženica upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine s neodređenim omjerom.

14. U pravu je žaliteljica da je jedna od dvije kumulativno propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je bila u režimu društvenom vlasništvu, da je društvo bilo nositelj korištenja kao elementa društvenog vlasništva, a koje shvaćanje je izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se pozvala žaliteljica.

15. Budući da iz podataka u spisu proizlazi da je u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu upisano samo pravo upravljanja u korist pravnog prednika prvotužitelja, nije jasno zašto je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene propisane pretpostavke iz čl. 390.a ZV-a za stjecanje prava vlasništva prvotužitelja. Odlučnu činjenicu je li prvotužiteljev pravni prednik, osim upisanog prava upravljanja predmetnom nekretninom, imao i pravo korištenja i raspolaganja nije utvrđivao.

16. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. u vezi s čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovnom ocjenom izvedenih dokaza, i imajući u vidu da je prema podacima iz zemljišno knjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (na listu 127. i 128. spisa) prvotužitelj podnio prijavu/prigovor u posebnom postupku na obnovu, koji nije konačno riješen, utvrditi odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić