Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-319/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupanog po gradonačelniku EZ, a ovaj po punomoćnici HZ, dipl.iur., protiv tuženika pod 1) BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobno i kao sljednik AZ, a ova kao sljednik PZ, a ova kao sljednica OZ ud. UZ, 2) JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobno i kao slijednik LZ, a ova kao sljednik PZ, a ova kao sljednica OZ ud. UZ, 3) RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobno i kao sljednik ZZ pok. UZ i 4) SZ pok. VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobno i kao sljednica VZ, a ovaj kao sljednik OZ pok. UZ, svi tuženici zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar & Vidov i partneri iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 830/2024-14 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-830/2024-14 od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja riješeno je:

»I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se da je ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 1328 m2, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude po pravomoćnosti iste ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i uz istovremenu uknjižbu brisanja prava vlasništva sa imena tuženika za cijelo, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.625,00 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.« 2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinačiti na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08. i 57/11. - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora je zahtjeva tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tvrdeći da mu to pravo pripada temeljem rješenja Narodnog odbora općine Zadar od 30. lipnja 1959., a da su na istoj bili sahranjeni njemački vojnici poginuli u II. Svjetskom ratu radi čega se na istoj nije moglo steći pravo vlasništva temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio kako tužitelj nije dokazao da je na predmetnoj nekretnini bilo groblje, dok su tuženici dokazali da je predmetna nekretnina bila u posjedu njihove obitelji u kontinuitetu najmanje 100 godina, da ju je prednik tuženika sada pok. UZ naslijedio od svoga oca i obrađivao do smrti 1945. godine, da su prednici tuženika bili upisani posjednicima prema najstarijim podacima od 1945. godine, da je prema rješenju o nasljeđivanju iz 1958. godine predmetna nekretnina navedena kao dio ostavinske mase iza smrti pok. UZ i da je prešla na njegove nasljednike nakon njegove smrti 1945. i da se zapravo radi o plodnom poljoprivrednom zemljištu na kojem je obitelj UZ neprekidno uzgajala povrtne kulture prije, za vrijeme i nakon II. Svjetskog rata.

8. Dakle, polazeći od utvrđenja da je sporno zemljište bilo u posjedu prednika tužene, pa i 1946. odnosno u vrijeme stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, zatim da je nacionalizirano, ali da nikada nije predano u posjed općini, zatim da je dana 7. listopada 1996. izdan tuženoj izvadak iz zemljišne knjige s upisom društvenog vlasništva s pravom korištenja Fanfogna Conte Colano dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi (l.s. 6 predmeta P-1616/99), a dana 4. travnja 2000. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je pravo vlasništva uknjiženo u korist ŠZ i to temeljem čl. 360. i 364. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te da je tužena 5. travnja 2000. ishodila pravomoćnu odluku kojom je utvrđena suvlasnicom prijeporne nekretnine i to razrješenjem agrarnih odnosa temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja,

9. Neutemeljeno žalba navodi da je sud propustio ocijeniti ovjereno izvješće o iskopavanju i pokopavanju izdano od Njemačkog narodnog saveza za brigu o grobovima u ratu poginulih broj: 1788-2030, od 31. 8.-25-9- 2012, čiji sastavni dio je skica groblja sa fotografijom iz koje da se vidi da je upravo na spornoj nekretnini njemačko groblje.

9.1. Naime, iz Izvješća o iskopavanju i pokopavanju njemačkih poginulih vojnika (l.s. 47-56) i uspoređujući fotografiju (l.s. 56) proizlazi da je u razdoblju od 31. kolovoza do 25. rujna 2012. bilo vršeno iskopavanje, da grobovi nisu površinski prepoznatljivi, da je vojničko groblje bilo na napuštenoj livadi u okviru zatvorenog, izgrađenog građevinskog područja, a služilo je za odlaganje otpada i da je po završetku radova prenošenja grobna površina vraćena u prvobitno stanje tako da nije došlo do oštećenja iste, a posmrtni ostaci da su pokopani na groblju Njemačkih vojnika u Splitu /odjel 2.

10. Nadalje, radi utvrđivanja stvarnog stanja na licu mjesta izveden je dokaz očevidom dana 17. svibnja 2024. uz sudjelovanje vještaka geodeta Frane Vlatkovića i FZ te je temeljem nalaza vještaka (l.s. 184-187) utvrđeno da je izvršena parcelacija predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su formirane čest. zem. [katastarska čestica], površine 1328 m2 na skici vještaka obojana žutom bojom i dio čest. zem. [katastarska čestica], površine 52 m2 na skici vještaka obojana zelenom bojom, a vještak u nalazu zaključuje da nakon uvida u predmetni spis i Izvješće o iskopavanju i pokopavanju njemačkih vojnika br. 1788-2030, nije u mogućnosti locirati, a samim time ni približno prikazati položaj nekadašnjih grobnica. U samom izvješću prikazana je prostoručna skica grobnica, a koju nije mogao uklopiti u predmetne č. zem. Na istoj prostoručnoj skici nema nikakvih elemenata na temelju kojih bi mogao izvršiti lokaciju ni uklop u prostor. Priložena je jedna "geografska" koordinata sjever 44 06.344 i istok 015 15.256, a koja bi trebala definirati položaj grobnica. S obzirom da zapis koordinata nije uobičajen i ne otkriva u kojem sustavu je izmjera izvršena, ne mogu sa sigurnošću locirati položaj iste. Ovisno o iščitavaju zapisa položaj lokacije ne može se jednoznačno odrediti, ali svakako ne odgovara lokaciji predmetnih č. zem. Položaj okvirnog centra predmetnih čest. zem u WGS 84 koordinatnom sustavu iznosi 44°06'14.78" i 15°15'13.75"

10. Stoga je opravdano prvostupanjski sud i po mišljenju ovog suda zaključio da je temeljem provedenog geodetskog vještačenja vještaka Frane Vlatkovića utvrđeno da koordinate grobnica iz Izvješća o iskopavanju i pokopavanju njemačkih vojnika br. 1788-2030 ne odgovaraju lokaciji predmetne nekretnine, već da se radi o drugoj lokaciji obzirom da se ne radi o istim koordinatama u WGS 84 koordinatnom sustavu, tim više što su i saslušani svjedoci imali određenih saznanja da su negdje na ovom području sahranjivani njemački vojnici, ali iz njihovih iskaza nije bilo moguće utvrditi točnu lokaciju groblja, a na koji nalaz i mišljenje nije bilo prigovora.

11. Valja reći, da je upravo propust tužitelja da prilikom navedenog iskopavanja, koje se vršilo i to nakon podnošenja predmetne tužbe, odnosno tijekom vođenja ovog postupka, znajući da je u postupcima radi utvrđenja prava vlasništva identifikacija predmeta spora ključna činjenica, nije angažirao geodeta radi točne identifikacije groblja, odnosno obilježavanja tog zemljišta.

12. Dakle, upravo iz navedenog razloga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je u ovakvim parnicama ključna identifikacija predmeta spora, što je ovdje izostalo.

13. Na žalbeni navod tužitelja kako tuženici nisu ničim dokazali posjed utužene nekretnine tijekom relevantne godine, valja reći da se također radi o neutemeljenim navodima jer je sud temeljem suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka i prvotne tuženice PZ utvrdio da na prijepornoj nekretnini nisu vidjeli označena grobna mjesta niti bilo kakva obilježja, da je predmetnu nekretninu obrađivao UZ sve dok nije poginuo 1945. godine i on je najviše sadio krumpire, biži i bob, a nakon njegove smrti par godina je ovo radila njegova žena E koja je poginula 1948. godine, pa su ovu nekretninu nakon njihove smrti nastavila raditi njihova djeca PZ, MZ udana AZ i ŽZ, pa su tako na jednom komadu su sadili bob i čičvardu, a na drugom dijelu su znali vezati konja i kozu. Djeca UZ su potom 1960-ih dali na korištenje ovu nekretninu ĆZ koji je do 1980. godine na ovoj nekretnini gonio blago i zauzvrat je davao djeci pok. UZ krumpire i druge poljoprivredne proizvode.

14. Opravdano žalitelj navodi da je neprihvatljivo stajalište suda da presuda pod posl.br. P-1313/99 djeluje prema trećima.

14.1. Valja odgovoriti da pravomoćna presuda, u pravilu, pa tako i u ovom slučaju, obvezuje samo stranke i njihove univerzalne sljednike (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1327/2012-2 od 15. veljače 2017., ali i brojnim drugim), a koje je shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3852/1994-2 od 26. ožujka 1998. u kojoj je navedeno: ''Pravomoćna presuda u načelu djeluje samo među parničnim strankama, a ne i prema trećim osobama, pa zato presuda donesena u spomenutom predmetu ne vezuje tužitelja koji nije bio stranka u toj parnici''.

14.2. Međutim, zbog navedenog pogrešnog pravnog stajališta prvostupanjskog suda, odluka ostaje neizmijenjena, budući navedeno nije utjecalo na zakonitost pobijane odluke, pored utvrđenja da tužitelj nije dokazao da bi upravo predmetna nekretnina predstavljala sporno groblje.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st.1.ZPP.

16. Odluka o trošku pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zadru, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica