Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-418/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Predragu Labanu, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženice VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić-Grada, radi poništenja i raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj P- 763/2020-118 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice IZ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-763/2020-118 od 29. veljače 2024. pod toč. I izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-763/2020-118 od 29. veljače 2024. pod toč. II, III i IV izreke i sudi:

1. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tužiteljice IZ, kao davatelja uzdržavanja (ispravno: primateljice uzdržavanja), i tuženice VZ, kao primatelja uzdržavanja (ispravno: davateljice uzdržavanja), koji je dana 6. srpnja 2020. zaključen kod javnog bilježnika u Čazmi Ljerka Torbašinovića i sastavljen u obliku javnobilježničkog akta pod brojem OU- 110/20.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Čazmi, da na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na čest. 854/8 kuća br. 25, dvorišni objekt, garaže i dvorište u [adresa], površine 225 čhv., provede povrat u prijašnje stanje, prije zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tako da briše kao vlasnicu tuženicu VZ, a kao vlasnicu ponovo uknjiži tužiteljicu IZ te da briše i uknjižbu prava služnosti doživotnog uživanja, tj. uporabe i stanovanja za korist IZ.

3. Nalaže se tuženici VZ da tužiteljici IZ naknadi parnični trošak u visini od 3.573,25 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženici VZ da tužiteljici IZ naknadi parnični trošak na ime sastava žalbe u visini od 156,25 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

''I Tužiteljica IZ odbija se sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim koji glasi:

"I Poništava se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tužiteljice IZ, kao davatelja uzdržavanja, i tuženice VZ, kao primatelja uzdržavanja, koji je dana 6. srpnja 2020. g. zaključen kod javnog bilježnika UZ iz [adresa] i sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, pod brojem Ou110/20.

II Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, da na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na čk. br. 854/8 kuća br. 25, dvorišni objekt, garaže i dvorište u [adresa] sa 225 čhv, provede povrat u prijašnje stanje, prije zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz t. I presude, tako da briše kao pravnog vlasnika tuženu VZ, a kao pravnog vlasnika ponovo uknjiže tužiteljicu IZ te da brišu i uknjižbu prava služnosti doživotnog uživanja, tj. uporabe i stanovanja za korist IZ."

II Tužiteljica IZ odbija se sa supsidijarno postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim koji glasi: "I Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između tužiteljice IZ, kao davatelja uzdržavanja, i tuženice VZ, kao primatelja uzdržavanja, koji je dana 6. srpnja 2020. g. zaključen kod javnog bilježnika UZ iz [adresa] i sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, pod brojem Ou110/20.

II Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, da na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na čk. br. 854/8 kuća br. 25, dvorišni objekt, garaže i dvorište u [adresa] sa 225 čhv., provede povrat u prijašnje stanje, prije zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz t. I presude, tako da briše kao pravnog vlasnika tuženu VZ, a kao pravnog vlasnika ponovo uknjiže tužiteljicu IZ te da brišu i uknjižbu prava služnosti doživotnog uživanja, tj. uporabe i stanovanja za korist IZ."

III Tužiteljica IZ odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim koji glasi:

"III Nalaže se tuženici VZ da tužiteljici IZ naknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od donošenja presude, pa do isplate, u roku 15 dana."

IV Tužiteljica IZ dužna je tuženoj VZ na ime naknade parničnih troškova isplatiti novčani iznos od 3.737,50 eura (slovima: tri tisuće sedam stotina trideset sedam eura pedeset centi), sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja tj. 29. veljače 2024. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno članku 29 stavak 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir iskaz tužiteljice u kojem je ona objasnila svoje razloge za bitnu zabludu u kojoj je bila potpisujući Ugovor. Zabluda tužiteljice njeno je subjektivno stanje koje je sud prije svega morao cijeniti na temelju njenog iskaza. U trenutku zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju da je imala 90 godina uz znatnu nagluhost pa je stoga napisala svojeručno pismo sudu koje također prvostupanjski sud uopće nije cijenio. Nadalje, iz raspravnog zapisnika od 19. veljače 2021. proizlazi da je punomoćnik tužiteljice usmeno prigovorio sadržaju tog zapisnika, a potom i pisano. Međutim, na te prigovore prvostupanjski sud nije obratio pažnju pa je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Sud prvog stupnja nije uopće na okolnosti zablude tužiteljice uzeo u obzir iskaz svjedokinje TZ već taj iskaz uzima u obzir samo kod odbijanja zahtjeva za raskid te ga i u tom kontekstu pogrešno tumači i minorizira iako je sud morao biti svjestan činjenice da je tužiteljica saslušavana u dobi od 91 godinu, da je tada imala period smetenosti, a onda bistrine, ali da se svakako iz njenog iskaza moglo utvrditi nezadovoljstvo time što ju je tuženica izvarala lažnim obećanjima što i kako će joj sve učiniti, ali kako to u Ugovoru nije pisalo to nije činila pa se tužiteljica stoga osjećala prevarenom. Nekritički je prvostupanjski sud prihvatio iskaze tuženice i svjedoka koje je ona predložila. Osim toga, činjenica je da je tužiteljici doveden predstavnik Centra za socijalni rad pa je tužiteljica imala povjerenja u osobu koju su joj doveli. Oni su joj doveli tuženicu dva do tri tjedna nakon smrti sina kada je bila u posebnom stanju žalovanja te iskoristili priliku kada je tužiteljica bila najranjivija. Po njenoj ocjeni radi se čak i o zlouporabi položaja od strane te osobe Centra koja nije savjetovala preseljenje tužiteljice u dom kod tuženice već zaključenje predmetnog Ugovora. Radi se o očito malicioznom pristupu tako staroj osobi što sud ne uzima u obzir jer je cilj bio dokopati se na lak način značajne imovine tužiteljice. Glede obrazloženja presude o razlozima za raskid prvostupanjski sud nekritički uzima i iskaze svjedoka tuženice ne prihvaćajući iskaze svjedoka tužiteljice. U odnosu na iskaz javnog bilježnika kojemu sud poklanja vjeru premda je on bio dužan prilikom solemnizacije postupiti pažljivo i upoznati stranke sa njihovim pravima i obvezama, pri čemu nije spomenuo da je tužiteljica jako nagluha i da je veliko pitanje koliko je čula od njegovog čitanja Ugovora, a koliko je shvatila. Pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je odvjetnika za vođenje ovog postupka angažirala bivša snaha tužiteljice NZ i njena djeca, a ne tužiteljica jer to ne proizlazi iz iskaza svjedoka. Riječ je o potpuno pogrešnom utvrđenju suda pri čemu se ističe da je punomoćnika tužiteljice po preporuci drugih osoba unuka tužiteljice pitala da li želi zastupati tužiteljicu nakon čega je punomoćnik telefonski razgovarao s tužiteljicom i osobno otišao k njoj u [adresa], s njom razgovarao te mu je ona dala uputu za opomenu tuženici, a zatim i za tužbu. Prilikom saslušanja tužiteljice ona je potvrdila svoju punomoć i poznavanje svog odvjetnika pa je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud to zaključio. Sud prvog stupnja propustio je analizirati osobno pismo tužiteljice koje je jednostavno prešutio iako je isto važno. U trenutku kada je tužiteljica shvatila kako je bila u zabludi i kako je prevarena kod zaključenja Ugovora i kada su počeli stizati obroci sa svinjskim mesom te kada ju tuženica nije vozila u crkvu, požalila se rodbini i od njih zatražila da joj nađu punomoćnika i pomognu joj riješiti se tuženice, a to ne znači da je rodbina utjecala na činjenicu da tuženica ne ispunjava obećano kao razloge za raskid, a pogotovo ne u odnosu na zabludu tužiteljice jer za to rodbina nije niti znala. Normalno je da su tužiteljici pomogli kod preseljenja i odlaska u dom jer je to od njih tužiteljica zatražila stoga što s tuženicom više nije mogla, a nije mogla niti sama. Nikakvog značaja nema činjenica da je nekoliko mjeseci nakon prekida "suradnje" tuženica još komunicirala telefonom s tužiteljicom. Iz nepotrebno provedenog vještačenja vidi se da je tuženica uporno pokušavala tužiteljicu dobiti na telefon te se ona koji put i javila, a koji put ne. Bilo je razgovora od par sekundi, a nekoliko puta razgovor ili monolog tuženice trajao je par minuta te se postavlja pitanje kakve to uopće ima važnosti. Sud prvog stupnja je najmanje analizirao i obrazlagao dokaze vezane za važne činjenice te je potpuno pristrano bez senzibiliteta zbog dobi tužiteljice isključivo prihvatio iskaz tuženice, a iskaz tužiteljice i njeno pismo praktični potpuno ignorirao. Prvostupanjski sud prihvatio je nekritički iskaze nekoliko svjedoka koji su govorili o jednom ili dva primljena obroka koji su bili tužiteljici dovoljni za dva do tri puta u danu, ali i da je neke tužiteljica ponudila susjedima kao višak. Nije spomenuto onih drugih deset ili više obroka koje tuženica uopće nije donijela ili je donijela sa špekom koji je tužiteljica iz svoje prehrane izričito isključila. Pogrešno prvostupanjski sud smatra kao da je svaki obrok bio dovoljan i ponuđen u skladu s Ugovorom i očekivanjem tužiteljice. Kako su sadržaji obroka bili vezani za vjeru tužiteljice to je njoj itekako bilo važno, a isto je važno i zbog ispunjenja ugovornih obveza tuženice makar to ne pisalo u Ugovoru, ali je od strane tuženice tužiteljica bila dovedena u zabludu o vrsti obroka. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda o ispunjenju obveza tuženice, treba imati u vidu iskaz svjedokinje ĆZ koja uvjerljivo govori o razlozima razlaza stranaka, kao i o neredovitosti i nekvaliteti te sadržaju obroka. Takav iskaz podržavaju i ostali svjedoci tužiteljice pa tako i snaha tužiteljice objašnjava zdravstveno stanje, njenu znatnu nagluhost i što joj je tužiteljica pričala o tome koliko i kakve joj obroke tuženica donosi. Stoga da je i činjenično stanje o razlozima za raskid Ugovora nepotpuno utvrđeno. Presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, nisu navedeni posebni razlozi za to da tužiteljica nije bila u bitnoj zabludi pa se postavlja pitanje kako sud može cijeniti postojanje ili nepostojanje nečije zablude ako se ono što iskazuje osoba u zabludi i ne spominje u razlozima presude. Pritom nije ni spomenuto ono što je konstatirano u zapisniku od 19. veljače 2021. tj. da tužiteljica slabije čuje, da joj sudac mora više puta glasno postaviti pitanje što ukazuje na istinitost njenih tvrdnji o tome da kod čitanja nije čula i shvatila odredbe Ugovora te svoja prava i obveze te čak nije ni dobila primjerak Ugovora koji je kasnije tražila i vidjela. Po sudu očito vidljivo stanje sluha i svijesti tužiteljice ne daje razlog sudu kako je doista bila u zabludi iako sve navedeno govori da je bila izmanipulirana. Svjedokinja MZ, ravnateljica tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Čazma, čiji iskaz sud prvog stupnja ne spominje u razlozima presude, iskazuje svoju šokiranost činjenicom da je tuženica kao udomiteljica drugih osoba iskoristila priliku zaključiti ovakav Ugovor. Nesporna je činjenica je tuženica tužiteljici pružala pojedine usluge uzdržavanja kroz dva ili tri tjedna dok poslije toga tužiteljica nema dovoljno ni za smještaj u domu, a izgubila je vrijednu nekretninu što dovoljno govori o zlouporabama i bliskosti socijalnih službi udomitelja i instituta dosmrtnog uzdržavanja. Tuženica od ljeta 2020. ne ispunjava svoje ugovorne obveze jer se tužiteljica uzdržava sama plaćanjem doma gdje je smještena uz dodatak od rodbine. To sve znači da su ostvareni razlozi za raskid Ugovora što prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 124. i čl. 126. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir usmeni, a potom i pisani prigovor punomoćnika tužiteljice na sadržaj navedenog raspravnog zapisnika.

5.1. Točno je da prvostupanjski sud nije donio nikakvu odluku u pogledu prigovora punomoćnika tužiteljice na sadržaj raspravnog zapisnika od 19. veljače 2021. što znači da je na taj način postupio protivno odredbi čl. 126. st. 4. ZPP, ali koja povreda nije bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude jer se iz sadržaja tog raspravnog zapisnika nedvojbeno može zaključiti što je tužiteljica iskazala bez obzira na činjenicu što je pritom došlo do očite omaške koja sadržaju iskaza tužiteljice nije dala drugačiji smisao od onoga što je ista htjela iskazivati.

6. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju opisno ukazuje tužiteljica kada ističe da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s odredbom čl. 5. istog Zakona, a ovo stoga što je prvostupanjski sud svojim postupanjem omogućio tužiteljici da raspravlja pred sudom na način da je ista po punomoćniku sudjelovala na ročištima, dostavljala podneske i očitovala se o navodima suprotne strane pa je radi toga nedvojbeno zaključiti da prvostupanjski sud nije nezakonitim postupanjem onemogućio tužiteljici da raspravlja pred sudom.

7. Konačno, nije počinjena ni bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su u obrazloženju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Stoga, žalba tužiteljice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

10. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice:

- da se poništi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (dalje: Ugovor) zaključen između tužiteljice i tuženice 6. srpnja 2020. koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika u [adresa] UZ pod brojem Ou-110/20 te da se naloži nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu povrat u prijašnje stanje uz brisanje prava vlasništva sa imena tuženice te ponovnu uknjižba tužiteljice uz istodobno brisanje uknjiže prava služnosti doživotnog uživanja i

- da se raskida Ugovor i nalaže zemljišnoknjižnom odjelu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

11. Prvenstveno valja istaći da iz izreke pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica IZ navedena kao davateljica uzdržavanja dok je tuženica VZ navedena kao primateljica uzdržavanja premda je iz sadržaja Ugovora koji je predmet ovog postupka nedvojbeno da je tužiteljica primateljica uzdržavanja a tuženica davateljica uzdržavanja.

12. Glavni tužbeni zahtjev za poništenje Ugovora temelji se na tezi tužiteljice da je u konkretnom slučaju bila u zabludi o bitnim sastojcima Ugovora jer da je ona adventističke vjere, da ne jede svinjetinu, da želi odlazak u crkvu subotom te da je unatoč tome tuženica nije uopće vozila u crkvu niti joj donosila adekvatnu hranu, a što se tiče pogreba da u Ugovoru nije navedeno da želi pogreb po adventističkom običaju uz adventističkog svećenika te koji pogreb je različit od pogreba prema mjesnom običaju kako to stoji u Ugovoru. Osim toga, da je tuženica podizala novce s njezinog računa na bankomatu i to značajne iznose a da joj ona uopće nije dala svoju bankovnu karticu niti ju je na to ovlastila.

13. Odredba čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO) propisuje da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajnom prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.

13.1. Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (čl. 280. st. 2. ZOO).

13.2. Dakle, iz navedenog slijedi da se pod pravnorelevantnom zabludom podrazumijeva pogrešna predodžba o nekoj postojećoj činjenici time da nesuglasnost između stvarnog stanja i pogrešne predodžbe uzrokuje određeno očitovanje koje ne odgovara pravoj volji izjavitelja.

13.3. Bitna zabluda postoji u pogledu samog objekta ugovora, o bitnim svojstvima objekta ugovora, o osobi ako se ugovor sklapa s obzirom na tu osobu te s obzirom na okolnosti koje se po običajima u prometu smatraju bitnim, kao i one zablude koje su prema nakani suugovaratelja smatraju bitnima.

14. Iz članka I. Ugovora proizlazi da tužiteljica ostavlja u vlasništvu tuženici čest. 854/8, u naravi kuća broj 25, dvorišni objekt, garažu i dvorište u [adresa] sa 225 čhv, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da joj dozvoljava da na toj nekretnini odmah ishodi uknjižbu prava vlasništva za svoju korist, ali pod uvjetom i uz njezinu obvezu da je dosmrtno uzdržava te uz daljnji teret uknjižbe prava doživotnog suuživanja (uporabe i stanovanja) za tužiteljičinu korist (alineja 1. navedene točke Ugovora).

14.1. Prema alineji 2. dosmrtno uzdržavanje ima se sastojati od redovnog obilaska primateljice uzdržavanja od strane davateljice uzdržavanja najmanje jednom dnevno, a kada se za to ukaže potreba i češće, osiguranja potrebne hrane, ogrjeva i osvjetljenja, nabavke odjeće i obuće, pranja rublja, držanja u redu kuće, snašanja svih troškova vezanih uz korištenje kuće (posebice troškova tzv. "režija"), a naročito od pružanja potrebne njege odnosno liječničke pomoći i skrbi, a za slučaj smrti pokopa po mjesnom običaju.

14.2. Nakon što primateljica uzdržavanja onemoća toliko da neće sama moći zadovoljiti niti najosnovnije potrebe ima se preseliti u kuću davateljice uzdržavanja gdje joj je ona dužna osigurati zasebnu prostoriju i upotrebu nusprostorija te gore opisanu njegu (alineja 3.).

14.3. Pod istim uvjetima i uz istu obvezu, da joj ostavlja i sve pokretnine i prava (posebice pravo na isplatu /primitak neisplaćenog dijela mirovine te novčanog iznosa na računu tužiteljice kod Erste&Steirmarkische bank d.d. broj [broj bankovnog računa] i dr.), a kako to proizlazi iz toč. I. alineja 4. Ugovora.

15. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je tužiteljica u trenutku zaključenja Ugovora 6. srpnja 2020. bila stara 90 godina,

- da je u tom trenutku tužiteljica već pet godina bila udovica (iskaz svjedoka UZ), da joj je **.**.2020. preminuo sin (iskaz svjedokinje LZ na ročištu od 14. prosinca 2021. – list spisa 306 do 307) i da joj je 2014. preminuo drugi sin,

- da iz iskaza svjedokinje JZ (list spisa 306) proizlazi da joj je tužiteljica rekla kako su nekih tjedan dana nakon smrti sina kod nje došli socijalni radnik, VZ i odvjetnik, da su joj rekli da će joj pomagati u smislu hrane, pranja i čišćenja te im je ona povjerovala iz razloga što je znala odvjetnika i socijalnog radnika dok joj VZ od ranije nije bila poznata,

- da su oba tužiteljičina sina bila razvedena te da je sa svojim bivšim snahama i unucima bila u korektnim odnosima ali da je živjela sama,

- da je iz nalaza ambulantnog pregleda od 28. kolovoza 2020. (list spisa 42) razvidno da je tužiteljica primjerenog uvida u svoje stanje ali je radi afektivne angažiranosti dan nakon sahrane sina donijela odluku koja nije bila u skladu s njenim željama niti adekvatnim uvidom s obzirom na okolnosti tragedije,

- da je ista nagluha jer, između ostalog, i iz iskaza svjedoka UZ, javnog bilježnika u [adresa] (list spisa 272 do 273) proizlazi da je prije zaključenja Ugovora porazgovarao s tužiteljicom i o stvarima koje nisu bile direktno vezane za pravni posao te kroz razgovor s njom po njegovom laičkom sudu da je zaključio da je ista u potpunosti razumjela o čemu se govori, da je bila svjesna toga te da se po njegovoj procjeni njeno mentalno stanje nije uopće promijenilo unatrag pet godina u vrijeme kada je vodio ostavinu iza njenog supruga, nakon dolaska svjedoka da su pristupili pravnom poslu te da je tužiteljicu upozorio da će pročitati Ugovor, da će joj posebno protumačiti svaku stavku Ugovora te da ako joj nešto nije jasno i eventualno promijeniti nacrt, a o odredbi koje je posebno naglasio tužiteljici da joj je izričito naveo da joj je tuženica dužna pripremati hranu primjerenu njenoj dobi i eventualno po liječničkoj uputi, da joj je nužna osigurati zdravstvenu skrb, nakon smrti osigurati pogreb po običajima njene crkve te da je posebno napomenuo da prijenos nekretnine tužiteljice odmah ide na tuženicu ali da tužiteljica zadržava pravo doživotnog uživanja dok je u pogledu mirovine tužiteljice napomenuto da ista ostaje njoj na raspolaganju, slijedom čega se iz tog iskaza može nedvojbeno zaključiti da je tužiteljica, bez obzira na svoju nagluhost, uredno komunicirala sa svjedokom UZ radi čega je nejasno zašto su prilikom zaključenja pobijanog pravnog posla pristupili svjedoci PZ i KZ jer iz odredbe čl. 62. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22 – dalje ZJB) proizlazi da su dva svjedoka potrebna pri sastavljanju javnobilježničkog akta kad je koji od sudionika gluh, nijem ili gluhonijem dok je po odredbi čl. 62. st. 2. ZJB propisano da će u ostalim slučajevima ovisiti o javnom bilježniku i strankama da li će pri sastavljanju javnobilježničkog akta biti pozvani svjedoci akta pri čemu valja istaći da nije razjašnjeno zašto su pozvani svjedoci akta koji u svojim iskazima tijekom ovog postupka navode da su pristupili po pozivu javnog bilježnika,

- da je uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice izvršena 8. srpnja 2020., a kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi poslovni broj Z-8881/2020 od 8. srpnja 2020. (list spisa 9) i

- da je punomoćnik tužiteljice tuženici dostavio dopis od 17. srpnja 2020. (list spisa 20) iz kojeg proizlazi da tužiteljica taj Ugovor želi raskinuti.

16. S obzirom na sve prethodno navedene okolnosti ovog konkretnog slučaja, kao i činjenične navode iz tužbe za koje je sud vezan te dijelom i žalbene navode tužiteljice u žalbi protiv prvostupanjske presude ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se ovdje ne radi o zabludi kao razlogu za poništenje pobijanog Ugovora u smislu odredbe čl. 280. ZOO radi čega ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda kako nisu ostvarene zakonske pretpostavke za poništenje Ugovora zbog tog razloga.

17. Da je tome tako proizlazi i iz sadržaja pisma tužiteljice (list spisa 296 i 277) u kojem tužiteljica izričito navodi kako je potpisala Ugovor za svoju kuću i da joj ništa ne bi smetalo da je VZ ostala iskrena te da se ne bi kasnije pobunila, da je adventistica i to da je rekla i "načelniku" UZ i to joj je on isto rekao kada je pročitao Ugovor dok u kasnijem dijelu pisma tužiteljica opisuje pretpostavke i okolnosti koje bi ukazivale na razlog za raskid Ugovora, a ne za poništenje zbog zablude.

17.1. Posljedično tome, sama tužiteljica izričito u svom pismu ističe da je potpisala za svoju kuću i da se ona ne bi pobunila, da je bila u bitnoj zabludi kada se govori o vrsti prehrane i sahrani s obzirom na njezinu vjeru ali kako iz članka I. Ugovora proizlazi da je tuženica tužiteljici trebala osigurati primjerenu prehranu za njezinu dob te da je treba sahraniti po mjesnim običajima to se ne može tumačiti kao zabluda tužiteljice jer je notorna činjenica da [adresa] nije velik grad i da svi znaju tko tamo živi, koje je vjere pa je tako zasigurno bilo poznato i da je tužiteljica adventističke vjere. O pogrebu tužiteljice u duhu njene vjere iskazivao je i svjedok UZ.

17.2. Kako je neprijeporno da u [adresa] živi još pripadnika adventisičke crkve sintagma u Ugovoru sahrane po mjesnim običajima očito u konkretnom slučaju uključuje i sahranu po običajima vjerske zajednice čija je pripadnica tužiteljica.

18. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u tom dijelu prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo što tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje a niti je takav zaključak prvostupanjskog suda doveo u sumnju iskaz tužiteljice na ročištu od 19. veljače 2021. (list spisa 251) iz kojeg proizlazi da je tužiteljica iskazivala samo zašto je nezadovoljna s Ugovorom, ali nije iskazivala o činjenicama koje bi ukazivale na postojanje bitne zablude.

19. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid Ugovora iz čl. 583. st. 3. u svezi s čl. 589. ZOO, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

19.1. Pritom je prvenstveno istaći da velika većina svjedoka nema saznanja o tome da li je tuženica poštivala usmeni uglavak koji se odnose na odlazak u crkvu subotom svaki drugi tjedan (o odlasku u crkvu na način da je to tužiteljica odbijala iskazuje samo suprug tuženice), kao i ugovorenu obvezu u svezi plaćanja režijskih troškova.

19.2. Većina svjedoka, bez obzira na to od koje su strane predloženi, iskazuje u pogledu prehrane tužiteljice ali ne iskazuju o ovim ostalim elementima koji su predstavljali obvezu tuženice u smislu čl. I. alineja 2. Ugovora.

20. Tako svjedokinja CZ u svom iskazu (list spisa 268 i 269) navodi da joj je poznato da je tuženica vodila brigu o tužiteljici na način da joj je nosila hranu, čistila, obrađivala vrt te joj je tužiteljica rekla da je zadovoljna s tuženicom odnosno načinom na koji ista obavlja svoje obveze iz Ugovora, da joj je poznato da je tuženica nosila tužiteljici hranu dva puta dnevno, da je nosila piletinu, voće i povrće a tužiteljica da nije voljela svinjetinu, da nema saznanja da li ju je vikendima vodila u crkvu.

21. Svjedokinja ŽZ (list spisa 269) susjeda je tuženice te je bila jednom prilikom kod nje kad je telefonski razgovarala s tužiteljicom koja je rekla tuženici da joj taj dan ne nosi hranu iz razloga što ima od prethodnog dana i da je rekla da je VZ prema njoj jako dobra i da ne bi našla nikog boljeg a taj razgovor da je čula s obzirom da je bio uključen zvučnik na telefonu, kao i da je u tri navrata bila nazočna kad je ista pripremala kuhanu hranu i kolače koje je nosila tužiteljici ili ona ili tuženičin suprug, da nema saznanja o tome da li je tuženica vodila tužiteljicu u crkvu.

22. Dakle, i iz iskaza ovih svjedokinja slijedi da imaju saznanja samo u pogledu izvršavanja obveze tuženice glede prehrane tužiteljice.

23. Nadalje, svjedok SZ (list spisa 269 i 270), suprug tuženice, navodi da je tuženica ispunjavala ugovorne obveze koje su se odnosile na pripremu i nošenje hrane te druge potrebe tužiteljice, on da je u tome sudjelovao održavanjem okućnice, da je svakodnevno kontaktirao s tužiteljicom koja se nije žalila na tuženicu već je iznosila pohvale, da je popravljao ventilator i usisavač, da joj je od hrane tuženica nosila piletinu, povrće i to dva puta dnevno, obilazak tužiteljice da se vršio svaki dan osim subote po želji tužiteljice i da ju je tuženica htjela voditi u crkvu ali da je ona rekla da ne treba i da ne želi ii, kao i da je tuženica obavlja sve kućanske poslove.

23.1. S obzirom da je ovaj svjedok suprug tuženice zaključiti je da je riječ o pristranom svjedoku koji ima nedvojbeni interes da upravo tuženica uspije u sporu.

24. S druge strane, iz iskaza svjedokinje LZ (list spisa 306), a koja je u partnerskom odnosu s unukom tužiteljice DZ, slijedi da su DZ i ona vikendom odlazili kod bake i jednom prilikom da je tamo bila nazočna tuženica VZ koja je pozvala policiju, što se tiče održavanja kuće ista da je bila u stanju kao i inače tj. baka je održavala kuću koliko je mogla, žalila se da joj je tuženica nosila grah sa špekom, kao i da joj nije dolazila svaki dan, tuš u kupaonici je bio neuredan i da je curila voda iz vodokotlića te da je tužiteljica rekla da joj je to tuženica obećala popraviti, ali taj popravak da nije bio izvršen, tuženica nije tužiteljicu vozila u crkvu te se tužiteljica žalila na izvršavanje obveza tuženice pa između ostalog i da nije čistila kuću, nakon toga tužiteljica da je prije odlaska u dom bila kod TZ i da je nikada nije vidjela sretniju nego u tom periodu iz razloga što je mogla odlaziti u crkvu i posjećivali su je prijatelji dok je saznanja o tome da tuženica ne izvršava obveze dobila i od susjede ĆZ.

24.1. U pogledu iskaza svjedokinje LZ navesti je da tuženica, premda je osobno bila nazočna na ročištu od 14. prosinca 2021., nije imala nikakvih primjedbi ni prigovora na iskaz svjedokinje.

25. Također, tuženica je bila osobno nazočna i na ročištu od 11. travnja 2022. kada je saslušana svjedokinja TZ (list spisa 333 do 334), unuka tužiteljice, glede izvršavanja obveze tuženice prema tužiteljici ista je navela da tuženica po dva do tri dana nije dolazila kod bake, nije joj niti jednom oprala veš, niti ju je vozila u crkvu, jednom prilikom da joj je donijela grah sa špekom iako to baka ne jede, da u spis prilaže datume u kojima tuženica uopće nije obišla tužiteljicu (list spisa 336) koju evidenciju da je napravila na temelju kontakta s bakom s kojom se svakodnevno čula, a kako tuženica nije ispunjavala svoje obveze da su ona i drugi članovi obitelji vodili brigu oko bake, da je baka došla kod nje 24. rujna 2020., a baka da se još 2014. prijavila za dom te da u tom pravcu raspolaže i potvrdom koju je priložila u spis (list spisa 335) iz koje proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za listu čekanja u ... 18. kolovoza 2014.

26. Također, svjedokinja ĆZ (list spisa 322) navodi u pogledu izvršavanja obveze tuženice da je obitelj tuženice kosila travu na imanju tužiteljice, da joj je tuženica "…nekad i nekad donosila jelo…", da je teško ocijeniti koliko je to učestalo a to jelo da je tužiteljica davala drugoj susjedi iz razloga što je ona "subotarka" i ne jede svinjetinu.

27. Konačno, svjedokinja BZ (list spisa 308 i 309), bivša snaha tužiteljice, navela je da se stranke nisu poznavale te da se tužiteljica žalila na izvršavanje obveza od strane tuženice, da nije čistila, a joj nije nosila adekvatnu hranu, da je nije vodila u crkvu te da dostavlja i podatke o režijama koje je uplatila TZ (list spisa 311), a čijem iskazu tuženica također nije prigovorila premda je bila nazočna prilikom saslušavanja ove svjedokinje.

28. Imajući u vidu sve prethodno navedeno ovaj drugostupanjski sud nalazi utvrđenim da tužiteljica osnovano traži raskid Ugovora jer tuženica nije na adekvatan način ispunjavala svoje ugovorne obveze pri čemu posebno treba imati u vidu činjenicu da obveza tuženice nije bila da tužiteljici samo nosi hranu već je ista trebala i održavati čistim i urednim domaćinstvo tužiteljice, a da to tuženica ne bi radila na adekvatan i primjeren način proizlazi iz iskaza svjedokinja LZ i TZ, kao i iz stranačkog iskaza tužiteljice.

29. Osim toga, tuženica nije ispunjavala ni svoju obvezu plaćanja režijskih troškova što znači da nije postupala u skladu s toč. I. alinejom 2. Ugovora već je te režijske troškove platila svjedokinja TZ, a koju činjenicu tuženica nije osporila.

30. Pritom nedvojbeno treba imati u vidu i druge okolnosti ovog konkretnog slučaja tj. da je tuženica vlasnica udomiteljskog objekta i da u kontekstu te činjenice treba razmatrati dio iskaza tužiteljice kada navodi da tuženica nije imala vremena za izvršavanje svojih ugovornih obveza.

31. Što se pak tiče novčanih sredstava tužiteljice koji su se nalazili na njezinom računu kod Erste&Steirmarkische bank d.d. (list spisa 57 i 58) proizlazi da je prilikom zaključenja Ugovora iznos na računu bio 51.668,66 kuna te da je 6. srpnja 2020. na bankomatu podignut iznos od 3.000,00 kuna i 2.000,00 kuna, 9. srpnja 2020. korištena je kartica tužiteljice za kupnju u Pevecu u visini od 1.862,99 kuna, 9. kolovoza 2020. podignut je s bankomata iznos od 5.000,00 kuna, a 10. srpnja 2020. korištena je kartica tužiteljice za kupnju u visini od 300,31 kunu, 11. srpnja 2020. u visini 109,30 kuna i 34,90 kuna te je 20. srpnja 2020. na bankomatu podignut iznos od 5.000,00 kuna tako da je preostao ukupni iznos od 38.000,00 kuna koji je 22. srpnja 2020. podignula bivša snaha tužiteljice NZ kada ju je tužiteljica zamolila da je odvede u banku kako bi blokirala karticu.

32. Iz niti jednog provedenog dokaza tijekom ovog postupka ne proizlazi na što je tuženica utrošila navedeni novac niti ista tvrdi da bi taj novac bio potrošen za tužiteljicu premda je iz toč. I. alineja 4. Ugovora razvidno da su i pokretnine ostavljene pod istim uvjetima, kao i nekretnina koja je predmet Ugovora.

33. Budući da iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica od svog punomoćnika još 17. srpnja 2020., dakle, svega 11 dana nakon zaključenja Ugovora zatražila da uputi podnesak tuženici u svezi sporazumnog raskida Ugovora ovaj drugostupanjski sud nalazi utvrđenim da upravo činjenica da je tužiteljica tražila od svoje bivše nevjeste da blokira račun te da je angažirala odvjetnika radi raskida Ugovora kako je takva reakcija tužiteljice uslijedila upravo zbog toga što nije bila zadovoljna sa brigom koju joj je pružala tuženica.

34. Glede toga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica angažirala punomoćnika preko svoje obitelji čime se zapravo želi insinuirati da vođenje ovog postupka a prije toga i traženje raskida, ne bi predstavljalo pravu volju tužiteljice već njezine obitelji, a takav zaključak prvostupanjskog suda opovrgava i činjenica da tuženica nije osporila navod punomoćnika tužiteljice da je ona osobno i njezin punomoćnik došli kod tužiteljice nakon započinjanja ovog postupka radi eventualnog povlačenja tužbe te je ista ostala kod toga da se postupak nastavi glede čega treba dodati da iz niti jednog provedenog dokaza u ovom postupku ne proizlazi da tužiteljica nije bila svjesna što radi u trenutku kada je tražila od bivše snahe da je odvede u banku te od svog punomoćnika da traži raskid Ugovora.

35. Konačno, u spisu predmeta priložena je punomoć tužiteljice za zastupanje u ovom postupku te nitko ne tvrdi da bi se radilo o punomoći koja nije valjana ili vjerodostojna.

36. Dakle, iz svega izloženog, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, proizlazi da tuženica nije uredno izvršavala sve svoje ugovorne obveze radi čega su se ispunile zakonske pretpostavke za raskid Ugovora.

37. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373.a ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

38. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

39.1. Prvenstveno valja istaći da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025. zauzeto pravno shvaćanje, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva (isticanje podrednih tužbenih zahtjeva) kada tužitelj uspije u jednom od njih, u pogledu određivanja troška parničnog postupka smatrat će se da je u cijelosti uspio u sporu i u skladu s tim će mu se odrediti trošak postupka, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva i samo za one radnje koje su bile potrebne za donošenje odluke u pogledu tog dijela zahtjeva.

39.2. U konkretnom slučaju ovaj drugostupanjski sud nalazi da su, u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske te u pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje Tarifa), a koja se ovdje primjenjuje sukladno Tbr. 52. toč. 3. Tarife, slijedeći troškovi bili potrebni u pogledu parničnih radnji koje se odnose na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva i to po 100 bodova za sastav tužbe, podneska od 28. rujna 2020. koji predstavlja očitovanje tužiteljice na odgovor na tužbu, nadalje, obrazložene podneske od 10. studenoga 2021. i 8. ožujka 2023. te po 100 bodova za pristup na ročišta 26. studenoga 2020., 19. veljače 2021., 10. svibnja 2021., 20. rujna 2021., 14. prosinca 2021., 4. veljače 2022., 11. travnja 2022. i 20. veljače 2024. na kojim ročištima se raspravljalo o glavnoj stvari te su se provodili dokazi, a sve ovo uz pripadajući PDV. Za ročište od 6. ožujka 2023. koje je odgođeno tužiteljici je priznat trošak od 50 bodova, a pored toga priznat joj je i trošak predujma za njezino saslušanje i za saslušanje svjedokinje ĆZ u ukupnoj visini od 185,82 eura te trošak plaćenih pristojbi na presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 106,18 eura tako da ukupni trošak koji je tuženica u obvezi isplatiti tužiteljici iznosi 3.573,25 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan.

39.3. Pored toga, tužiteljici je i priznat trošak sastava žalbe u visini od 125 bodova što s pripadajućim PDV čini iznos od 312,50 eura pa kako uspjeh tužiteljice sa žalbom 50% to joj je obistinjen iznos u visini od 156,25 eura za sastav žalbe, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

Zadar, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović