Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-243/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja KI iz [adresa] 24c, kojeg zastupa punomoćnica Svjetlana Lidmila, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. VI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĆI, rođene **.**.2021., koje zastupa posebna skrbnica RI, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi otmice, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2165/2024-34 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba predlagatelja KI iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2165/2024-34 od 3. travnja 2025. u odnosu na maloljetnu ĆI.
II. Uvažava se žalba predlagatelja KI iz [adresa], ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2165/2024-34 od 3. travnja 2025. u odnosu na maloljetnu VI i maloljetnog DI i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak te se ostavlja da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja za povratak u Saveznu Republiku Njemačku maloljetnih DI, VI i ĆI, (točka I. izreke) i određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka II. izreke).
2. Protiv te odluke žali se predlagatelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 15/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i da preinači pobijanu odluku na način da prihvati prijedlog predlagatelja te zahtjeva naknadu troška žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Sud prvog stupnja je pozivom na čl. 3. i 13. Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 8- 65/18, dalje: Konvencija) odlučio kao pod točkom I. izreke pobijanog rješenja uz
obrazloženje:
- da je presudom Općinskog suda u Kitzingenu poslovni broj 2 F 463/21 od 1. veljače 2022. godine (list 45 spisa) utvrđeno, što među strankama nije sporno, da je u odnosu na maloljetnog DI i maloljetnu VI postignut sporazum između roditelja prema kojem oba roditelja ostvaruju zajedničko skrbništvo nad maloljetnim DI i maloljetnom VI te je dogovoren način ostvarivanja osobnih odnosa,
- da je unatoč tome protustanka s maloljetnom djecom došla u Republiku Hrvatsku 1.travanja 2022. te je bez dogovara sa predlagateljem i ostala na teritoriju Republike Hrvatske, iako je znala da je na snazi navedena presuda,
- čime je povrijedila pravo na brigu što ga je navedenom sudskom odlukom dobio predlagatelj po zakonu države u kojoj su maloljetne djeca, prije zadržavanja, bila stalno naseljena te da je, sukladno čl. 3. Konvencije takvo zadržavanje maloljetne djece na teritoriju Republike Hrvatske je nezakonito,
- no da su unatoč tome u cijelosti ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 13. Konvencije i to jer da iz mišljenja stručnog tima nadležnog HZSR proizlazi da su maloljetni DI i maloljetna VI emocionalno distancirani od biološkog oca te da se dominantno u emocionalnom smislu priklanjaju majci te da je zaključak stručnog tima da je autentična želja djece da žive sa majkom u Republici Hrvatskoj, gdje su u cijelosti asimilirani u sredini u kojoj žive i da jasno odbijaju povratak u SR Njemačku,
- da je takva izjava djece po mišljenju prvostupanjskog suda i posebne skrbnice autentična i nije izmanipulirana od strane roditelja kod kojeg djeca trenutno žive,
- slijedom čega da bi povratak djecu mogao izložiti psihičkoj traumi ili ih na drugi način dovesti u nepovoljan položaj, s kojim zaključkom suda da je suglasna i posebna skrbnica maloljetne djece, čim su u cijelosti ispunjene pretpostavke iz čl. 13.
Konvencije, uz što ističe i
- da u odnosu na maloljetnu ĆI nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 3. Konvencije, odnosno da se ne radi o nezakonitom zadržavanju maloljetnog djeteta na teritoriju Republike Hrvatske, budući da među roditeljima nije sporno da u odnosu na nju ne postoji sudska odluka kojom je uređeno pitanje skrbništva, a otac osporava i očinstvo, pa je evidentno da nema povrede prava na brigu kako je to propisano u navedenoj odredbi Konvencije, slijedom čega je prijedlog predlagatelja neosnovan i u odnosu na ovo maloljetno dijete.
5. Navodima žalbe predlagatelj osporava zakonitost takve odluke ističući da iz mišljenja stručnog tima nadležnog HZSR-a ne proizlazi mišljenje da bi povratak djece u SR Njemačku moga djecu izložiti psihičkoj traumi ili na drugi način djecu dovesti u nepovoljniji položaj, već proizlazi da se na to ne može odgovoriti. Uz to ističe da iz mišljenja na koje se sud poziva proizlazi da je emocionalna distanciranost djece od oca posljedica dugotrajne fizičke razdvojenosti i činjenice da je do razdvajanja došlo u vrijeme niske kronološke dobi djece te činjenice da majka kod djece potiče očinsku figuru u osobi njezina novog partnera. Smatra da su donošenjem predmetne odluke prekršena oba cilja Konvencije, što brži povratak djece i pravo na kontakte, te navodi da je kraj mišljenja kakvo je dano sud bio dužan, jer nema stručnih znanja, odrediti odgovarajuće psihologijsko vještačenje, radi utvrđivanja postoje li ili ne okolnosti u smislu čl. 13. Konvencije.
6. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud osnovanim ocijenio pozivanje predlagatelja na sve žalbene razloge.
7. Sukladno čl. 3. Konvencije odvođenje djeteta smatra se protupravnim ako predstavlja povredu prava na skrb koje je osobi dodijeljeno na temelju prava države u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije odvođenja ili zadržavanja iako se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja to pravo uistinu i ostvarivalo zajednički ili pojedinačno, ili bi se bilo ostvarivalo da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja.
7.1. Kako žalitelj ne spori da takvo pravo nema u odnosu na maloljetnu ĆI, a ne spori ni činjenicu da osporava svoje očinstvo u odnosu na nju (što sve sud utvrđuje pod točkom 13. obrazloženja pobijane odluke), to je u odnosu na maloljetnu ĆI prvostupanjska odluka potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.
8. Nadalje, sukladno čl. 13. st. 1. Konvencije sud nije dužan odrediti povratak djeteta ako osoba koja se protivi povratku djece dokaže da osoba koja traži povratak nije uistinu ostvarivala pravo na skrb u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ili da se već složilo s odvođenjem ili zadržavanjem ili je naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje ili/i da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepodnošljiv položaj.
8.1. Međutim, kako se pravilno navodi u žalbi, a to utvrđuje i sud prvog stupnja (točka 7. obrazloženja, na listu 4.), stručni tim nadležnog tima HZSR jasno je naveo da nakon cjelokupne obrade i nakon sagledavanja cjelokupne situacije ne mogu odgovoriti bi li i u kojem stupnju vraćanje djece u SR Njemačku kod djece izazvalo traumu. Ovo jer je do emocionalne distanciranosti djece od oca došlo zbog činjenice da su kao mala odvojena od njega, zbog činjenice da od majke dobivenih neprimjerenih informacija djeca dobivaju negativan dojam o ocu, uz što majka ne reagira adekvatno na ponašanje djece koja se prema novom majčinom parteru odnose kao prema ocu.
8.2. U takvoj situaciji, s obzirom na činjenicu da djeca razvijaju svoj stav prema ocu na temelju isključivo neprikladnih informacija od majke, ovaj sud ne može se, barem za sada, složiti sa zaključkom suda prvog stupnja da je želja djece da ostanu živjeti s majkom autentična. Da bi se radilo o želji djece koja bi se mogla smatrati uvjerljivim bilo je potrebno razmotriti i dob djece i sagledati jesu li djeca uopće, s obzirom da su oca odvedena u niskoj kronološkoj dobi, sposobna dati objektivno mišljenje o tome gdje žele živjeti te razumiju li uopće situaciju i posljedice situacije u kojoj se nalaze, a to je sve u konkretnom slučaju izostalo, odnosno potrebno je voditi računa o svim pretpostavkama propisano čl. 13. st. 2. Konvencije, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
8.3. Slijedom toga razlozi zbog kojih je sud u odnosu na maloljetne DI i VI odlučio kao u izreci pobijanog rješenja nisu jasni, niti prihvatljivi (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a) i stoga se ne može ispitati niti pravilnost primjene prava u smislu čl. 13. st. 1. točka b., st. 2. i st. 3. Konvencije.
8.4. Posljedično tome ovaj sud ne može se složiti niti s utvrđenjem suda da je mišljenje posebne skrbnice objektivno. Ovo tim više što se radi o hipotetskom mišljenju u odnosu na koje se ni sam sud nije potrudio dati jasne i valjane razloge zašto isto prihvaća.
9. S obzirom da sud nema stručnih znanja da sam, u ovako slojevitoj obiteljskoj situaciji, zaključuje o tome bi li i kakvu traumu za djecu proizvelo vraćanje djece u SR Njemačku, a u razmatranju postojanja pretpostavki iz čl. 13. st. 1. i 2. Konvencije sud se vodi stručnim mišljenjima (st. 3.), koja u konkretnom slučaju ne daju jasan odgovor, ovaj sud se slaže i s navodima žalbe tuženika da je u takvoj situaciji bilo potrebno odrediti vještačenje po drugim stručnim osobama koje se bave ovakvim pitanjima, kako se bi se na objektivnim temeljima mogla donijeti odluka o prijedlogu predlagatelja.
10. Zbog navedenog je, na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenje.
10.1. U ponovnom postupku sud će otkloniti povrede na koje je ukazano i provesti će sve dokaze koji smatra potrebnima provesti (čl. 18. st. 2. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Nar. nov. 99/18.), a s obzirom na hitnost postupka razmotrit će i potrebu određivanja neke od mjera osiguranja u smislu čl. 20. tog Zakona.
11. Odluka o zahtjevu za naknadu troška temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
