Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-429/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Horvatu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, P. Preradovića 16, protiv tuženika AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv međupresude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-53/2022-29 od 24. veljače 2025., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se međupresuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-53/2022- 29 od 24. veljače 2025. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II Odluka o troškovima u povodu sastava žalbe ostavljena je za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom međupresudom odlučeno je:

„I.

Utvrđuje se da je tuženik AB - dioničko društvo za osiguranje, [adresa], (Grad Zagreb), [adresa], [osobni identifikacijski broj], dužan tužitelju IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi štetu koja je nastala povodom prometne nezgode koja se dogodila dana 12.02.2022.g. u 23:30 sati, na 8. km i 70 m 1. dionice državne ceste broj 23 (Duga Resa-Senj), u mjestu Donji Zvečaj kbr. 6, grad Duga Resa, kada je došlo do oštećenja osobnog automobila registarske oznake i broja ..., vrste M1, marke i tipa vozila BMW Serija 2, vlasništvo tužitelja

II.

Do pravomoćnosti ove među presude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva te troškovima postupka.“

2. Protiv citirane međupresude žalbu je izjavio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud međupresudu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja na naknadu troškova tuženiku uvećano za trošak žalbe i sudske pristojbe na žalbu, podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovni postupak. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Naime, sud je izveo dokaz vještačenjem – mikroskopskom analizom dlake životinje po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", iako navedeni dokaz nije predložila niti jedna stranka u postupku. Tužitelj ne samo da nije predložio vještačenje već nije predložio niti pribavu uzorka dlake ili pribavu cjelokupnog spisa MUP-a odnosno nije predložio apsolutno niti jedan dokaz kojim bi se mogla utvrditi odlučna, a sporna činjenica u predmetnoj pravnoj stvari. Također, nije bilo niti dokaza da je itko položio predujam za provođenje navedenog vještačenja. Smatra da mu je takvim postupanjem suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje propisano čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Kako je prvostupanjski sud odluku temeljio na rezultatima provedenog dokaza koje nije niti smjelo biti provedeno odnosno rezultati provedenog dokaza nisu niti smjeli biti korišteni u predmetnoj pravnoj stvari slijedi da je počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U pogledu žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava žalitelj ističe da ne postoji odgovornost tuženika iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu osiguranika tuženika nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika pri čemu se poziva na odredbu čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu koji predstavlja lex specialis. Iz citirane odredbe proizlazi da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju i odgovornost ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. U konkretnom slučaju tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje da je šteta nastala zbog provođenja lova. Ukazuje i na novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenog 2018. odnosno odredbu čl. 76. st. 2. koji se ima primijeniti na konkretni slučaj. Nadalje, ističe kako je nesporno da je do predmetnog štetnog događaja došlo na javnoj cesti odnosno izvan područja lovišta tj. na ne lovnoj površini te se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, već osobe koje upravljaju predmetnom javnom cestom. Ukazuje se na odredbu čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu te 83. st. 1. istog Zakona pa slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici površine na kojoj se dogodio štetni događaj. Dužnost pravne osobe koja upravlja javnom cestom je poduzeti sve mjere i radnje koje su u njenoj moći da spriječi istrčavanje divljih životinja na javnu cestu kako bi onemogućila nesmetano i sigurno odvijanje prometa u protivnom odgovara za štetu po čl. 50. Zakona o cestama pa predlaže kao uvodno.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. u svezi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

5.1. U postupku je bilo sporno da li je šteta nastala uslijed naleta na životinju koja predstavlja divljač, a koju činjenicu je trebao dokazati tužitelj jer iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik još u mirnom postupku naveo kako nije moguće nedvojbeno utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na životinju koja predstavlja divljač u smislu odredbe čl. 9. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18., 32/19, 32/20 i 127/24.; dalje ZoL) pri kojoj tvrdnji je tuženik ostao i u danom odgovoru na tužbu (osporava da se u konkretnom slučaju radi o naletu na srnu odnosno da bi tragovi dlake pronađeni na licu mjesta pripadali divljači – srni).

5.2. U prilog tvrdnji da je sporna šteta na vozilu nastala uslijed naleta na životinju koja predstavlja divljač tužitelj je predložio izvršiti uvid u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Duga Resa od 17. veljače 2022. i saslušati svjedoke MM i VM.

5.3. Međutim, sud prvog stupnja izveo je i dokaz vještačenjem – mikroskopskom analizom dlake životinje po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "SM" iako navedeni dokaz nije predložio tužitelj, a niti tuženik kako to osnovano ukazuje žalba.

5.4. Sud prvog stupnja nije ovlašten samoinicijativno pribavljati dokaze koje stranke nisu predložile te je određivanjem dokaza navedenim vještačenjem pogrešno primijenio odredbu čl. 219. st. 1. ZPP što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude čime je u postupku pred sudom prvog stupnja ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 219. st. 1. ZPP.

6. Navesti je da predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja utvrđenje da je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja je nastala povodom prometne nezgode od 12. veljače 2022. na dionici državne ceste broj 23 u mjestu Donji Zvečaj što je prvostupanjski sud donoseći međupresudu i utvrdio pri čemu je neosnovanim ocijenio prigovor nedostatka aktivne legitimacije odnosno prigovor promašene pasivne legitimacije.

6.1. Zaključak o aktivnoj legitimaciji tužitelja temelji na potvrdi Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Duga Resa od 17. veljače 2022., a u pogledu odgovornosti tuženika na iskazima svjedoka MM, VM i ŽM te na nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenje "Ivan Vučetić". Također, neosnovanim nalazi prigovor tuženika da se štetni događaj dogodio na ne lovnoj površini, a tako donesen zaključak temelji na prepisci lovačkog društva "..." od 28. studenog 2022. iz kojeg je utvrdio da se državna cesta D-23 nalazi na području zajedničkog otvorenog lovišta IV/126 pa unatoč tomu što navedeno lovačko društvo obrazlaže da navedena državna cesta nije lovište zaključuje da neovisno o tomu postoji odgovornost lovačkog društva i za štete koje su nastale na navedenoj prometnici.

7. Međutim, sud prvog stupnja nije naveo koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a s obzirom na žalbene razloge navesti je da je ostala sporna i činjenica da li je za štetu nastalu na vozilu tužitelju odgovorna osoba koja upravlja predmetnom državnom cestom po odredbama Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23. i 133/23.).

8. Naime, navesti je da se prema odredbi čl. 80. st. 6. ZoL za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

8.1. Točno je da u konkretnom slučaju tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje da je šteta nastala zbog provođenja lova kako to tvrdi žalitelj, a budući da odredbama ZoL nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) kojima se određuje odgovornost za štetu.

9. U svezi s time ukazati je na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odlukama broj Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/18 od 28. kolovoza 2019. te Rev-480/2022 od 27. veljače 2024. prema kojem – divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

9.1. Dakle, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 1063. i 1067. ZOO u svezi čl. 76. st. 2. ZoL prema kojem u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije.

9.2. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik odnosno njegov osiguratelj mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu odredbe čl. 1067. ZOO mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a koje odlučne činjenice sud prvog stupnja nije utvrđivao.

10. Kako je, dakle, prvostupanjski sud pri donošenju međupresude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 219. st. 1. ZPP valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP istu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

11. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti navedenu bitnu povredu u postupanju te će ocjenom dokaza koje su stranke predložile utvrditi odlučnu činjenicu (da li je šteta nastala uslijed naleta na životinju koja predstavlja divljač) kao i ostale odlučne, a sporne činjenice u pogledu eventualnog oslobađanja lovoovlaštenika odnosno tuženika od objektivne odgovornosti te pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti odgovarajuću odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

12. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica

.