Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-420/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te, Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC, S.L. [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Vlatki Nadramiji, odvjetnici u Zagrebu, Kranjčevićeva 10, protiv tuženika ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Maru Konjuhu, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 80, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3588/2023- 22 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ĆŽ i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3588/2023-22 od 18. ožujka 2025. u dijelu pod toč. I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donijela javna bilježnica Martina Plastić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-52109/2023 od 14. rujna 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.800,00 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-600,00 eura od 13. srpnja 2023. do isplate

-1.200,00 eura od 26. srpnja 2023. do isplate

po stopi koja se za razdoblje od 13. srpnja 2023. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donijela javna bilježnica Martina Plastić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-52109/2023 od 14. rujna 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 360,00 eura sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2023. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 391,99 eura u roku od 15 dana.“

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. I i III izreke žalbu je izjavio tuženik pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud ničim nije obrazložio saznanja tužitelja o činjenici nemogućnosti ispunjenja obveza odnosno prezaduženosti tuženika. Suprotno utvrđenju suda, a tumačeći izričaj čl. 5. toč. 4. Općih uvjeta ugovaranja zajma tužitelja zaključiti je da će zajmodavac, u slučaju da je tražitelj zajma stranka u postupcima koji mogu utjecati na razinu njegove solventnosti, uvijek odbiti zahtjev za davanjem zajma, odnosno da je u takvim slučajevima njegova obveza upravo odbiti takav zahtjev. U odnosu između potrošača i pružatelja usluge postoji neravnoteža temeljena na razlikama u pregovaračkoj snazi i količini informacija kojom svaka od strana raspolaže, uslijed koje ravnoteže je potrošač uvijek u slabijem položaju. Tuženik, budući se našao u teškoj financijskoj situaciji, u stanju nužde prilikom traženja zajma, pristao je i na odredbu o plaćanju previsoke pristojbe uz zajam (u iznosu od čak 40% glavnice), a što možda najbolje prikazuje položaj i snagu potrošača u ovakvim slučajevima. Naime, navedena odredba je nedvojbeno nepoštena, a što potvrđuje i sam sud u pobijanoj presudi. Međutim, opetovano se ističe kako su navedeni drugi ovrhovoditelji "različiti od osobe tužitelja" sestrinska društva tužitelja, koja sva društva su zastupana po istom direktoru te informacijski povezana. Dakle, uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik bio stranka u drugim ovršnim postupcima, a temeljem ranijih kašnjenja tuženika s plaćanjem, zbog čega je isti u više navrata i opominjan pred pokretanje navedenih ovršnih postupaka od strane sestrinskih društava tužitelja, jasno je kako je tužitelj znao i morao znati za činjenice koje dovode u pitanje solventnost tuženika. Slijedom navedenog nedostatno je obrazloženo zbog čega je sud dokazni prijedlog za saslušanjem tuženika odbio. Također, tuženik je utvrdio da je, nakon zaključenja glavne rasprave u predmetnom postupku, u odnosu na tužitelja donesena presuda kojom je utvrđeno da je Ugovor o zajmu sklopljen između tužiteljice i tuženika ništetan, a uslijed činjenice da tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije ishodio odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja. Budući u predmetnom postupku egzistira ista činjenična osnova kao i u navedenom drugom postupku, a s obzirom da tuženik nije ranije znao niti, kao potrošač, bio dužan znati za navedenu odredbu, to se i u ovom slučaju Ugovor o zajmu ukazuje ništetnim u cijelosti, a sve s obzirom da tužitelj u trenutku sklapanja istog nije imao potrebnu dozvolu Ministarstva financija Republike Hrvatske. Navedena odlučna činjenica trebala je biti utvrđena i obrazložena u pobijanoj presudi. Slijedom navedenog i odluka o troškovima postupka nezakonita je u cijelosti. Ranije navedene povrede nastale su kao posljedica toga što je sud propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, a na način kako je to izloženo. Slijedom navedenog predlaže se uvažiti žalbu te ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pri donošenju presude u pobijanom dijelu nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) na koju sadržajno ukazuje tuženik, a prema kojem dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke odnosno da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa se po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno poslužio s ovlaštenjem iz navedene odredbe te odlučio o tome koje će od predloženih dokaza izvesti i temeljem istih utvrdio sve važne činjenice za donošenje odluke.

5.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.2. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.800,00 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako su isti precizirani pod toč. I izreke, a koji zahtjev se temelji na činjenici da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu koji zajam tuženik tužitelju nije vratio.

7. Iz spisa predmeta kao nesporne činjenice proizlaze:

- da su tužitelj, kao zajmodavac, i tuženik, kao zajmoprimac, sklopili Ugovor o zajmu oznake ES-23-81084 dana 12. lipnja 2023. (dalje Ugovor),

- da je tuženiku odobren zajam u iznosu od 1.800,00 eura na razdoblje od 90 dana, plativo u tri rate, uz pristojbu u iznosu od 720,00 eura te da je nakon umanjenja za trošak obrade od 20,00 eura tuženiku isplaćen iznos od 1.780,00 eura,

- da se tuženik obvezao vratiti iznos zajma uvećan za pristojbu u iznosu od 720,00 eura, dakle ukupno vratiti 2.520,00 eura sukladno otplatnom planu koji je u prilogu Ugovora s time što je prva rata dospjela 12. srpnja 2023., druga 11. kolovoza 2023., a treća 10. rujna 2023., te

- da je tužitelj 25. srpnja 2023. Ugovor otkazao jer tuženik nije podmirio prvu ratu.

8. Prvostupanjski sud je temeljem gornjih činjenica te činjenica koje je uzeo kao dokazane sukladno čl. 8. ZPP prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.800,00 eura sa zateznom kamatom na iznos od 600,00 eura od 13. srpnja 2023. odnosno na iznos od 1.200,00 eura od 26. srpnja 2023., a tako donesenu odluku obrazlaže time da predmetni Ugovor u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19. i 19/22.; dalje ZZP) predstavlja potrošački ugovor te ocjenjuje da odredba Ugovora o plaćanju pristojbe u iznosu od 720,00 eura uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tuženika kao potrošača o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te ugovorne odredbe. Slijedom toga odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 360,00 eura sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2023. Međutim, sud prvog stupnja prihvatio je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 600,00 eura po osnovi prve rate zajma koja je dospjela 12. srpnja 2023. te isplatu iznosa od 1.200,00 eura po osnovi preostalog iznosa zajma koji je dospio u trenutku otkaza Ugovora, a pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) sve u svezi s čl. 451. st. 3. ZPP.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući je sud prvog stupnja sve činjenice koje su bile sporne u toj fazi postupka, potpuno i pravilno utvrdio.

10. U ovoj fazi postupka sporna je osnovanost zahtjeva koju tuženik dovodi u pitanje tvrdnjom da se našao u teškoj financijskoj situaciji odnosno stanju nužde prilikom traženja zajma čime ukazuje na ništetnost Ugovora iz razloga propisanog čl. 329. ZOO koji sadrži odredbe koje reguliraju institut zelenaškog ugovora.

10.1. Međutim, činjenicu da bi se tuženik našao u navedenoj situaciji odnosno u stanju nužde tuženik nije iznosio u prvostupanjskoj fazi postupka iz kojeg razloga se ne može iznositi u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP).

10.2. U svezi s time žalitelju je odgovoriti da sud nije ovlašten ocjenjivati ništetnost ugovora iz razloga na koji se stranke tijekom postupka nisu pozivale niti su ga isticale odnosno sud ne može odlučivati o ništetnosti ugovora izvan okvira činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost.

10.3. Osim toga upravo je prvostupanjski sud s obzirom na ukazivanje tuženika na odredbu Ugovora o plaćanju previsoke pristojbe uz zajam ocijenio da takva odredba Ugovora, kojom se tuženik kao zajmoprimac obvezao tužitelju, kao zajmodavcu, platiti pristojbu u iznosu od čak 720,00 eura, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tuženika kao potrošača koji nije imao utjecaja na sadržaj te ugovorne odredbe radi čega je i odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 360,00 eura sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2023.

11. Žalitelj u žalbi tvrdi i da je prijeporni Ugovor u cijelosti ništetan zbog činjenice da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu nije ishodio odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, međutim, navedena činjenica među strankama nije bila sporna i sud prvog stupnja je odlučio o ništetnosti ugovora u okviru činjenica iznesenih od strane tuženika koji je tvrdio da je ništetna odredba Ugovora koja se odnosi na plaćanje pristojbe uz zajam. Dakle, činjenica koja se odnosi na odobrenje Ministarstva financija Republike Hrvatske za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja predstavlja novu činjenicu koja se, po odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, u žalbi ne može iznositi.

11.1. Međutim, potrebnim se nalazi navesti da sklapanje ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ima za posljedicu ništetnost ugovora (čl. 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju -"Narodne novine", broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22. i 156/23.), ali tuženik nije oslobođen obveze vraćanja primljenog iznosa, a to je upravo nesporan iznos od 1.800,00 eura jer prema čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, pa slijedom navedenog ukazivanje žalitelja na presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

12. Žalbeni navodi kako je tuženik prije odobravanja spornog zajma imao saznanja o ovršnim postupcima koji su se vodili protiv tuženika po drugim ugovorima o zajmu odnosno da je znao da je upitna njegova solventnost - ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji se u svezi s time pozvao na Opće uvjete ugovaranja zajma tužitelja (l.s. 66-87) i to čl. 5. toč. 4. (tražitelj zajma ne smije biti stranka u pravnim ili sudskim postupcima koji bi mogli utjecati na razinu solventnosti njegove imovine i kreditne solventnosti) te s obzirom na sve okolnosti slučaja, i po ocjeni ovog suda, pravilno ocijenio okolnost da to što se protiv tuženika vode dva ovršna postupka radi naplate iznosa od 560,00 eura i iznosa od 1.700,00 eura, ne znači sama za sebe, da je tuženik nesolventan odnosno nesposobnost za plaćanje.

13. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja po osnovi isplaćenog mu iznosa zajma sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to precizirano pod toč. I izreke prvostupanjske presude.

14. Žalbeni navodi nisu s uspjehom doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o parničnom trošku koja se pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

15. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod toč. I i III izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

16. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica