Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1599/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz u Zagrebu, protiv ovršenice TM (ranije A) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba Knin, poslovni broj Ovr- 821/23 od 6. prosinca 2023., dana 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba Knin, poslovni broj Ovr-821/23 od 6. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I izreke je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-254/21 od 28. prosinca 2021., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, određena ovrha na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čestice [katastarska čestica] ZGR kuća i dvor ukupne površine 110 m2, i to:

- zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- utvrđenjem vrijednosti gore navedene nekretnine,

- prodajom i namirenjem ovrhovoditelja i ovršenika iz novčanog iznosa – kupovnine sukladno njihovim suvlasničkim omjerima.

Pod točkom II izreke je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku naložen upis zabilježbe u zemljišnoj knjizi.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a vezano uz odredbu čl. 381. ZPP-a i odredbu čl. 21. st.1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) te predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje stavi izvan snage, ukine sve provedene radnje, odbije ovršni prijedlog kao neosnovan i obveže ovrhovoditeljicu na snašanje troškova ovršnog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 50. st. 5. OZ-a, dok žaliteljica ne ističe da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a niti iznosi razloge koji bi upućivali na postojanje te povrede.

5. Žaliteljica u bitnome ističe da je odredbom čl. 29. st. 1. OZ-a propisano da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, a da presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-254/21 od 28. prosinca 2021 nije ovršeniku naloženo ispunjenje tražbine na davanje ili činjenje; da nije ovršeniku naloženo ispunjenje tražbine na trpljenje ili nečinjenje te nije naznačeno vrijeme u kojem bi se trebala provesti odluka o razvrgnuću suvlasničke zajednice. Također navodi da u ovršnoj ispravi nije navedeno da bi se dioba trebala provesti sudskom prodajom (nego samo prodajom).

6. Točan je sadržaj odredbe čl. 29. st. 1. OZ-a koji citira ovršenica, ali ista ispušta iz vida odredbu čl. 273. OZ-a kojom je propisano ako na temelju ovršne isprave zajedničku stvar treba, radi njezine diobe, prodati, prodaja će se obaviti na način propisan ovim Zakonom za ovrhu na pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drukčije ne sporazumiju.

7. Nadalje, odredbom čl. 274. st. 1. OZ-a je propisano da sud pred kojim teče ovršni postupak odlučuje, po pravilima imovinskoga prava, hoće li se dioba obaviti fizički ili prodajom, ako ovršnom ispravom način diobe nije određen niti su se stranke o tome sporazumjele, dok st. 2. istog članka propisuje da će se dioba obaviti prodajom ako se u ovršnom postupku utvrdi da fizička dioba, određena ovršnom ispravom, nije moguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari.

8. Dakle, u ovršnom postupku sud može provesti diobu suvlasničke zajednice nekretnina i kada ovršnom ispravom nije uopće određen način diobe (prodaja ili fizička dioba), iz čega jasno proizlazi da nadležni sud može odlučiti da se dioba provede sudskom prodajom iako je u izreci ovršne odluke navedeno da će se dioba provesti prodajom (bez naznake sudskom) pa su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani

9. Neodlučni su žalbeni navodi da se ovrhovoditeljica nakon pravomoćnosti predmetne presude niti jednom riječi ili slovom nije obratila ovršenici radi dogovora o vremenu i načinu provedbe odluke o razvrgnuću suvlasničke zajednice jer takva obveza ovrhovoditeljice ne proizlazi niti iz jedne odredbe OZ-a. Pored toga, i ovršenica je imala jednaku mogućnost obratiti se ovrhovoditeljici ako je imala namjeru i želju da prodaja predmetne nekretnine bude provedena izvan suda.

10. Ovršenica se u žalbi poziva na odredbu čl. 47. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) u kojoj je određeno da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba osim kada bi to bilo na štetu ostalih suvlasnika. Pritom navodi da se u međuvremenu udala i da sa suprugom živi u podstanarskom stanu (za koje tvrdnje ne dostavlja dokaz) te da je najmanje u prve tri godine braka sredstva za život namjeravala uprihoditi gospodarskim iskorištavanjem svog suvlasničkog dijela premetne nekretnine pa smatra da je očito kako bi provođenje civilnog razvrgnuća suvlasničke zajednice u tom vremenskom periodu bilo na njezinu štetu.

11. Ovdje treba reći da se citirana odredba primjenjuje u postupku u kojem se odlučuje o osnovanosti zahtjeva za razvrgnuće, a ne u postupku provođenja ovrhe na temelju pravomoćne i ovršne odluke o razvrgnuću. Pored toga, paušalne tvrdnje ovršenice o njezinim namjerama ne bi mogle dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja i da ima mjesta primjeni čl. 47. st. 2. ZVDSP-a u ovom postupku.

12. Na kraju, neosnovani su i žalbeni navodi ovršenice u kojima osporava pravilnost odluke o troškovima postupka smatrajući da ona ovrhovoditeljici nije prouzročila troškove jer joj se ovrhovoditeljica prije podnošenja ovršnog prijedloga nije obratila. To iz razloga što je trošak sastava ovršnog prijedloga bio potreban za provođenje ovrhe pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a odlučio da je ovršenica dužna naknaditi ovrhovoditeljici trošak sastava ovršnog prijedloga. Pritom ovršenica nije osporavala ni vrijednost predmeta spora prema kojoj je određena visina troška sastava ovršnog prijedloga niti visinu priznate sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019. primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, prema kojoj drugostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima postupka po službenoj dužnosti ne ispituje ni postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a niti pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Slijedom navedenog i temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Sudac:

Diana Preglej