Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-1025/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivi Vrkić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić u Rijeci, Ante Starčevića 2, protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, Ilica 1A, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-910/2024-8 od 29. listopada 2024., u sjednici održanoj 29. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se djelomično žalba tuženice ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P- 910/2024-8 od 29. listopada 2024. u dijelu pod toč. I izreke, te u dijelu pod toč. II izreke kojim je naloženo tuženici da tužiteljici LA naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.783,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.
II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-910/2024-8 od 29. listopada 2024. u dijelu pod toč. II izreke kojim je naloženo tuženici da tužiteljici LA naknadi trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.783,67 EUR pa do iznosa od 3.158,67 EUR, odnosno za iznos od 375,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i sudi na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice LA odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suđeno je:
„I-Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati:
iznos od 600,95 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 2,76 € od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 2,76 € od 1.2.2009 do isplate,
na iznos od 2,75 € od 1.3.2009 do isplate,
na iznos od 2,70 € od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 11,53 € od 12.5.2009 do isplate,
na iznos od 11,23 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 10,99 € od 4.8.2009 do isplate,
na iznos od 10,94 € od 11.8.2009 do isplate,
na iznos od 10,92 € od 23.9.2009 do isplate,
na iznos od 10,82 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 10,65 € od 3.11.2009 do isplate,
na iznos od 10,70 € od 3.12.2009 do isplate,
na iznos od 10,72 € od 5.1.2010 do isplate,
na iznos od 10,79 € od 3.2.2010 do isplate,
na iznos od 10,64 € od 3.3.2010 do isplate,
na iznos od 10,76 € od 3.4.2010 do isplate,
na iznos od 10,61 € od 4.5.2010 do isplate,
na iznos od 10,58 € od 2.6.2010 do isplate,
na iznos od 11,14 € od 6.7.2010 do isplate,
na iznos od 10,88 € od 3.8.2010 do isplate,
na iznos od 11,18 € od 2.9.2010 do isplate,
na iznos od 10,92 € od 2.10.2010 do isplate,
na iznos od 10,56 € od 3.11.2010 do isplate,
na iznos od 10,91 € od 3.12.2010 do isplate,
na iznos od 11,37 € od 4.1.2011 do isplate,
na iznos od 10,81 € od 3.2.2011 do isplate,
na iznos od 10,83 € od 3.3.2011 do isplate,
na iznos od 10,50 € od 2.4.2011 do isplate,
na iznos od 10,40 € od 3.5.2011 do isplate,
na iznos od 11,00 € od 3.6.2011 do isplate,
na iznos od 10,91 € od 5.7.2011 do isplate,
na iznos od 11,36 € od 2.8.2011 do isplate,
na iznos od 10,87 € od 3.9.2011 do isplate,
na iznos od 10,38 € od 4.10.2011 do isplate,
na iznos od 10,18 € od 3.11.2011 do isplate,
na iznos od 9,99 € od 2.12.2011 do isplate,
na iznos od 9,97 € od 3.1.2012 do isplate,
na iznos od 9,92 € od 3.2.2012 do isplate,
na iznos od 9,76 € od 6.3.2012 do isplate,
na iznos od 9,49 € od 3.4.2012 do isplate,
na iznos od 9,37 € od 3.5.2012 do isplate,
na iznos od 9,22 € od 5.6.2012 do isplate,
na iznos od 8,98 € od 3.7.2012 do isplate,
na iznos od 8,79 € od 3.8.2012 do isplate,
na iznos od 8,56 € od 5.9.2012 do isplate,
na iznos od 8,28 € od 6.10.2012 do isplate,
na iznos od 8,18 € od 6.11.2012 do isplate,
na iznos od 8,04 € od 4.12.2012 do isplate,
na iznos od 7,81 € od 3.1.2013 do isplate,
na iznos od 7,42 € od 5.2.2013 do isplate,
na iznos od 7,36 € od 5.3.2013 do isplate,
na iznos od 7,17 € od 6.4.2013 do isplate,
na iznos od 6,91 € od 8.5.2013 do isplate,
na iznos od 6,54 € od 11.6.2013 do isplate,
na iznos od 6,33 € od 9.7.2013 do isplate,
na iznos od 6,16 € od 8.8.2013 do isplate,
na iznos od 6,00 € od 3.9.2013 do isplate,
na iznos od 5,85 € od 8.10.2013 do isplate,
na iznos od 5,59 € od 8.11.2013 do isplate,
na iznos od 5,40 € od 13.12.2013 do isplate,
na iznos od 5,19 € od 16.1.2014 do isplate,
na iznos od 4,98 € od 8.2.2014 do isplate,
na iznos od 4,77 € od 8.3.2014 do isplate,
na iznos od 4,52 € od 8.4.2014 do isplate,
na iznos od 4,25 € od 8.5.2014 do isplate,
na iznos od 3,99 € od 10.6.2014 do isplate,
na iznos od 3,75 € od 8.7.2014 do isplate,
na iznos od 3,54 € od 8.8.2014 do isplate,
na iznos od 3,31 € od 9.9.2014 do isplate,
na iznos od 3,04 € od 8.10.2014 do isplate,
na iznos od 2,79 € od 7.11.2014 do isplate,
na iznos od 2,54 € od 6.12.2014 do isplate,
na iznos od 2,26 € od 10.1.2015 do isplate,
na iznos od 1,99 € od 7.2.2015 do isplate,
na iznos od 1,72 € od 7.3.2015 do isplate,
na iznos od 1,44 € od 8.4.2015 do isplate,
na iznos od 1,16 € od 9.5.2015 do isplate,
na iznos od 0,87 € od 9.6.2015 do isplate,
na iznos od 0,59 € od 24.7.2015 do isplate,
na iznos od 0,11 € od 11.8.2015 do isplate,
-iznos od 3.974,06 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 1,04 € od 1.10.2008 do isplate,
na iznos od 13,72 € od 5.11.2008 do isplate,
na iznos od 5,23 € od 1.12.2008 do isplate,
na iznos od 15,91 € od 1.1.2009 do isplate,
na iznos od 17,56 € od 1.2.2009 do isplate,
na iznos od 18,30 € od 1.3.2009 do isplate,
na iznos od 16,25 € od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 16,29 € od 12.5.2009 do isplate,
na iznos od 13,22 € od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 10,97 € od 4.8.2009 do isplate,
na iznos od 11,58 € od 11.8.2009 do isplate,
na iznos od 12,78 € od 23.9.2009 do isplate,
na iznos od 12,68 € od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 11,48 € od 3.11.2009 do isplate,
na iznos od 13,76 € od 3.12.2009 do isplate,
na iznos od 15,59 € od 5.1.2010 do isplate,
na iznos od 18,19 € od 3.2.2010 do isplate,
na iznos od 17,60 € od 3.3.2010 do isplate,
na iznos od 21,14 € od 3.4.2010 do isplate,
na iznos od 20,48 € od 4.5.2010 do isplate,
na iznos od 21,80 € od 2.6.2010 do isplate,
na iznos od 33,11 € od 6.7.2010 do isplate,
na iznos od 30,80 € od 3.8.2010 do isplate,
na iznos od 37,93 € od 2.9.2010 do isplate,
na iznos od 35,50 € od 2.10.2010 do isplate,
na iznos od 31,57 € od 3.11.2010 do isplate,
na iznos od 39,94 € od 3.12.2010 do isplate,
na iznos od 50,61 € kn od 4.1.2011 do isplate,
na iznos od 43,11 € od 3.2.2011 do isplate,
na iznos od 46,04 € od 3.3.2011 do isplate,
na iznos od 42,70 € od 2.4.2011 do isplate,
na iznos od 43,35 € od 3.5.2011 do isplate,
na iznos od 57,66 € od 3.6.2011 do isplate,
na iznos od 59,10 € od 5.7.2011 do isplate,
na iznos od 71,10 € od 2.8.2011 do isplate,
na iznos od 65,01 € od 3.9.2011 do isplate,
na iznos od 58,33 € od 4.10.2011 do isplate,
na iznos od 57,65 € od 3.11.2011 do isplate,
na iznos od 57,18 € od 2.12.2011 do isplate,
na iznos od 60,44 € od 3.1.2012 do isplate,
na iznos od 63,30 € od 3.2.2012 do isplate,
na iznos od 63,73 € od 6.3.2012 do isplate,
na iznos od 61,83 € od 3.4.2012 do isplate,
na iznos od 63,20 € od 3.5.2012 do isplate,
na iznos od 64,16 € od 5.6.2012 do isplate,
na iznos od 62,69 € od 3.7.2012 do isplate,
na iznos od 63,15 € od 3.8.2012 do isplate,
na iznos od 62,06 € od 5.9.2012 do isplate,
na iznos od 59,69 € od 6.10.2012 do isplate,
na iznos od 62,37 € od 6.11.2012 do isplate,
na iznos od 63,69 € od 4.12.2012 do isplate,
na iznos od 62,83 € od 3.1.2013 do isplate,
na iznos od 57,92 € od 5.2.2013 do isplate,
na iznos od 62,20 € od 5.3.2013 do isplate,
na iznos od 62,63 € od 6.4.2013 do isplate,
na iznos od 61,03 € od 8.5.2013 do isplate,
na iznos od 55,92 € od 11.6.2013 do isplate,
na iznos od 55,84 € od 9.7.2013 do isplate,
na iznos od 57,17 € od 8.8.2013 do isplate,
na iznos od 59,27 € od 3.9.2013 do isplate,
na iznos od 62,16 € od 8.10.2013 do isplate,
na iznos od 60,76 € od 8.11.2013 do isplate,
na iznos od 61,86 € od 13.12.2013 do isplate,
na iznos od 63,10 € od 16.1.2014 do isplate,
na iznos od 63,90 € od 8.2.2014 do isplate,
na iznos od 65,52 € od 8.3.2014 do isplate,
na iznos od 65,08 € od 8.4.2014 do isplate,
na iznos od 63,43 € od 8.5.2014 do isplate,
na iznos od 62,95 € od 10.6.2014 do isplate,
na iznos od 63,27 € od 8.7.2014 do isplate,
na iznos od 65,30 € od 8.8.2014 do isplate,
na iznos od 67,02 € od 9.9.2014 do isplate,
na iznos od 66,75 € od 8.10.2014 do isplate,
na iznos od 68,26 € od 7.11.2014 do isplate,
na iznos od 69,31 € od 6.12.2014 do isplate,
na iznos od 68,82 € od 10.1.2015 do isplate,
na iznos od 69,06 € od 7.2.2015 do isplate,
na iznos od 69,14 € od 7.3.2015 do isplate,
na iznos od 69,23 € od 8.4.2015 do isplate,
na iznos od 69,31 € od 9.5.2015 do isplate,
na iznos od 69,40 € od 9.6.2015 do isplate,
na iznos od 69,49 € od 24.7.2015 do isplate,
na iznos od 69,56 € od 11.8.2015 do isplate,
po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., a od 1.08.2015.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II-Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.158,67 eur sa zateznim kamatama počevši od dana presuđenja pa do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te joj se naloži naknaditi parnični trošak tuženici, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, kao i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 502.c istoga Zakona. Navodi kako sud prvog stupnja nije utvrdio sve okolnosti sklapanja predmetnog ugovora te je protivno svim dokazima izvedenim tijekom postupka utvrdio kako su sporne odredbe ugovora o kreditu nepoštene. Iako je tuženica odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje ŠA, zaposlenice tuženice, u spisu se nalazi njezin iskaz kojeg tužitelj nije osporio. U pogledu visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića i pritom neosnovano odbio prigovor tuženice koji se odnosi na metodu kojom je izvršen izračun. Isticao je i kako je prvostupanjski sud trebao od ukupnog iznosa odbiti iznos od 94,71 EUR / 713,57 kn, koji je tužiteljica manje platila u razdoblju kada je tečaj bio manji od početnog. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu ugovaranje kamatne stope dopušteno je čl. 26. Zakona o obveznim odnosima, odnosno čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju, a sud prvog stupnja je u potpunosti zanemario zajedničku volju ugovornih strana te je na nedopušten način tumačio ugovor o kreditu na način da je utvrdio da se na cjelokupni ugovorni odnos ima primjenjivati početno ugovorena kamatna stopa kao da su strane sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom i bez valutne klauzule, što niti tužitelj u kolektivnom sporu potrošač konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije tražio. Tužiteljica ničim nije dokazala da su ispunjene pretpostavke ništetnosti, kako su određene materijalnim propisom i to Zakonom o zaštiti potrošača, osobito čl. 96., čl. 99. i čl. 102. istoga. Odredba ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu lako je uočljiva, jer je ispisana velikim slovima u ugovoru i u njoj je na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženica odobrava tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećim na dan korištenja kredita. Institut valutne klauzule uveden je u Republici Hrvatskoj još 1994. i od tada je u svakodnevnoj primjeni te je opće prihvaćen od svih subjekata u društvu. Tuženica je prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu poduzela sve mjere koje su bile u njezinoj mogućnosti kako bi informirala potrošače, pa tako i tužiteljicu, o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli CHF. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, umjesto od dana podnošenja tužbe, kao i kada je odbio prigovor zastare, budući da tražbine kao što je predmetna zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, kao što je pogrešno primijenio i pravo Europske unije. Osporava i odluku o troškovima postupka te ističe kako sud prvog stupnja nije dao dostatno obrazloženje vezano za iznose pojedinih radnji zastupanja koje je priznao tužiteljici. Naime, neosnovan je dosuđeni trošak radi zastupanja na dva ročišta radi objave presude, trošak preliminarnog vještačenja, sastav podneska od 6. srpnja 2022., jer je isti požurnica te sastav podneska od 23. siječnja 2023., koji nije bio potreban, jer je istim uređen tužbeni zahtjev prema preliminarno izrađenom vještačenju.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP).
5.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.
6. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP, na koju također ukazuje tuženica, jer se sud prvog stupnja pravilno u obrazloženju pobijane presude pozvao na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.
7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.
8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.
9. Predmet spora je isplata iznosa od 3.974,06 EUR i iznosa 600.95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime stjecanja bez osnove, kao posljedice ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 396-130/2008 od 10. srpnja 2008. kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i otplata anuiteta prema tečaju CHF naspram kune na dan plaćanja, te promjenjiva kamatna stopa.
10. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž-211/2024 od 14. svibnja 2024., ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je ugovorom o kreditu zaključenim 10. srpnja 2008. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o krediti kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 i 125/07 – dalje ZZP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
11. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
12. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno je utvrđeno da je tuženica zaključujući ugovore o kreditima koristila u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te da je kamatne stope tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredaba.
13. Tužba u predmetnom postupku podnesena je 17. svibnja 2019., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju , slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.
14. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužiteljice utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, utvrđeno je da na ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženica, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Ta presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno je utvrđeno je i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i protivno odredbama ZZP/07, te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.
17. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
18. Osim toga, u postupku je saslušana tužiteljica, slijedom čega je prvostupanjski sud odluku u postupku utemeljio i na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni Ugovor o kreditu, pri tome pravilno smatrajući neosnovanim navode tuženice da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarala o spornim odredbama, odnosno da su joj objašnjene pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Naime, odabir valute u kojoj će se kredit uzeti, kao ni odluka da li će se kredit uzeti ili ne pod ponuđenim uvjetima banke i uz promjenjivu kamatnu stopu, ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja, a sama ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena i ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na rizik vezan uz valutnu klauzulu. Prosječnom potrošaču, a kakvim se može okarakterizirati i tužiteljica, nije bio poznat rizik tečaja CHF, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF.
19. U postupku je, na temelju iskaza tužiteljice i sadržaja Ugovora o kreditu, nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica sa tuženicom Ugovor o kreditu zaključila kao fizička osoba za kupnju automobila za osobne potrebe, što joj u odnosu na banku kojoj je davanje kredita, kao jednog od proizvoda bankarske djelatnosti kojom se tuženica bavi, daje status prosječnog potrošača, posebno stoga što iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni Ugovor sklopljen u svrhu trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita.
20. Visina anuiteta bez promjene kamatne stope i bez primjene valutne klauzule dosuđena je sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještačenja, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano te, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja. Na nalaz i mišljenje vještaka smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, dok prigovori koje je tuženica iznijela na nalaz i mišljenje su prigovori pravne prirode, koje sud prvog stupnja pravilno nije smatrao osnovanim.
21. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog primjene promijenjenih kamatnih stopa i valutne klauzule tijekom otplate kredita tužiteljica u odnosu na kamatnu stopu u trenutku ugovaranja platila veći iznos od ukupno 600,95 EUR kn, a u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu iznos od ukupno 3.974,06 EUR, pa su ti iznosi tužiteljici pravilno dosuđeni zajedno sa zateznom kamatom od datuma dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 29. ZOO.
22. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
23. Prema odredbi čl. 1111. st. ZOO kad bio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonom, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
24. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
25. Kako je u konkretnom slučaju tuženica nepoštena od dana stjecanja, to je tužiteljici zakonsku zateznu kamatu valjalo dosuditi na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana kada ga je preplatila, a kako je to obračunato u nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke.
26. U odnosu na navode žalbe kako sud prvog stupnja svojom odlukom nije obuhvatio razdoblja otplate kredita kada je tečaj CHF padao, valja ukazati na stajalište proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog na sjednici od 18. prosinca 2023. prema kojem u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, kao što je u konkretnome slučaj, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj kune u odnosu na CHF bio manji od kune u odnosu na CHF na dan isplate kredita.
27. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
27.1. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja tužiteljici priznao punu nagradu za podneske od 6. srpnja 2022. i 9. listopada 2023., kojima je samo preciziran tužbeni zahtjev i za koje tužiteljici pripada nagrada po Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), odnosno po 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25% ukupno iznosi 125,00 EUR. Stoga je trošak priznat tužiteljici valjalo umanjiti za iznos od 375,00 EUR, te joj konačno priznati trošak u visini od 2.783,67 EUR.
28. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč.I izreke, te u dijelu pod toč. II izreke za iznos od 2.783,67 EUR, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. istoga Zakona djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II izreke preko iznosa od 2.783,67 EUR i u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude.
29. Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe, budući da je sa istom uspjela samo u neznatnom dijelu i to u odnosu na sporedni zahtjev.
Zadar, 29. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Delin
