Poslovni broj: Usž-819/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Ani Glavan Dukić, odvjetnici u Rijeci, Jedrarska 7, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1120/2023-9 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1120/2023-9 od 9. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-04/22-01/176, URBROJ: 338-01-06-05-23-11 od 19. travnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-04/22-01/04, URBROJ: 338-08-02-01-22-14 od 22. studenoga 2022. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 19. travnja 2023. poništeno je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. studenoga 2022. (točka I. izreke), utvrđeno je da se tužiteljici ne priznaje pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 3. prosinca 2021. do 22. studenoga 2022. (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbe (točka III. izreke).

3. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 22. studenoga 2022. tvrđeno je da tužiteljica, u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 30. studenoga 2022. nema pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nezaposlenosti za rad primjenom članka 53. stavka 1. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19.; dalje: Zakon).

4. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je namjerno sprječavala ozdravljenje, odnosno osposobljavanje za rad. Ovo iz razloga jer iz izvješća s nalazom i mišljenjem liječnika – Obrazac 1 IN od 23. rujna 2020. (dalje: obrazac 1 IN) proizlazi da je liječnik na zamjeni naveo da su terapije na koje je bila upućena bile bezuspješne, da je dijagnostički postupak u potpunosti završen, da su sve mogućnosti liječenja iscrpljene te da se liječenje može smatrati završenim. Dalje navodi postupanja i propuste liječnika kojima su joj povrijeđena prava, a prvenstveno propust izabranog liječnika da joj zaključi bolovanje nakon što je izrađen obrazac 1 IN, kao i pogreške prilikom izdavanja doznaka. Pozivajući se na članke 46. i 48. Zakona, ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da izabrani liječnik nije bio obvezan zaključiti privremenu nesposobnost za rad s danom izdavanja obrasca 1-IN. Dalje navodi da joj je bolovanje zaključeno 17. siječnja 2023. te da je na opisani način bila spriječena vratiti se na rad. Uskratom naknade plaće joj je nanesena velika i nepovratna šteta. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora i za sastav žalbe.

5. Tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice od 30. prosinca 2021. za ukidanje nezakonite uskrate naknade plaće, a koji su upravna tijela rješavala kao zahtjev iz članka 123. stavka 2. Zakona.

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju rješenja tuženika od 15. srpnja 2022. kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 23. veljače 2022. i predmet je vraćen na ponovni postupak uz uputu da je prvostupanjsko javnopravno tijelo dužno utvrditi sve relevantne činjenice te u tu svrhu pribaviti očitovanje izabranog liječnika tužiteljice, izvadak iz zdravstvenog kartona tužiteljice, očitovanje tužiteljice i eventualno nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva.

9.1. U ponovljenom postupku pribavljeno je očitovanje izabranog liječnika od 5. listopada 2022, pribavljen je zdravstveni karton tužiteljice te je dopisima od 13. listopada 2022. i 4. studenog 2022. tužiteljica pozvana dostaviti očitovanje u odnosu na razloge nedolaska na liječničke preglede i neprovođenja terapije. U prethodnom postupku izvršen je uvid u izvješće o provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli u Domu zdravlja Primorsko-goranske županije, Ordinaciji opće medicine Božidara Kandžije, dr. med od 17. siječnja 2022. (dalje: izvješće o kontroli) i podatke iz evidencije tuženika.

9.2. Iz podataka evidencije tuženika proizlazi da je tužiteljica bila privremeno nesposobna za rad od 13. veljače 2012. do 17. siječnja 2023. U razdoblju od 1. prosinca 2019. do 30. studenoga 2021. privremena nesposobnost se vodila prema dijagnozi šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) F32., srednje teška depresivna epizoda, F41.2 miješana anksioznost i depresivni poremećaj, F43.9 reakcija na teški stres, nespecificirana te S52.5 prijelom donjeg dijela palčane kosti (radijusa), a od 1. prosinca 2021. prema dijagnozi MKB F32.1 srednje teška depresivna epizoda, F41.2 miješana anksioznost i depresivni poremećaj, F43.9 reakcija na teški stres, nespecificirana te S52.5 prijelom donjeg dijela palčane kosti (radijusa).

9.3. U obrascu 1-IN navedene su bolesti od kojih tužiteljica boluje s time da je kao glavna bolest naznačena bolest dijagnoze šifre S52.5. Dalje se navodi da je dijagnostički postupak završen, da su iscrpljene sve mogućnosti liječenja i da se liječenje može smatrati završenim. Zbog postojanja trajnih posljedice, tužiteljica se upućuje na medicinsko vještačenje o pravima na osnovi rizika invalidnosti.

9.4. U izvješću o kontroli i osobnom zdravstvenom kartonu tužiteljice navodi se da je zbog dijagnoze S52.5 upućena nadležnom tijelu vještačenja na ocjenu radne sposobnosti 23. rujna 2020. te da je za istu donesen nalaz i mišljenje da ne postoji smanjena radna sposobnost jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti te je potrebno provesti daljnje liječenje. U osobnom zdravstvenom kartonu je 28. travnja 2021. izvršen unos u kojem se navodi da je pristigla obavijest o donesenom nalazu i mišljenju te je 30. travnja 2021. izvršen unos u kojem se navodi da tužiteljica ne prihvaća mišljenje da ne postoji radna sposobnost te ne želi na daljnje terapije. U unosu od 29. listopada 2021. navodi se da tužiteljica dolazi po doznake te ne želi više na fizikalnu terapiju, dok iz unosa od 1. prosinca 2021. proizlazi da je tužiteljica pozvana telefonski da dođe 2. prosinca 2021. na kontrolni pregled u ambulantu, ali da je izričito navela da ne može pristupiti pregledu jer je po njenim navodima liječenje završeno. Ne želi uništiti ruku daljnjim fizikalnim terapijama te odbija daljnje preglede i dijagnostičke pretrage. Iz unosa od 3. prosinca 2021. proizlazi da je provedena timska konzultacija jer tužiteljica nije pristupila pregledu određenom za 2. prosinac 2021. te je zamjenik izabranog liječnika primijenio članak 53. Zakona.

9.5. Iz očitovanja izabranog liječnika tužiteljice od 5. listopada 2022. proizlazi da je tužiteljica zbog bolesti dijagnoze S52.5 bila pozvana u ordinaciju 1. prosinca 2021., ali nije pristupila jer smatra da je liječenje završeno te da bi provođenje daljnje fizikalne terapije bilo štetno. Ujedno je odbila svaku daljnju preporučenu obradu i dijagnostiku. Jedini evidentirani dolazak je 30. prosinca 2021. kada je na neprimjeren način reagirala zbog uvođenja članka 53. Zakona tražeći da joj se doznake vode kao i ranije. Tužiteljica je samovoljno prekinula provođenje fizikalne terapije na koju je bila upućena i koja je bila neophodna i indicirana, a iz zdravstvenog kartona je vidljivo da je opstruirala liječenje i nije se pridržavala postupaka i uputa liječnika.

9.6. Tužiteljica je u upravnom postupku dostavila podneske od 23. veljače 2022. i 28. ožujka 2022. u kojima navodi da iz obrasca 1 IN proizlazi da je liječenje završeno. Njezin liječnik je bio upoznat da su terapije pogoršale stanje ruke. Smatra da joj je bolovanje trebalo biti zaključeno nakon završenog liječenja i izdanog obrasca 1 IN te da je pogreška liječnika što nije zaključio bolovanje i što je odredio primjenu članka 53. stavka 1. točke 3. Zakona.

9.7. Stav je upravnih tijela da iz provedenih dokaza proizlazi da su ispunjeni uvjeti za nepriznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad sukladno članku 53. stavku 1. točki 3. Zakona.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa predmetnoga upravnog postupka i isprava priloženim tijekom spora te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 53. stavak 1. točku 2. Zakona i odbio tužbeni zahtjev.

11. Razlozima navedenim u žalbi tužiteljica nije dovela u sumnju zakonitost osporavane presude.

12. Člankom 53. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da osigurana osoba osiguranik nema pravo na naknadu plaće ako, između ostalog, namjerno sprječava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje za rad.

13. Budući da iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica odbijala preglede i dijagnostičko-terapijske postupke, da se bez opravdanog razloga nije odazivala na poziv na liječnički pregled te da odbija liječenje u skladu s preporukama liječnika na zamjeni, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i tuženika da je opisanim postupanjem tužiteljica namjerno sprječavala ozdravljenje, odnosno osposobljavanje za rad. Stoga je pravilno utvrđeno da tužiteljica nema pravo na naknadu plaće.

14. Tužiteljica nije osporila ove odlučne činjenice budući da tijekom prvostupanjskog upravnog spora i u žalbi navodi razloge kojima nastoji opravdati neprovođenje daljnjih terapija i neodazivanje liječničkim pregledima, odnosno tvrdi da bi provođenjem istih pogoršalo zdravstveno stanje, a koje navode ničime nije potkrijepila. Okolnost što se u obrascu 1-IN navodi da je liječenje završeno ne obvezuje liječnika da zaključi bolovanje s danom izdavanja obrasca. Ovo iz razloga što je tužiteljica zbog ozljede ruke upućena na utvrđivanje radne sposobnosti medicinskim vještačenjem pred nadležnim tijelom te sukladno članku 48. stavku 1. Zakona, ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda sve dok se nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja ne utvrdi da su promjene u zdravstvenom stanju trajne i ne mogu otkloniti liječenjem, a kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

15. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.

16. Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredaba ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

18. S obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić