Poslovni broj: Usž-1896/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PT iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4519/2024-12 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se usvaja i poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4519/2024-12 od 17. ožujka 2025.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-140-02/23- 03/03303454554, urbroj: 341-99-06/2-23-6016 od 15. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-140-02/23- 03/03303454554, urbroj: 341-99-06/2-23-6016 od 15. srpnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, klasa: 140- 02/23-03/03303454554, urbroj: 341-20-06/2-23-44408 od 17. listopada 2023. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke presude tužitelju je priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine počevši od 1. siječnja 2016., o čemu je prvostupanjsko tijelo dužno donijeti novo rješenje u roku od 30 dana o određivanju visine starosne mirovine.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Područne službe u Varaždinu od 17. listopada 2023., kojim je tužitelju priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine počevši od 1. travnja 2023.
3. Tuženik ponosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Citira članak 37. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 do 119/22), te navodi da je tužitelj podnio zahtjev 6. rujna 2023., pa da je prema članku 33. i 37. stavku 4. ZOMO-a ispunio uvjete za priznanje prava od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag. Smatra da prvostupanjski sud nije imao u vidu smisao članka 37. ZOMO-a, te da je pogrešno priznao pravo od prvog slijedećeg dana nakon prestanka osiguranja prema članku 37. stavku 3. ZOMO-a, zaključivši da se članak 37. stavak 4. ZOMO primjenjuje samo u situaciji kad u zahtjevu nije naveden datum od kojeg osiguranik traži priznanje prava na mirovinu. Također, navodi da tužitelj, s obzirom na godine života, na dan 1. siječnja 2016. ne ispunjava uvjete za priznanje prava prema članku 33. ZOMO-a, jer je rođen **.**.1952. te je 65 godina života navršio 22. siječnja 2017. Predlaže Sudu da žalbu uvaži, poništi pobijanu presudu, te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan da mu se pravo na razmjerni dio starosne mirovine prizna od 22. siječnja 2017.
5. Žalba je osnovana.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da je pobijana presuda nezakonita.
8. Prema odredbi članka 33. ZOMO-a pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
9. Člankom 37. ZOMO-a propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.). Pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu priznaje se osiguraniku od dana navedenog u zahtjevu, ali najranije od prvog sljedećeg dana nakon prestanka osiguranja. (stavak 3.). Kada se pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ostvaruje na zahtjev osiguranika nakon prestanka osiguranja, a u zahtjevu nije naveden datum od kojega osiguranik traži priznanje prava na mirovinu, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga idućeg dana nakon prestanka osiguranja, ako je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci od prestanka osiguranja. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka navedenoga roka, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.(stavak 4.).
10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u zahtjevu za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine u Češkoj Republici, kao datum od kojeg traži priznanje prava, naveo 22. studenoga 2014. Iz tog razloga sud je zaključio da nije moguće primijeniti odredbu članka 37. stavka 4. ZOMO-a, već da se primjenjuje članak 37. stavak 3. ZOMO-a. Radi navedenog, pobijanom presudom tužitelju je priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine počevši od 1. siječnja 2016., odnosno od prvog slijedećeg dana nakon prestanka osiguranja, koje je prestalo 31. prosinca 2015.
11. Prema podacima spisa proizlazi da je predmetni postupak za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine pokrenut na zahtjev tužitelja podnesen 6. rujna 2023., putem inozemnog nositelja stranog osiguranja u Češkoj Republici, te je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno da tužitelj, koji je rođen **.**.1952., počevši od 1. travnja 2023. ispunjava uvjete za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine prema članku 33. i 37. stavku 4. ZOMO-a, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.
12. Polazeći od činjenice da se pravo na razmjerni dio starosne mirovine ostvaruje na zahtjev tužitelja, kao i nesporne činjenice da je tužitelju osiguranje prestalo 31. prosinca 2015., a da je zahtjev podnesen 6. rujna 2023. prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je u konkretnom slučaju o zahtjevu tužitelja trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 37. stavka 3. ZOMO-a. Prema ocjeni ovoga Suda nije bilo osnove za poništenje rješenja tuženika, te je prvostupanjski sud odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo.
13. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, članak 37. stavak 4. u vezi s člankom 33. ZOMO-a, predstavlja osnovu za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine tužitelju, budući da je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci po prestanku osiguranja. Tuženik osnovano navodi da prvostupanjski sud nije imao u vidu cjelokupni smisao članka 37. ZOMO-a, jer se odredba članka 37. stavka 4. ZOMO-a ne primjenjuje samo u situaciji kada u zahtjevu nije naveden datum od kada osiguranik traži priznanje prava. Članak 37. stavak 3. ZOMO-a propisuje od kada se najranije može priznati pravo i to najranije od prvog slijedećeg dana nakon prestanka osiguranja, no to ne znači da se pravo priznaje u svakom slučaju od toga dana, posebno ne u situaciji kada nisu ispunjeni i ostali zakonom propisani uvjeti za priznanje prava i kada je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od prestanka osiguranja. Prvostupanjski sud uopće nije imao vidu da za priznanje prava prema članku 33. ZOMO-a moraju biti kumulativno ispunjene sve zakonske pretpostavke (godine života i mirovinski staž). S obzirom da je tužitelj zahtjev podnio 6. rujna 2023., u konkretnom slučaju radi se o situaciji kada se pravo na razmjerni dio starosne mirovine ostvaruje od prvog slijedećeg dana i za šest mjeseci unatrag, odnosno od 1. travnja 2023., sukladno članku 37. stavku 4. ZOMO-a, kako to pravilno navodi tuženik. Stoga je pobijanom presudom pogrešno pravo na razmjerni dio starosne mirovine priznato počevši od 1. siječnja 2016., te je na taj način povrijeđen zakon na štetu tuženika.
14. Stoga, sud prihvaća navode iz žalbe tuženika te smatra da je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada je poništio rješenje tuženika, pa je ovaj Sud poništio pobijanu presudu i odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da je rješenje tuženika pravilno i zakonito.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 2. i 116. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
