1

Poslovni broj: Kž-184/2020-3

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

Poslovni broj: Kž-184/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Zorana Čengije, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nike Tomaš kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. K., zbog kaznenog djela iz članka 136. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18– dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem 25 K-190/2020-25 od 8. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u cijelosti potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženi I. K. oslobođen je optužbe zbog kaznenog djela protiv osobne slobode-protupravno oduzimanje slobode iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično opisanog izrekom te presude.

2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka te je odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava kao i nužni izdaci optuženika i nagrada njegovom branitelju.

3. Protiv navedene presude pravodobno se žali državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da preinači presudu i optuženika oglasi krivim.

4. Okrivljenik nije podnio odgovor na žalbu.

5. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

6. Državni odvjetnik pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s tvrdnjom da je sud pogrešno cijenio istinitim navode svjedokinje iznesene na raspravi kad je iskazivala da se nije bojala riječi i radnji optuženika te da je s optuženikom pošla dragovoljno zbog čega je optuženika oslobodio optužbe za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode-protupravno oduzimanje slobode iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11,

7. Žalba  državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Neosnovano državni odvjetnik pobija oslobađajuću prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja imajući u vidu iskaz oštećene ako svjedoka A. K. koja je i prilikom davanja iskaza pred državnim odvjetništvom i to nedugo nakon inkriminiranog događaja navela da u trenutku kad je s optuženikom otišla s  adrese stanovanja nju nije bilo strah za njen život  već je bilo strah onoga što bi se dogodilo ukoliko bi njeni roditelji saznali za svađu te da je bilo strah što bi njen brat napravio optuženiku kad bi saznao da je optuženik u njihovu kuću došao s pištoljem. Oštećena kao svjedok ispitana na raspravi ponovno naglašava da s optuženikom nije krenula zbog straha niti je bila na to prisiljena na bilo koji način nego je samo htjela izbjeći konflikt u svojoj kući jer se bojala da bi njen otac i brat mogli nešto nažao učiniti optuženiku.

8.1. Iz iskaza oštećene kao svjedoka proizlazi da pištolj koji joj je optuženik prislonio na glavu nije imao utjecaja na njenu odluku da napusti njenu kuću i pođe s optuženikom već je to napravila dragovoljno. Optužena da se osjećala ugroženo je mogla putem prijenosnog računala poslati poruku u kojoj traži pomoć kako bi se izbavila iz situacije u kojoj se našla. Umjesto toga ona porukom poslanom putem prijenosnog računala obavještava sestru optuženika da ona i optuženik dolaze u obiteljsku kuću optuženika što ne predstavlja ponašanje osobe kojoj je protupravno oduzeta sloboda i koja se boji za svoju sigurnost i život. Nadalje, brat oštećene K. K. navodi da je inkriminirane zgode sreo optuženika i sestru pri izlasku iz kuće te da je prilikom njegova sestra izgledala normalno i dodaje da je prema njegovoj procjeni njegova sestra mogla ostati kod kuće da je to htjela ali da je umjesto toga izabrala napustiti kuću i poći s optuženikom. I taj iskaz osnažuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da oštećena A. K. nije prisiljena od  strane optuženika kretati se prema njegovoj kući.

8.2. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je oštećenica imala mogućnost izbora te da je svojevoljno i slobodno odlučila poći s optuženikom zbog čega nisu ostvarena obilježja predmetnog kaznenog djela koje se stavlja optuženiku na teret. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika, isti je donijet nakon sveobuhvatne analize izvedenih dokaza. Naime, prvostupanjski sud u presudi detaljno analizira i obrazlaže obranu optuženika te iskaze svih svjedoka ispitanih u dokaznom postupku.

8.3. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno, na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao kako pojedinačno, ali i dovodeći ih u međusobnu vezu, našao da nije dokazano da bi optuženi I. K. protupravno uzeo slobodu A. K. i prisilio je da ide prema njegovoj kući. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.4. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenice te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8.5. Stoga je, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je optuženog I. K. na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe zbog inkriminiranog mu kaznenog djela iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11 pa je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu.

9. Županijski sud u Dubrovniku kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9.1. S obzirom na navedeno valjalo je, primjenom članka 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 23. studenog 2023.

                                                                                                                       Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Pero Miloglav,v.r.